Izdvajamo

Monika Ponjavić: “Igra prestola” – Povratak vukova (FOTO)


Kako se na kraju ispostavilo, niti jedan od sjevernjačkih lordova, uključujući i Ambere, nije igrao dvostruku igru niti je u konačnici izdao Remzija, što je bila jedna od glavnih teorija koje su posljednjih nekoliko sedmica cirkulisale internetom. A cirkulisale su s potpunim pravom, jer se radi o takozvanoj “Uroti Sjevera” prema kojoj je većina sjevernjačkih kuća, uključujući i Ambere, još uvijek vjerna porodici Stark. Naime, prije tri sezone, gotovo sve porodice koje su večeras stale uz Remzija Boltona su tokom “Crvenog vjenčanja” izgubile barem jednog člana svoje porodice, odakle izreka “Sjever pamti” i potiče. Upravo u ovoj izreci leži najveći problem, ne samo ove epizode, sa kojom je problem i kulminirao, nego i cijele sezone unutar koje je gomilanje sitnih problema dovelo do trenutnog stanja stvari. Iako možemo razumjeti razloge zbog kojih je Sjever, nakon tri sezone navodno konstantnog sjećanja (od onog trenutka kada je Tirion netom poslije “Crvenog vjenčanja” svom ocu Tajvinu rekao kako sjevernjaci nikada neće zaboraviti), sada odjednom naglo odlučio da zaboravi (dramaturški je to urađeno kako bi se Sansa i Bejliš zajedničkim snagama, po principu šahovskih figura, pomjerili sa jednog polja na drugo), i dalje ostaje osnovno, suštinsko pitanje – da li su se sjevernjaci uopšte morali boriti i umirati za Boltonove?

Naslovna 2

Ruz i Remzi Bolton su, kao što smo vidjeli u prethodnoj sezoni, ionako već imali priličnu vojsku, sasvim dovoljnu za nanošenje skoro iste štete Džonu Snou. Kažem skoro, jer se korištenjem Ambera i ostalih kuća, donedavno lojalnih Nedu Starku, postigao jedan efekat koji smo i mogli očekivati kada je u pitanju porodica Stark, a od ove sezone, i Džon Snou. Taj efekat se može podvesti pod jednu riječ koja glasi “unižavanje”. Unižavanje Sjevera, sjevernjačkih kuća, unižavanje porodice Stark, Rikona, Džona, Duha koji se nije ni pojavio, te Džonovog povratka u život koji uopšte nije dobio na težini koja mu s pravom pripada. Na značaju je tako dobio Remzi, vanbračno dijete najozloglašenijeg lorda, koji je tokom svih prethodnih sezona prikazan kao kakav super heroj, a ne neiskusni psihopata isključivo dobar u lovu i zlostavljanju svojih žrtava, bez ikakve političke pismenosti i inteligencije. I tako smo i večeras gledali Remzija kako hladnokrvno ubija Rikona Starka, nasljednika Vinterfela, dok su i Amberi i Karstarkovi i svi ostali izdajnici samo gledali. Gledali i odlučili da ne urade ništa. Za kakve jadne, patetične, besmislene i sitne duše su se ovi takozvani sjevernjaci na kraju ispostavili. Nek smo ih se konačno i rješili.

BITKA ZA VINTERFEL
Što se same bitke tiče, ona je, zahvaljujući Migelu Sapočniku, snimljena besprijekorno, čijem je kvalitetu doprinio i izvanredni kadar koji prati Džona Snoua na bojnom polju, što je ujedno i najduža scena sačinjena iz jednog kadra do sada, te možda i najbolja scena snimljena za televiziju ikad. Ipak, i pored odličnih momenata, u jednom širem kontekstu i bitka za Hardhom, te bitka u Zalivu Crne vode (ali i za Crni zamak ako zanemarimo par suludih momenata) i dalje zauzimaju sam vrh na mojoj ljestvici dosadašnjih borbi „Igre Prestola“. Možda zato što su bolje snimljene. Možda zato što su neki drugi ulozi igrali odlučujuću ulogu. A možda ipak zato što je tokom ovih događaja Džon Snou zapravo djelovao kao samostalan igrač koji nije primao pomoć i savjete svoje sestre Sanse, nego se isključivo oslanjao na samog sebe, svoja znanja i instinkte. Činjenica jeste da novouspostavljena dinamika Sansa-Džon u ovakvoj koncepciji uopšte ne funkcioniše, iako je zaista imala ogroman potencijal. Šta se od onog srceparajućeg ponovnog susreta među bratom i sestrom u međuvremenu desilo, ostaje potpuna misterija, jer nam pravac kretanja Beniofa i Vajsa u ovom kontekstu takođe nije poznat.

