Izdvajamo

Nebojša Ristić: Sobne čarolije


Prije svega nekoliko nedelja, na ovom istom mjestu, u tekstu o Brentu Cobbu, pomenut je i Chris Stapleton.

Priznao sam da mi je bio relativno kasno otkrovenje te da je njegov prvi album iz 2015. “Traveller” imao jačinu eksplozije koja je iz temelja uzdrmala konstrukciju countryja kao muzičkog idioma. Iako nije ni slučajno bio rookie u svijetu countryja, snaga kojom je izbio na površinu je bila prvorazredno iznenađenje.

No, kako to ne bi bio usamljen slučaj zvijezde koja je samo jednom zasjala, očekivalo se kako će i da li će se izboriti sa onim famoznim sindromom “drugog albuma”. I tako, ovih dana se pred nama pojavio i on, “From A Room”, ali gle čuda tek prvi dio! Drugi je ostavljen za drugu polovinu ove godine, te je zasad nejasno da li se tim svjesno pokušalo odbaciti taj pritisak velikih očekivanja, ili je Chris milosrdno odlučio da nas poštedi prevelike koncentracije kvaliteta u tek jednom pokušaju.

Biću odmah potpuno subjektivan, ovo je čudo od albuma, i hvala mu što nam je poklonio zasad tek devet pjesama. Ne znam kako bi se podnijelo da ih je više, jer su sve odreda biseri. Njegovih osam i jedna tuđa, briljantno obrađena, Willie Nelsonova “Last Thing I Needed, First Thing This Morning”, čine najsnažniju kolekciju pjesama objavljenih ove godine, sa velikim izgledima da tako ostane i do kraja godine. Naravno, ako ih ne nadmaši “Vol. 2”. I da ne bude dileme, ovdje se ne misli samo na country.

“From A Room, Vol. 1” je jedna od onih ekstremno rijetkih ploča koje izazivaju ono što je gotovo iščezlo u modernom svijetu – uzbuđenje samom činjenicom da se pojavila. Kako je to svojevremeno u “Pismu iz Londona” antologijskoj rubrici “Džuboksa” opisao Saša “Punkerton” Stojanović, a sve u vezi soul-kompilacije “This Is Soul”: “Sećam se leta 1968. (album je izašao februara) kada sam spavao s tom pločom, budio se, jeo, izluđivao roditelje, pevao… Na jesen sam bio izbacivan sa časova zbog zviždukanja ovih melodija… smirio sam se kada se ploča izgrebala”.

Postignut je savršen miks laganica koje se protežu daleko van granica countryja i zalaze duboko u teritoriju bluesa, “I Was Wrong” ili soula, “Without Your Love”, sa britkim rokenrolom kao što je “Second One To Know”. Upravo u ovoj posljednjoj se kao jedna od elementa perfekcije izdvaja kristalna produkcija, koga drugog nego Davea Cobba, koji se sada i definitivno nameće kao vodeći arhitekt zvuka novog countryja.

Iako je već na “Traveller” bilo potpuno jasno da smo u Chrisu Stapletonu dobili novog velikog pjevača, ovdje je to još izraženije jer ne postoji nešto s čim on nije u stanju da se izbori. Dah naprosto zastaje kad se iz laganih uvodnih tonova u refrenu naprosto raspjeva kao da je opsjednut, u maniru najvećih soul pjevača, sve dok ne postigne potpuni kreščendo i pročišćenje.

“From A Room, Vol. 1” u igru uvodi i još jedan specifikum, nimalo rijedak u countryju, međuigru vodećeg muškog i pratećeg ženskog vokala. I makar Mrs. Morgane Stapleton nije nova Emmylou Harris, ona svojim glasom divno boji zvučnu paletu u kojoj dominira taj nevjerovatni bariton njenog muža. Sam Chris ne propušta da naglasi da je uloga Morgane mnogo veća od tek pratećeg vokala, jer ga već njeno prisustvo na bini čini potpuno drugim i smirenijim, a da se ne govori o njenoj pomoći kako da iz ogromnog opusa već napisanih pjesama (govori se o čak 1000!?) izdvoji baš one najbolje.

Valja poslušati njihov duet, obradu standarda “You Are My Sunshine” koja ovdje nije uvrštena, i u kojoj Morgane pjeva vodeći vokal pa se uvjeriti da ta hemija funkcioniše savršeno i u drugom smjeru.

Kako god, očigledna harmonija u kojoj živi ga ne spriječava da napravi savršene skice bračnog brodoloma kao što je možda najbolja pjesma ovdje, “Either Way”:

Mimoiđemo se samo u hodniku, svako na putu ka sobi svojoj
Progovorimo mjesečno tek jednom, kad dospiju računi
Idemo na posao i u crkvu, glumimo savršeni život
Ali sam ja odavno prošao tačku kad mi je postalo svejedno
Sve moje suze su isplakane,

da bi u refrenu naprosto eksplodirao:

Mi možemo ovako dovijeka
Reci samo riječ i gotovo je
Draga, možeš otići ili ostati, ali
te više neću voljeti, ma šta god

Pored svih nabrojanih razloga zašto bih dao, kada bi se uopšte davale, svih deset zvjezdica ovoj ploči, postoji i jedan krajnje subjektivan. Nakon 40 godina slušalačkog iskustva u rokenrolu, razvije se osjećaj koji se danas sve rijeđe pobudi, a to je onaj da se nalazite u prisustvu djela koje će koliko sutra biti u kategoriji onih albuma za koje uopšte nećete moći da se sjetite kojem vremenu pripadaju. Prepoznaćete ih samo po njihovoj savršenosti.

Nebojša Ristić

Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

SC pita: Da li je FS BiH spreman za VAR?

DM

Uvažavanje i pored neslaganja: Koga poslanici najviše cijene iz suprotnog tabora?!

OT

Goran Dakić: Žal što ostade

OT

Saobraćajka kod Banjaluke, ima mrtvih (FOTO)

DM

Mladići od 19 i 27 godina stradali u teškoj saobraćajci

DM

Šaban Šaulić sahranjen u Aleji zaslužnih građana

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više