Izdvajamo

Ujedinjeni crveni fenjeri


Literatura o prostituciji je opsežna, ali razbacana. Vrijeme koje trošimo daleko je od stidljivog, ali se o prostituciji danas – u vremenu vidljivih i nevidljivih intelektualnih, političkih i poslaničkih papaka – malo govori. Kako to već i biva sa pojavama i pojmovima koji uznemiravaju (uglavnom) većinsko malograđansko tijelo – i prostituciju su mnogi na mnoge načine pokušali definisati i opisati. Svi su u tome uspjeli i niko nije. Primjeri su, sa druge strane, često važniji nego praksa i otkrivaju stvarnu prirodu neuhvatljivog.

Oxford English Dictionary kaže da je prostitucija “nuđenje tijela uz najam za svačiji razvrat”. Stone’s Justice’s Manuel veli ovako: “Prostitucija znači nuđenje ženinog vlastitog tijela uz naknadu, obično radi razvrata.” Sa treće strane stanoviti Havellock Ellis kaže da je “prostitutka osoba koja profesionalno zadovoljava strasti različitih ljudi suprotnog ili istog pola”. Gospođa S. Neville Rolf konstatuje da se pod “pravnom i društvenom definicijom prostitutke može smatrati žena koja u cilju finansijske dobiti, bez emocionalnog opravdanja ili izbora, zadovoljava potražnju muškaraca za fiziološkim seksualnim zadovoljenjem”. Za kraj kratkog pregleda treba se sjetiti i riječi američkog sociologa Kingsleya Davosa koji tvrdi da se prostitucija “odlikuje elementima najma, promiskuiteta i emocionalne ravnodušnosti”.

Nadmeni savremeni evropski i američki svijet prostituciju smatra oblikom (polu)kriminalne djelatnosti, ali dostupni papirusi pokazuju da su prostitutke oba pola bile cijenjene u starim i klasičnim vremenima. Obredni koitusi, grčke i rimske bludnice, haremski svjetovi Indije i Bliskog Istoka, kineski ploveći bordeli, primitivno podavanje sred Pacifika – sve to ukazuje na izuzetan značaj prostitucije u vremenima kada je u atmosferi bilo više ozona. Promiskuitet drevnih civilizacija sablažnjava modernog čoovjeka, ali to ne umanjuje značaj koji je prostitucija imala u davnim vremenima. Tek su se u ponekim narodima – japanskom i kineskom prije svih – zadržali neki klasičniji oblici prostitucije, ali i oni su profanizovani usljed sveopšte vesternizacije i izgubili su obredni ili religiozni karakter koji su imali.

Da malo literarizujemo priču: prostitutke su oduvijek bile podijeljene na kaste i gotovo da ne postoji primjer naroda ili civilizacije u kojoj nije bilo tako. Od kamenjarki koje su bile dužne da se podaju svakome makar i za najmizerniju naknadu pa sve do grčkih hetera ili japanskih gejši koje su kese sa zlatnicima dobijale isključivo za intelektualnu stimulaciju. Poredak je bio jasan: jedne su ordinirale na ulici, pored puteva i raskrsnica, u prašini, druge su držale prosječne bordele u koje su svraćali mnogi vojnici i ufafunjani mornari, a treće su pripadale elitnoj jedinici koja je svoje ishodište imala u obredu. Postojale su, dabome, i neke podvrste, prelazne odredbe takoreći, ali sve se, na koncu, svodilo na trojčinu podjelu koja se, uz manje ili veće preobražaje, održala i do danas. Tako bi, na primjer, mizerna naknada u decembru tekuće godine mogla biti bunda za zahtjevnu ženu ili novi citroen za ocvalog lokalnog pervertita kao mamac za kakvu brucoškinju; bordel bi možda, ali samo možda, mogao biti novi poslanički klub ili bar grupa (ako kandidata za prodaju nema dovoljno); elitne postrojbe dobijaju direktorska mjesta i naknade za odvojeni život. Vremena se svakako mijenjaju, ali navike i obrasci ne.

Suptilnija i kvalitetnija analiza tražila bi odgovor na jedno delikatno pitanje: da li postoje i kakve su razlike između prostitutki i kurava (što bi rekao Kursula)? Da li je isto morati i voljeti? Neugodan i skučen teren za kolumnu koja broji nekoliko pasusa i kojoj, naposljetku, i nije namjera da daje odgovore na takva pitanja i da uspostavlja razlike između gotovo očiglednog. Namjera je potpuno drugačija i ona je sadržana u pozivu za legalizaciju prostitucije u Republici Srpskoj. Od starih Rimljana i još starijih Grka, preko afričkih plemena, azijskih naroda, primitivnih zajednica, pa sve do modernih vremena jedno je jasno: prostitucija je neminovnost. Ostaje sporno tek pitanje njenog odnosa sa zakonima, ali mislim da Er Es ima najbolji među svim razlozima da ozvaniči prostituciju. Ukoliko bi to uradila, onda prostitutke više ne bismo morali zvati papcima.

Zar ne, doktore?

Goran Dakić

Goran Dakić je banjalučki pisac i novinar. Diplomirao na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, na Odsjeku za srpski jezik i književnost. Objavio romane „Dalj“ i „Petodinarke“. Dopisnik „Dnevnog avaza“ iz Banjaluke.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Monika Ponjavić: Watchmen – Promjena tačke gledišta

DM

Đoković senior: Moj sin će biti najbolji teniser svih vremena!

DM

Kolinda dala povlašćenu penziju svešteniku koji tvrdi da se od fetusa prave parfemi

DM

Učenici bijeljinske Ekonomske škole pomažu djeci sa Kosova i Metohije

DM

Nova pucnjava u Sjedinjenim Državama, najmanje troje mrtvih

DM

Policajac koji je prijetio samoubistvom predao se nakon višečasovne drame

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više