Bitka 1

S tim u vezi, najveća zamjerka, pored očigledne nelojalnosti sjevernjačkih kuća, pripada Sansi i njenim čudnim potezima proizašlim iz nepovjerenja prema Džonu. I logično, nakon svega kroz šta je do sada u seriji prošla, a prošla je zaista mnogo, njeno nepovjerenje i nije bog zna kakav šok, međutim, njena svjesna odluka da pusti Džona, svog brata, zajedno sa njihovom vojskom, na zagarantovani pokolj, a bez da im u nekom trenutku pred odlučujuću bitku, a bilo ih je zaista mnogo, otkrije svoj plan vezan za Pitera Bejliša i vojnike Dola, zaista ne priliči Sansi. Na ovaj način je tako stvorena jedna očigledna dihotomija po kojoj Džon sada na sebe preuzima sve karakteristike naivnog Starka dok Sansa poprima obličje svoje majke Ketlin, kao novi igrač na političkoj sceni Vesterosa. Da li je bilo potrebe za karikiranjem u ovolikoj mjeri, za unižavanjem Džona kao vojskovođe, bez dodatnih informacija o budućnosti serije, još uvijek nije jasno. Ono što je jasno jeste Džonova brzopletost utkana u njegovu neizmjernu ljubav prema Rikonu, te činjenica da više nema šta da izgubi.

Bitka 2

Činjenica da je Džon tako lako progutao mamac koji mu je bacio psihotični Remzi (i pored Sansine direktne molbe da ne nasjeda na Remzijeve trikove) ne ide u prilog Džonu kao simbolu Sjevera i vojskovođe koji će ih odvesti u novo sutra. S druge strane, činjenica da je za Džona, a za razliku od Sanse, Rikonov život vrijedan spašavanja, čak i po cijenu sopstvene smrti, jeste za svaku pohvalu, iako je politički ovo bio njegov najgluplji potez do sada koji ih je mogao koštati apsolutno svega. Tako Džonova iracionalna odluka, izazvana čistom emocijom, evocira sjećanje na Brendona Starka, Nedovog starijeg brata, koji je uoči Robertove bune, u pratnji nekolicine najodanijih prijatelja, brzopleto odjahao put Kraljeve Luke i u želji da spasi svoju sestru, Lijanu Stark, izazvao ne samo svoju nego i smrt svog oca Rikarda Starka, tadašnjeg gospodara Sjevera, i tako uvukao kompletno kraljevstvo u rat koji je iznjedrio Džona.

Bitka 3

Borba je, kao uostalom i sve u „Igri prestola“, bila brutalna. Remzijeva taktika sebična i okrutna, pogotovo u onim trenucima kada naređuje svojim strijelcima da gađaju i jednu i drugu stranu i to bez ikakve selekcije, što ni ne iznenađuje jer su za Remzija njegovi ljudi, kojih ima na pretek, ništa drugo do topovsko meso koje ga vodi ka zacrtanom cilju. Pomislili bismo da će ova taktika odigrati presudnu ulogu u percepciji i rasuđivanju lorda Ambera, da će ga dozvati pameti i ipak natjerati da dvaput razmisli prije sprovođenja Remzijevog naređenja u djelo, znajući da će i on tada postati to isto topovsko meso okruženo štitovima Dredforta, međutim to nije bio slučaj, što i nije tako loše, uzevši u obzir da će ga samo nekoliko minuta kasnije Tormund sažvakati do smrti. HAR!

