Infopunkt

Bezdan


Volim tročlane naslove. Prebrojavanja Luke Petrovića. Saopštenja Predraga Gluhakovića. Vlajkijeva izlizana koljena. Ponekad se otmu dvije, ponekad četiri riječi. Namjesti se tako, pa ne insistiram.

Ipak, ne pamtim da li sam ijednu kolumnu naslovio jednom riječju. Uvijek mi je malo, čak i kada je dovoljno. I ova je imala naslov koji je odgovarao tročlanom podskupu – Dodikov veliki prijatelj. Ali, Bezdan je tačniji, sadržajniji i suštinskiji naslov; u njemu odjekuje sva sablazan trenutka; u njemu je sabijena sva ona (meta)fizička jeza kao posljedica jedne političke plebejštine i prostakluka. Na koju sam, kao i mnogi drugi, svikao, ali koja i dalje umije da iznenadi.

U knjizi Mila Gligorijevića Građevina životopisa postoji zapis o tome kako je Desanka Maksimović učtivo odbila prijedlog svojih Valjevčana da joj za života podignu spomenik. “Nemojte, deco”, rekla je Desanka, “ja sam sujeverna žena i ako to uradite pomisliću da posle toga treba da umrem”. Pjesnikinja je znala da je ideja nedolična, ali je elegantno, kao i uvijek, pokazala zašto je bila vjerovatno najveći srpski pjesnik 20. vijeka. Kao što je odbila da joj za života podignu spomenik – smatrajući to nepotrebnim – tako bi, bez sumnje, odbila i prijedlog da jedan kulturni centar ponese njeno ime. Oni koji su nadživjeli Desanku nisu ništa naučili iz toga čina – čina samopotvrđivanja – i nadmeno su povjerovali da je urezivanje imena na mermernim površinama garant vječnosti.

Fama o predstavništvu Republike Srpske trebala je da bude završena dolaskom Dodikovog velikog prijatelja i političkog rabina manjeg, ali boljeg entiteta Aria Livnea u Banjaluku. Livne je došao da potvrdi ono što smo već znali: vlast Izraela laže, a Arie Livne i njegov štićenik sa bakinačke petlje govore istinu. Predstavništvo postoji, iako Ministarstvo inostranih poslova Izraela kaže da ne postoji. I to je to. Punktum. Ajmol ajnc. Poruka je poslana: Istina je samo ono što govore Dodik i Livne, sve ostalo je očigledna laž. Nije bitno da li u tom saopštavanju istine postoje dokazi i argumenti; dovoljna je samo tvrdnja, dovoljna je samo mala eskivaža bazirana, s jedne strane, na nekom Saši, a sa druge na visokim godinama kao garantu političkog poštenja. Da li nečija starost mora biti dokaz čestitosti i čojstva? Ne znam. Pitajte Iliju Stevančevića, Stevu Mirajnića ili prvog trgovca Er Esa Gluhakovića. Ili sačekajte da se doktor penzioniše.

Ne bih o tome koliko je lako dokazati sve te priče o tome da li predstavništvo postoji ili ne postoji; da li ga je Livne pretvorio u svoje doo i da li je imao neke koristi od toga. Sve to je zaista lako dokazati, ali postoji sitna prepreka: niko ne da papire, a bez papira je sve mahinacija, laž, podvala. Bar će tako tvrditi u prvom minutu dnevnika. Ali, recimo da ni to nije bitno. Bitno je – bitno je! – da se dovodi u pitanje zvaničan stav izraelske vlasti i da se šalje saopštenje u kome se kaže da će Repubika Srpska, u slučaju da je pismo Ministarstva inostranih poslova autentično, prekinuti odnose sa Izraelom. Lukavi Dodik, naravno, nije napisao “sa Izraelom” nego “sa Ministarstvom inostranih poslova Izraela”, ali samo zato da bi kasnije mogao lakše iz vrelog ulja golim rukama izvlačiti usijane verige. Cijela priča stala je, čini se, u dvije rečenice. Prva je: “Arie Livne je moj veliki prijatelj.” Druga je: “Ja imam 96 godina i uradio sam za Republiku Srpsku deset puta više nego što Borenović i Crnadak mogu dok su živi.” Nijedna od te dvije rečenice nije objašnjenje nego manevar izvlačenja. Prijateljstvo se potvrđuje za slavskom trpezom i kod kazana, a ne u državničkim poslovima. Ali, Dodik voli prijatelje. Tako je lakše raditi.

Istog dana kada je Livne dokazivao svoju starost Dodik je – u popodnevnim satima – čekao u Palati Republike ambasadora Izraela u BiH. Na hodniku se susreo sa novinarom koji ponekad postavi neko neočekivano pitanje i u maniru bahatog siledžije pitao šta će on tu. Novinar je pozdravio predsjednika, pitao ga za zdravlje i pružio mu ruku. Dodik je gledao ruku dvije-tri sekunde, rekao da ne može biti dobro čim vidi da novinar stoji tu gdje stoji, okrenuo se i otišao da aranžira astal za predstojeći susret. Novinar je svikao na takvo ponašanje predsjednika, ali mu je, začudo, zasmetao takav Dodikov odgovor. Isti taj diktafon nikada nije pravio priču i galamu zbog toga, jer je smatrao da je to dio posla onih koji pišu onako kako predsjedniku ne paše. Ali, odlučio je da napiše ovo, jer je shvatio da je Dodiku njegov veliki prijatelj Livne mnogo draži od voljene Republike Srpske, a da će svi oni koji pitaju “ko je Saša” i “da li zvanični Izrael laže” dovijeka biti fukare i strani plaćenici. Novinar je shvatio da će Milorad i Arie mahati Republikom Srpskom koliko god treba, pa taman je tim mahanjem i pobrisali.

I sve to – Livneovo pravdanje bez dokaza, Dodikove prijateljske parole, predsjednički demarš Izraelu i agencijsko potvrđivanje većinskih istina – svelo se u jednu riječ: bezdan. Dno je dobilo novu dimenziju, ali sam prilično siguran da gore i dublje ne može. No, sačekajmo. Možda i Obrad Kesić ima šta da kaže.

Goran Dakić

Goran Dakić je banjalučki pisac i novinar. Diplomirao na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, na Odsjeku za srpski jezik i književnost. Objavio romane „Dalj“ i „Petodinarke“. Dopisnik „Dnevnog avaza“ iz Banjaluke.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Generacija RK Borac iz 1976. prvak Evrope: Dan za istoriju

GC

Korona virus potvrđen kod još 111 osoba u Srpskoj, preminulo 26 pacijenata

GC

Akcija “Lovac” u Bileći: Među uhapšenim i dva granična policajca

GC

UEFA sumnja da su namještene dvije utakmice u Srbiji!

GC

Od ubistva Slavka Ćuruvije prošle 22 godine, suđenje još traje

GC

Košarka BiH: Slavlje Borca u Zenici

GC

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više