Izdvajamo

Monika Ponjavić: Leftovers – Nemoj biti smiješan


Sa pojavom kablovskih televizija kao što su HBO, Showtime i AMC, kojima je cilj bio izgraditi užu, ali vjerniju publiku, dolazi do formiranja jednog novog poslovnog modela u kreiranju televizijskih programa, koji odbacuje svoj kanonski oblik i tradiciju prema kojoj su američke televizijske kuće, kao sastavni dio jednog oligarhijskog sistema, odbacivale svaki vid promjene koja nije podrazumijevala ekonomsku dobit.

Ovaj model će u rekordnom roku postići uspjeh pa samim tim postati prihvaćen od strane svih nacionalnih televizijskih stanica, pa tako i ABC-a, kuće odgovorne za stvaranje fenomena zvanog “Izgubljeni”. Ovo djelo, kao što nam je poznato, uticalo je ne samo na način na koji gledamo serije, nego i na formiranje globalnih fenomena koje ih prate. “Izgubljeni” je, pored “Sopranosa”, vjerovatno glavna serija koju takođe treba kriviti za nagli pad u popularnosti takozvanih procedural, koji su sve do tada bili nepisani cilj televizijskih emitera, iz prostog razloga jer su funkcionisali po ustaljenoj formuli ponavljanja, pa su u tom smislu bili rentabilniji, ali i zato što su generalno bili u stanju da donesu veću zaradu, jer se radi o serijama namijenjenim širokim narodnim masama. Autorsko djelo Džej Džej Abramsa (J. J. Abrams), iz pera Karltona Kjuza (Carlton Cuse) i Dejmona Lindelofa (Damon Lindelof), pokazalo je da to nije slučaj, dokazavši da novi model poslovanja, shodno 21. vijeku, zapravo leži u odvažnosti autora da naprave serijal koji će tražiti istinsku participaciju publike, sada dovoljno zrele, odlučne da se posveti i de fakto u stanju da misli. Rezultati su bili zapanjujući. Pored samog formata, planetarnoj popularnosti ove serije doprinijela je sveobuhvatna glumačka postava, koju su sačinjavali predstavnici naroda različite boje kože i različitih kultura, uvođenje misterije kao integralnog dijela narativa, način građenja likova, te činjenica da se po prvi put u jednoj seriji priča nije gradila isključivo oko jednog lika, bijelog heroja bez mana i unutrašnjih konflikata.

L1

Spominjem “Izgubljene” jer ovo djelo sasvim sigurno pripada struji onih serija koje su ne samo obilježile jedno vrijeme, postajući tako neotuđivim dijelom nasljeđa televizijske popularne kulture, nego su i utabale put za razvoj novih kvalitetnih projekata koje ćemo voljeti i koji će dalje razvijati ovaj, sve popularniji, medijum. Još jedan od razloga za uvođenje “Izgubljenih” u kontekst “Ostavljenih” (eng. Leftovers), pored očigledne sličnosti u samom nazivu, zasniva se na činjenici da Dejmon Lindelof, pisac i scenarista, stoji iza oba ova djela, što je nakon posljednje epizode sada i više nego očigledno. Njegov istančani osjećaj i smisao za detalje, suptilnost u njihovom tretiranju, britak, prefinjen i delikatan humor na koji smo navikli (i koji volimo), modus operandi u vezenju fragmentarne, često stilizovane, priče i nezaobilazna misterija koja joj stvara (neophodnu) dodatnu vrijednost, su kvaliteti koji se prepoznaju i elementi koji njegov stil čine toliko karakterističnim, a pisanje izdvajaju u moru stilski sličnih serija. Floskula poput one koja kaže da danas ništa slično “Ostavljenim” ne možemo vidjeti na programu u ovom konkretnom slučaju stoji čvrsto na svojim nogama jer zaista, od “Izgubljenih” do danas ništa slično nije ni postojalo, niti postoji.

L2

Prateći ustaljeni format centričnih epizoda, ali i neodoljivu bizarnost “Međunarodnog ubice” (eng. International Assasin), epizode iz prošle sezone, sada smo fokus sa Kevina (Justin Theroux) prebacili na Noru Durst (Carrie Coon), njegovu životnu saputnicu. Nora je jedinstven lik koji je, za razliku od svih drugih, otjelovljenje i sinonim za patnju prouzrokovanu iznenadnim odlaskom, iz prostog razloga, jer je ona jedini lik koji je u ovom događaju izgubio sve članove svoje porodice, uključujući i djecu. Za svakog čovjeka, a pogotovo za jednu majku, to je gubitak koji se ne može lako prevazići niti zaboraviti. Međutim, kako se vidi iz priloženog, Nori to ipak nekako polazi za rukom (samo na površini). Smirenost i racionalnost, na koju se tokom ove epizode referiše, tako postaju jedne od najznačajnjih odrednica njenog kompleksnog lika čije bi breme sigurno trebalo prouzrokovati određenu vrstu sloma koji nikako da se desi.

L3

Lomljenje ruke u pokušaju da sakrije tetovažu “Vu Tang grupe” (Wu Tang Band) kojom krije imena svoje minule djece je jedan od tih simptoma, tremor kojim se nagovještava nadolazeći kolaps. Posredstvom prirode posla kojim se bavi, Nora je konstantno izložena sjećanju, htjela to ili ne, te shodno tome i patnji, kao logičnim slijedom događaja. Ne pomaže ni činjenica da je se Lili, beba ostavljena na pragu Kevinove kuće tokom prve sezone, čija je majka sve ovo vrijeme bila, više uopšte ne sjeća, kao ni podatak da se Kevin, u nastojanju da otkrije tajnu svoje “besmrtnosti”, konstantno podvrgava metodama kojima dolazi na korak bliže iskustvu smrti i povratku u bezimeni hotel zagrobnog života.