Bitka 4

Nekoliko trenutaka prije, nesrećni Džon se našao na zemlji pod nogama sopstvene vojske, te čudnom igrom sudbine skoro da je ponovo umro. Ovaj put možda i zauvijek s obzirom da smo na početku epizode saznali da Melisandra, žena bez ikakvih moći vaskrsavanja, uopšte nema ideju zašto je Gospodar Svjetla dopustio Džonov povratak osim možda kako bi ponovo poginuo i to danas, u borbi za Vinterfel. Nagovještaj tako antiklimaktičnog kraja u ovoj sceni je sjajno poslužio kao dramaturški element građenja ove intenzivne scene. Džon kao predodređeni heroj ove bitke, u stampedu svojih vojnika pada u kaljugu blata i leševa i tone, gubeći bitku za posljednjim udahom vazduha. Najdramatičniji momenat, u kojem se čini da je sve opet izgubljeno, da je Džonov povratak okrutna igra Crvenog Boga koji ga je vratio samo da bi ga ponovo oduzeo, da će sva vojska sjevera potonuti pod kopljima Boltona, poslužio je kao snažni kontrapunkt maestralnom preokretu, personifikovanom u Džonovom izranjanju i uzimanju novog daha, preokretu koji nastaje sa spasonosnim dolaskom armije Dola, njenim konjanicima koji se s lakoćom obrušavaju na obruč koji je stezao Sjevernjake i preokreću tok bitke. Ova sjajna dramaturgija bitke prikazane tako realistično i kinematografski tako vješto, doprinose jednom izuzetno opipljivom osjećaju prisustva u samom prostoru bitke.

ČUDNOVATI SLUČAJ PITERA BEJLIŠA

Cudnovati slucaj 1
Međutim, problem o kojem smo do sada u nekoliko navrata već govorili, jeste činjenica da je upravo Piteru Bejlišu, inicijatoru sve ove bijede koja se sručila na drevnu kuću Stark, pripala uloga spasitelja Vinterfela. Taj podatak je zaista poražavajući jer je Bejliš bio taj koji je, zajedno sa Lajsom Arin, ubio Džona Arina, što je nagnalo Roberta da u Nedu traži svoju desnu ruku. On je bio taj koji je usadio crv sumnje u Ketlin Stark podjelivši sa njom podatak da je Tirionov bodež iskorišten prilikom napada na Brena Starka u Vinterfelu, znajući vrlo dobro šta će Ketlin uraditi, računajući upravo na njen karakter i ljubav prema svojoj djeci. Otmicom Tiriona Lanistera, Ketlin je pokrenula lavinu događaja u Kraljevoj Luci koji su Neda Starka koštali njegovih najboljih ljudi. I taman u trenutku kada je Ned konačno bio spreman da spakuje kofere i krene kući, Piter Bejliš mu je rekao ne, i dao mu djelić informacije o smrti Džona Arina, djelić jer je želio da se osigura kako će Ned uspjeti da do ostatka javne tajne Vesterosa dođe sam. Dakle Bejliš je bio taj koji je usmjerio Neda na Sersi Lanister, koji ga je nagovorio na ludost suočavanja sa kraljicom majkom i njenim sinom na dvoru i koji ga je naposlijetku upravo tu i izdao, što je završilo Nedovom glavom na zidinama Kraljeve Luke i početkom rata takozvanih „Pet kraljeva“. Spriječio je Sansinu udaju za Lorasa gurnuvši je tako u ruke Tiriona Lanistera, dao Ros po kazni Džofriju a zatim ubio i Džofrija, pretvarajući tako Sansu u bjegunca osuđenog na smrt, i na samog sebe.

