Izdvajamo

Nebojša Ristić: Grupa


Ima ona stara: “Kroz Bosnu ne pjevaj, kroz Srbiju ne igraj”. Pri toj istoj pameti, otići u New Orleans da bi tamo gradili muzičku karijeru ne zvuči kao baš inteligentan potez, ali hajde da potegnemo još jednu: “Izuzetak potvrđuje pravilo”.

Kada su se na takav potez odučili momci iz The Deslondes (nazvali su se po aveniji grada u kojem su potražili svoj put), bili su toga itekako svjesni, ali i odlučni da dokažu da snagom svog talenta i inspiracije mogu da prevaziđu i takvu barijeru. Prvi, istoimeni, album iz 2015. godine je odmah pokazao da se radi o punokrvnom bendu koji za razliku od velike većine ne samo današnjih bendova, nego i onih starijih, imaju čak petoricu autora. I ne samo autora, nego su na ravne časti četvorica podijelili i vokalne zadatke, a to je onda već uveliko izazvalo poređenja sa The Band. Sličnost se nije završavala samo na tome već je i bunar odakle su i jedni i drugi zahvatali bio praktično isti, a podrazumijevao je gotovo svaki relevantni muzički idiom sjevernoameričkog kontinenta. Nakon svega dva albuma (ovih dana upravo se pojavio drugi, “Hurry Home”), takvo poređenje je naravno preuranjeno, jer ma koliko The Deslondes bili dobri, ovi drugi i dalje stoje na pijedestalu. Ipak, ne može se oteti utisku da iz The Deslondes izbija ona ista, nedostižna običnost koja je krasila The Band.

Dobro je poznata uloga koju je imao “Music From The Big Pink” koji se gotovo iz podzemlja pojavio usred scene sa kraja šezdesetih kad je što pod uticajem opijata koji su se nemilice tamanili, što zbog seksualne revolucije i svih ostalih nabujalih sloboda, muzika počela da se odvaja od svoje suštine. Naravno da je i u tom probijanju granica bilo nezamislivih dometa koji ni  do danas nisu ponovljeni, ali je trebalo da se pojavi liga džentlemena iz Kanade i da u selu zvanom Woodstock napravi ovo remek-djelo i ponudi izlaz iz tog haosa. Pod imenom istovremeno najobičnijim mogućem, “Grupa”, a opet takvim da su, sa pravom, mogli da kažu – svi ostali su grupe, jedna je “Grupa”. Moćni svirači i pjevači, ali što je najvažnije – spasioci.

Njihovi sinovi, na prvom albumu, a uz svesrdnu pomoć sjajnog producenta, Andrije Tokića, koji se već dokazao kroz rad sa Alabama Shakes i Hurray For Riff Raff, su odmah dali do znanja do čega im je stalo. Tokić je uspio da arhaičnim, tradicionalnim formama kojim su ovi momci posvećeni do koske doda samo onoliko moderne produkcije koliko je bilo neophodno.

Neko će reći, pa dobro da li kod The Deslondes ili njima sličnih bendova i solista ima nešto što već nismo čuli i čemu sva ta kritičarska galama oko nečeg nimalo spektakularnog? Tačno, nema. Osim jedne, ali veoma važne činjenice da je rokenrol upravo to što rade ovi neugledni momci i djevojke. Poštovanje i duboka ljubav koje izbija iz njihovih pjesama prema velikim uzorima bilo da je u pitanju Woody Guthrie, Hank Williams ili Gram Parsons nije samo stvar njihovih muzičkih afiniteta. Razumijevanje je to vlastitih korijena i povratak na izvor, a tamo je kao što znamo voda najčistija.

U ovim danima kada vlada omanja pomama oko nastupa The Killers na Exitu, a ne bi bilo mnogo drugačije ni da su došli koldplejevi ili neko takav, važno je reći da je u ovo doba izvrnutih vrijednosnih standarda prava dragocjenost to što imamo oaze poput The Deslondes. Oni nemaju višemilionske preglede na YouTube, njihovi spotovi su jeftini da jeftiniji ne mogu biti, ali ispod njih buja iskrenost i uživanje u muzici koje se prelijeva na slušaoca. Uostalom, zato onom kome je istinski stalo do uživanja u muzici nije problem da zapamti gotovo svaku njihovu pjesmu, za razliku od gorenavedenih. Potpisniku je uvijek bila, a vjerovatno će i ostati, tajna kako neko bez istinskog talenta i harizme uspije da te nedostatke proda tolikom broju slušalaca, ma koliko površni ovi zadnji bili. Da skratim, ništa ne fali, ali ni nema bogzna šta.

Na “Hurry Home” nema mnogo odstupanja od prvenca, ponovo je to kolekcija pjesama koja se kreće u okvirima countryja, folka, bluegrassa, ritam i bluza, skoro da je i nebitno čega sve ne, jer svaki okvir pristaje na odličnu sliku. Uostalom, to što su prepoznati unutar bogatstva Big Easyja, dovoljno govori koliko je originalnosti u njima. Ko ne vjeruje nek pogleda famoznu seriju “Treme” gdje “muzika dolazi iz podruma i krova”, ili pak spot za “The Real Deal” snimljen iza kuće Sama Dooresa u New Orleansu. Što bi rekao Minja Subota: “Muzika je put do sreće, put do njenog srca kad te ona neće…”

“Muddy Water” otvara putovanje koje vas kroz neke od vrhunaca ove besprekorne zbirke, poput “(This Ain't A) Sad Song” ili “Many Poor Boy”, vodi sa kraj na kraj Amerike a da imate osjećaj kao da se niste pomakli sa verande kuće na aveniji Deslondes. Zato njen jedini mogući naslov i jeste “Požuri kući”.

Ko nije shvatio do kraja, snaga ovog benda nije u pojedincima već u cjelini, ali budući da će ovi momci jednog dana biti poznati, onda je pošteno, pored gitariste Sama, nabrojati i ostale: Cameron Snyder – bubnjevi, Riley Downing – gitarist, Dan Cutler – basist i John James Tourville – violina i steel gitara.

Nebojša Ristić

Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Zašto Sremski Karlovci nose epitet kolijevke srpske kulture?

DM

Pešić: Situacija u Jugoslaviji je bila mnogo ozbiljnija od ove u Kataloniji

DM

I sutra sunčano, temperatura do 27 stepeni Celzijusa

DM

Federacija BiH: Otkaz zbog lažnih diploma dobila 23 radnika

DM

Propao kao političar u Hrvatskoj, sada radi kao magacioner u Republici Irskoj

DM

Vučić, Medvedev i Dodik na vojnoj vježbi “Sloboda 2019” (FOTO)

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više