L4

Kao tema koja se ponavlja, hoteli su neizostavni dio ove serije, ali i prostori koji sa sobom nose određenu simboliku. Zato ni ne čudi da se i u ovoj sezoni, baš kao u prethodnoj, mjesto radnje u životnom važnim situacijama svodi na hotel, unutar kojeg centralni lik pokušava da otkrije smisao svog postojanja i neke više svrhe u svijetu bez očiglednih pravila. Slikovito prikazivanje hotela i njegova inscenacija ne može da ne podsjeti na Kjubrikov “Overlook”, što me navodi na zaključak da su Kevinov i Norin hotel ništa drugo do metafora za stanje ljudskog uma, shodno psihoanalitičkom pogledu na svijet. Drugim riječima, karakteristike arhitekture ogledaju se u mentalnim strukturama likova. U slučaju Džeka Torensa, cilj je bio stvoriti šizofrenu percepciju prostora koja je postignuta prostorom projektovanim tako da bude u apsolutnom sukobu sa svim arhitektonskim načelima. Beskrajni hodnici koji vode u svim pravcima, nikuda i svuda, nelogična stepeništa, lokacija različitih prostora koja se ne može utvrditi sa sigurnošću i tako dalje, stvaraju beskonačni lavirint koji generiše osjećaj vrtoglavice i dezorijentacije koja je još više naglašena potpunimodsustvom pogleda kroz prozor. Nepostojanje ovakvih kadrova imalo je za cilj eliminisanje osjećaja za prostor, odnosno pojačavanje osjećaja potpune izolacije porodice koja će naizgled u ovom hotelu ostati zauvijek. Kao očigledna personifikacija ljudskog uma, hoteli “Ostavljenih” nam zapravo pružaju uvid u introspektivna istraživanja njihovih likova. Norin hotel je ustrojen, sveden, geometrijski precizan, sa izraženim perfekcionizmom, koji djeluje čak pomalo i usiljeno. Kevinov hotel je, sa druge strane, pored svoje projektne kompleksnosti i velikog broja ljudi koji ga nastanjuje, okupan svjetlošću i izrazitom bjelinom koja generiše jedan uzvišen, gotovo sakralan osjećaj. O njegovoj ulozi savremenog Isusa bilo je riječi tokom prethodne epizode, dok je u ovoj ta ideja ismijana, i to uglavnom od strane Nore i njenog racionalnog uma.

L5

Sam kraj epizode, međutim, unosi dodatni zaokret odvodeći nas ponovo u Australiju gdje vidimo kako potpuno novi likovi, u potrazi za Kevinom, šefom policije, ubijaju nevinog čovjeka. Kolike su šanse da je on, pored istovjetnih odrednica kao što su zanimanje (šef policije) i ime (Kevin), život izgubio ispred kuće nekadašnjeg šefa policije imena Kevin Sr. (Scott Glenn), oca sadašnjeg šefa policije Kevina Jr. Garvija? I kada smo već kod toga, kolike su šanse da će Kevin i Nora već u sljedećoj epizodi, na nagovor Marka Lin Bejkera (Mark Linn-Baker), u potrazi za tragom o njenojdavno izgubljenoj djeci, otići u Australiju gdje će, naravno, doći u kontakt sa Kevinom starijim i svitom čudnih žena na konjima koje, po svemu sudeći, i iz nama još uvijek nepoznatih razloga, znaju tajnu Kevina mlađeg o njegovoj odluci da zavezan za kamen skoči u jezero. Dosta je detalja koji nam ukazuju na to da je vrijeme radnje očigledno smješteno u sadašnjost. Samim tim postavlja se pitanje da li su one uspjele nekako doći do knjige, i ako jesu, kako s obzirom da, koliko nam je poznato, postoji samo jedna njena kopija? Ilisu one, baš kao šefovi policije imena Kevin, i to samo oni porijeklom iz Sjedinjenih Američkih Država, sklone glasovima i predskazanjima?

L6

Iznenadjujući element ove epizode (jedan od mnogih), koju su neki mogli prepoznati iza njenog naziva “Don't be ridiculous” (eng. „Nemoj biti smiješan“), poznate poštapalice iz sitkoma “Potpuni stranci” (eng. Perfect strangers) iz 90tih, te izmijenjenom špicom sa muzikom iz ove serije, nikoga nije mogao pripremiti za još čudniju epizodnu ulogu glumca Marka Lin-Bejkera, koji je u njoj igrao jednu od glavnih uloga, ovaj put glumeći samog sebe. Ovakvi detalji i stilski elementi su ono što “Ostavljenima” daje tu dodatnu notu originalnosti i svježeg načina pričanja priča, veoma često se koristeći referencama na popularnu kulturu.

Ocjena: 5/5

Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Velika pobjeda: Vječni pomen na Živojina Mišića

OT

Aerodrom u Litvaniji krasi jelka sa bizarnim ukrasima (FOTO)

DM

Željeznice Republike Srpske: Redovna godišnja promjena reda vožnje

DM

Fotografija koja je izazvala burnu raspravu na društvenim mrežama

DM

“Vivia Run&More Weekend” na proljeće ponovo u Banjaluci

DM

Poziv: Filozofski fakultet podstiče i finansira studentske projekte

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više