Cudnovati slucaj Pitera Bejlisa 2
Ali, ni to nije bilo dovoljno, ne; preuzeo je kontrolu nad Vejlom a Sansu dao u ruke najvećeg sadiste pod izgovorom da o Remziju nije znao ništa. Dakle, Piter Bejliš, čovjek iz sjenke direktno odgovor za pad kuće Stark je danas tu da ih digne iz blata i spasi dan. Šta će tražiti zauzvrat ako ne brak sa Sansom, pa samim tim i titulu gospodara Sjevera, stoji kao dokaz da je i Sansa gotovo jednako naivna kao i Džon. Da, Sjever je danas pobijedio, jezovuk se vijori sa zidina Vinterfela krcatog Bejlišovih vojnika. Pobjeda koja je skupo koštala i koja, barem danas, izgleda kao teški poraz i potonuće u još veće nedaće. Kako je krenulo Starkovima se izgleda sitno ne da samljeti i upravo zato ova epizoda ne izgleda kao prevelik razlog za slavlje.

NAJBOLJE OD EPIZODE

Najbolje od epizode-Tormund. Na momenat sam se prepala da će ovo biti njegova posljednja epizoda. Način na koji ga je Amber udarao u glavu nemilice, te činjenica da se ovdje ipak radi o „Igri Prestola“ , što u prevodu znači da nijedan lik nije siguran, upućivao je na takav razvoj događaja. Međutim, poznajući karakter ovog fantastičnog Divljana, i jednog od mojih omiljenih likova, te njegovu spremnost na život, znala sam da Amber nema šanse. Da će mu odgristi grkljan, e to nisam znala. Kakva pobjeda!
-Wun Wun. Sjajan lik bez kojeg Bitka za Vinterfel ne bi bila osvojena. Da on nije razbio vrata, i tako omogućio nesmetan ulazak u Vinterfel, opsada bi trajala skoro do kraja zime. Počivaj u miru Lijame Nisonu, posljednji dive Vesterosa.
-Odlične aluzije na „Gospodara prstenova“ (Helmov ponor, Crna kapija, potraga Aragorna, Gimlija i Legolasa za Merijem i Pipinom preko Rohana itd.)
-Džonova želja da spasi svog mlađeg brata. Vrlina Starkovih da poginu za svoje ako treba.
-Davos je konačno saznao šta se desilo princezi Širin. Sezonu kasnije, Melisandri se loše piše.
-“Poetična” smrt Remzija Boltona i gašenje ove grozne loze.
-Sansin osmjeh kada je ugledala strah u Remzijevim očima u trenutku kada je postao apsolutno svjestan svoje smrti i načina na koji će napustiti ovaj svijet. Prikladan kraj za sadistu kojeg smo mrzili.
-Zmajevi. Konačno izgledaju fantastično. Kao Smaug.
-Odlična produkcija, Fantastična zaista.
-Zastava porodice Stark se ponovo vijori na zidinama Vinterfela!
-Fuzija Deneris Targarijen sa likom njenog oca Erisa. Nadajmo se samo da Tirion ovo prerastanje u dobro nam znano ludilo kraljevske kuće neće svojim političkim i vojnim savjetima uništiti u korijenu (kako bi se Deneris i Džon spojili i vladali zajedno, srećno do kraja života). Kraj bi trebao biti sve samo ne kliše, jer mu se ova priča, do sada, vrlo uspješno suprostavljala.

NAJGORE OD EPIZODE

Najgore od epizode
-Neodostatak Džonovog jezovuka, Duha. Zar je CGI za jedan kadar vuka zaista toliko skup?!
-Sjevernjaci, spremni da se bore za Remzija Boltona do smrti; ne iz straha nego jer to zaista žele.
-Besmislena smrt Rikona Starka.
-Džonov iracionalni juriš na Remzija kao jedan u nizu glupih odluka tokom ove sjajne bitke.
-Desetkovanje Džonovih snaga korištenjem formacijske taktike u rimskom stilu, nešto što do sada nismo vidjeli u Vesterosu. Iako su vizuelno Boltonovi štitovi, zbijeni jedan uz drugi, izgledali fantastično i iako je ova taktika sama po sebi urodila plodom, činjenica da je Remzi prikazan kao vojni genije koji povrh toga što razvija avangardne vojne taktike, sve radi savršeno, bila je kap koja je prelila čašu i to do te mjere da sam na kraju s oba otvorena oka gledala kako mu psi proždiru lice.
-Stvaranje situacije unutar koje će se Bejliš, lord od Harenhala i gospodar Dola (a uskoro i Sjevera kako je krenulo), pojaviti kao spas u posljednji čas. Ako zanemarimo ovakav razvoj događaja koji se nazirao još prije pet epizoda, ako ne i tokom prošle sezone, i ako ovu scenu shvatimo kao njihov način da podignu Sansu, kao lika, za par nivoa više, i dalje nam ostaje problem nerealno velike vojske Remzija Boltona (pojačanje u vidu Starkovih vazala nije bilo dramatično koliko se čini) koja iz bitke u bitku nikako da se smanji. Izgleda da su Remzijeva dvadesetorica veličanstvenih učinila svoje.
-Sansina odluka da prećuti i ne kaže Džonu istinu, te da ga tako poštedi ogromnih gubitaka na bojnom polju. Najdamo se da će se povjerenje između njih dvoje uskoro konačno uspostaviti, jer ovaj scenario koji smo do sada pratili tokom sezone nema ama baš nikakvog smisla, pogotovo ne sada kada ih je ostalo samo četvoro: Džon, Arja, Bren i Sana. Bendžena ne računamo, jer on tehnički nije do kraja umro, pa samim tim i dalje pripada Noćnoj Straži.
-Umiranje ljudi na savršeno formiranu gomilu (mrtvih tijela) iako se bitka održava na jednom od najprostranijih poljana Vesterosa.
-Dijalozi i preglumljivanje u Mirinu. Ima li tome kraja?!
-Kao odgovor na kritiku prethodnih sezona, feminizam uzima maha. Pomalo usiljeno.
-Uopšte uvođenje Mirina u ovu epizodu. Iako je razlog jasan, dramaturški je ovo bio slab potez.
-Genijalni plan Deneris Targarijen da stvori novi, bolji svijet uz pomoć horde Dotrakija i zmajeva.
-Sansino ćutanje za vrijeme posljednjeg sastanka pred bitku i gunđanje netom poslije povodom Džonovog odbijanja da prihvati njene savjete!? Da li je Sansino vrijeme provedeno sa Remzijem od nje stvorilo podvojenu ličnost?! Ukoliko je željela nešto da kaže, imala je i previše prilika za to. Ona je, za razliku od Melisandre, prisustvovala sastanku i tako stekla pravo da direktno učestvuje u razrađivanju taktike napada. Njena odluka da ništa ne kaže i poslije gunđa oko toga je isključivo njena; prebacivanje odgovornosti i krivice na Džona nikako niej fer, pogotovo kada u obzir uzmemo činjenicu da mu je konstantno, od trenutka kada je kročila na Zid, lagala.
-Nipodaštavanje Džonovog vaskrsenja, te njegovih vještina u taktičkom promišljanju. Na kraju ispade da čovjek fakat ništa ne zna.
-Samozadovoljan osmjeh Sanse Stark upućen Džonu Snou dok je Piter Bejliš spašavao dan.
-I kako je Sansa saznala da je Remzi izgladnjivao svoje pse sedam dana kada je naprasno otišla sa sastanka prije nego što je on to uopšte spomenuo Džonu i ostatku njegove pratnje.
-Za kraj se postavlja pitanje da li je Bejliš obećao Volderu Freju da će oženiti jednu od njegovih mnogobrojnih kćerki za prolaz iz Dola kroz Blizance, kao što je to onomad morao uraditi Rob?

Najbolji citat: „You will die tomorrow, Lord Bolton. Sleep well.“

Tekst napisala: Monika Ponjavić

4/5

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Atletiko sa dva gola prednosti čeka revanš, Siti preokrenuo sa igračem manje

GC

Rekordno nizak nivo mora (FOTO)

GC

Sinhronizacija crtaća prevelik zalogaj za Srpsku: Klinci osuđeni na “purgerski” i “dalmatinski” dijalekt!

AP

Liga šampiona: Ronaldo protiv starih “mušterija”

DM

Lavrov: Zapad na grub način tjera zemlje Balkana u NATO

OT

SC obišla banjalučke trafike: Da li je internet “pojeo” časopise za odrasle?!

OT

7 komentari

GoraN Ponedjeljak, 20.06.2016., 23:21 at 11:21 pm

Po meni najveći propust je sledeći: Prema tebi jaše tvoj omrženi neprijatelj sam, a oko tebe 6000 tvojih vojnika. Da li ćeš ga pustiti da priđe pa ga onda ubiti ili ćeš ga gađati sa 1003 strele koje će ga promašiti jer nije bio dovoljno blizu?
Ima još nespomenutih propusta u samoj borbi koja mi nije legla. Očekivao sam da mnogo ozbiljnije prikažu bitku a ne neke planine leševa nastale žrtvovanjem svoje konjice. Moje ironično viđenje bitke je na zidu mog FB profila. https://www.facebook.com/neznani.neznanac.56
Sutra ću napisati o još nekim nelogičnostima koje sam primetio u borbi.

Odgovor
tonpi Srijeda, 22.06.2016., 10:38 at 10:38 am

Treba uzeti u obzir da je ovo serija i da je ovo fantastika, i ko nije spreman da proguta nelogičnosti ne treba ni da gleda ovo.

Odgovor
TheNorthRemembers Utorak, 21.06.2016., 08:56 at 8:56 am

Definitivno najbolja epizoda do sada u ovoj besmislenoj presporoj i uglavnom dosadnoj sezoni. Jasno je da ne može da bude bitka konstantno, ali pad u kvalitetu u odnosu na prethodne sezone je nevjerovatan.

Odgovor
MiddleFinger Utorak, 21.06.2016., 12:37 at 12:37 pm

– “Umiranje ljudi na savršeno formiranu gomilu (mrtvih tijela) iako se bitka održava na jednom od najprostranijih poljana Vesterosa.” – Savršeno normalno, bilo je sličnih scena u Saving Private Ryan inspirisanih stvarnim opisom događaja prilikom iskrcavanja u Normandiji.

– “Uopšte uvođenje Mirina u ovu epizodu. Iako je razlog jasan, dramaturški je ovo bio slab potez.” – Baš suprotno, kontrast dvije bitke i priča o lošim očevima se odlično uklapa u koncept epizode “Battle of the Bastards”, kao i par hintova za iduću epizodu.

– “I kako je Sansa saznala da je Remzi izgladnjivao svoje pse sedam dana kada je naprasno otišla sa sastanka prije nego što je on to uopšte spomenuo Džonu i ostatku njegove pratnje.” – Vremenski raspon događaja je skoro dva dana, nelogično je pretpostaviti da joj niko nije prenio epilog nakon što je napustila pregovore.

Odgovor
Doran Srijeda, 22.06.2016., 09:03 at 9:03 am

Vojska Dola ne bi morala da pređe Blizance jer se nalazi sa iste strane Zelenog kraka kao i Vrat, odnosno Zamak Cailin kao ulaz u Sjever 😉 poznavalac materije bi to morao da zna 😉

Također, ne znam čemu toliko napada na Sansu? Otkud je mogla znati da će se Vitezovi Dola pojaviti. Pa upravo je ona otjerala tu opciju zbog personalne ljutnje. I ja bih šutio o tome. Šta je trebala reći, “sačekaj Jone još koji mjesec poslala sam pismo pa da vidimo”?

Odgovor
GoraN Srijeda, 22.06.2016., 16:24 at 4:24 pm

@MiddleFinger: Prijatelju, porediti bitku iz II WW u kojoj jedna strana napada sa mora a druga ih čeka utaborena i tuče po njoj sa svom mogućom artiljerijom i srednjovekovnu bitku u kojoj se dve vojske sukobljavaju na otvorenom bojnom polju je veoma neumesno i nezrelo.

Bitka jeste lepo prikazana ali na žalost odiše nelogičnostima i propustima. Nabrojaću šta je meni smetalo.

Znamo da Divljani nemaju knjicu a da oni čine najveći deo Džonove vojske. Znamo da je Džon brojčano bar duplo slabiji. Ako saberemo jedno sa drugim dobićemo da Remzi ima bar 3 puta jaču konjicu. Znamo kako je Stanis sa svojom konjicom pregazio daleko mnogobrojniju silu divljana. Ako znamo sve ovo ishod u sudaru Džonove i Remzijeve konjice nije teško predvideti.
Nema sumnje da su autori serije hteli prikazati Remzija kao beskompromisnog vojskovođu koji ne mari za svoje gubitke. Da li su u tome uspeli? Aposlutno ne! Od lukavog Remzija napravili su budaletinu Remzija koji će svoju 3x brojčano nadmoćniju silu koja može da počisti protivnika žrtvovati i obasipati strelama dok ih sve ne pobije.

Vidimo da div Wun Wun kreće u napad zajedno sa Džonovom konjicom i pešadijom a stiže zajedno sa strelcima! Zašto je toliko spor?

U samo srce bojnog polja Wun Wun je stigao kada su strele prestale da lete bez i jedne u svom telu (to se lepo vidi). U svakoj sledećoj sceni ih ima sve više a ni jedna više nije ispaljena. Ili možda jeste a da mi nismo videli? To će nas dovesti do još jednog apsurada ali o njemu kasnije.

Najbizarniji momenat je pojava “brda lešava” koja niču na bojnom polju.
Kao da je neko svo vreme bacao leševe na gomile, pardon ne bacao već nagomilao buldožerom. Na onakvoj konfiguraciji terena, u sukobu dve armije koje se bore širom bojnog polja, u mogućnost da se tako nešto desi može poverovati samo petogodišnje dete.
Kadar kad Boltoni prodiru kroz prolaze u tim “brdima” i opkoljavaju Strkove koji su se odjedom umesto da su raštrkani širom bojišta našli zbijeni u gomili je dostojna parodije a ne ozbiljne serije.

Sada dolazimo do drugog apsurda. Setimo se da je Wan Wan izbušen strelama, znači Boltonovi strelci nisu ostali bez strela. Džonova vojska je okružena i stišnjena ko sardine u konzervi. Ako su Boltonovi strelci i dalje na uzvisini, i imaju tako laku metu ispred sebe, zašto je ne gađaju?. Ako je Remziju bio plan da okruži neprijateljsku vojsku, kako se nije setio da ih tada obaspe strelama? Kuda oni mogu da odu, gde da se sakriju? Dobio bi bitku za par minuta.

Ali ne, Amber je morao da siđe među “sardine” umesto da ostane na “brdu” i sa svojom vosjkom drži položaj. Zašto je morao da silazi? Zar mu nije bilo lakše da posmatra kako neprijatelj pada pod kopljima i eventualno poseče one koji žele da probiju obruč?

Onom ko može da svari ove nelogičnosti svaka čast, ja ne mogu.

Odgovor
Monika Srijeda, 22.06.2016., 19:43 at 7:43 pm

Hvala na komentarima!
“Poznavalac materije” vrlo dobro zna gdje se Dol nalazi, ali da bi se prošlo na sjever, mora se preći kroz prostor kontrolisan od strane porodice Frej, porodice koja ima pakt sa porodicom Bolton, i koja ne bi tek tako lako propustila Bejliša i njegovu ogromnu vojsku čiji je cilj da pomogne Starkove. Naravno, da ne moraju proći kroz Blizance, prostor je ogroman međutim, prostor je kontrolisan od strane neprijatelja. Navela sam to čisto poređena radi jer se takvim stvarim pridavala velika pažnja u ranijim sezonama dok se sada gotovo ničemu ne pridaje pažnja, samo se gura dalje bez neke pretjerane logike i smisla. Što se Sanse tiče, nema napada. Zamjerka je na stvaranju antagonizma između brata i sestre koji zaista u ovom trenutku nije potreban. Čak je i suvišan. Dok je Džon uporno govorio da nema šta više da čeka jer nema koga više da čeka jer su ih svi odbili, mogla mu je barem spomenuti da je pozvala Bejliša u pomoć, ako ništa. Prosto da ne bude nikakvih čudnih situacija među njima. Ali to je neko moje viđenje naravno. 🙂
Pozdrav!

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više