Izdvajamo

Monika Ponjavić: Igra prestola – Mnogo buke ni oko čega


Svaki put kada pomislim da se priča u „Igri prestola“ (eng. Game of Thrones) ne može srozati na niže grane, sjetim se Troje (eng. Troy).

I svaki put kada se sjetim Troje, shvatim da će nedostatak talenta pisaca odgovornih za brojne holivudske neuspjehe, koji su nekako uspjeli zadobiti povjerenje Džordža Martina (George R.R. Martin), biti ono što će naposlijetku uništiti sav potencijal koji je saga „Pjesma leda i vatre“ (eng. A song of Ice and Fire) uopšte imala. Ova posljednja epizoda stoji kao jasan dokaz tome.

GOT 1

Prošle sedmice sam hvalila ritam i spremnost da se, s obzirom na to da je ostalo svega trinaest epizoda do kraja, stvari malo ubrzaju, te da se konačno stane u kraj bespotrebnim demagogijama. Međutim, samo sedam dana kasnije upravo te riječi su mi prisjele, jer je večerašnja epizoda, uz nekoliko izuzetaka, bila jedna od najsporijih i najdosadnijih epizoda „Igre prestola“ koju pamtim. S druge strane, za razliku od prethodne, kojoj nisam mogla naći jednu konkretnu temu kojom se bavi, u ovoj je to prilično jasno definisano i jednako prilično naglašeno.

Tako je na pitanja poput – na čemu bi moć vladara trebala biti zasnovana? Šta je važnije u trenucima hitnosti? Dobronamjerna vladavina? Ksenofobični nacionalizam? Dugogodišnja monarhija? Novi modeli vlasti? Osveta? Lojalnost? Kako definisati moralno?  I koji bi izvor vlasti mogao da se pokaže kao najviše održivim i najboljim u datoj situaciji? – serija dala obilje odgovora, verbalizovanih do iznemoglosti. Rezultat: nedostatak povjerenja među njenim glavnim akterima, posebno onim koji su se u posljednjim satima serije odlučili da prate Deneris (Emilia Clarke), njihovu novu kraljicu, trenutnog i po svemu sudeći, posljednjeg stanovnika „Zmajkamena“ (eng. Dragonstone).

GOT 2

Riječ je, dakle, o jednom inherentno nestabilnom savezu. Savezu jakih žena, kopiladi, evnuha i slomljenih stvari. Jedna frakcija ovog saveza, satkana iz koalicije dvije duboko povrijeđene žene – Olene Tirel (Diana Rigg) i Elarije Send (Indira Varma) – želi osvetu i krv Sersi Lanister (Lena Heady).

Druga, u vidu Jare/Aše Grejdžoj (Gemma Whealan), je tu iz oportunizma i želje da, kao prva kraljica Gvozdenih ostrva (eng. Iron Islands), preuzme krunu i nekadašnji presto svog oca, dok su Tirion (Peter Dinklage) i Veris (Conleth Hill), ako im je vjerovati, u savez ušli kao konstantne i velike žrtve nepravde, ne bi li zaštitili sve one sa kojima se uporno poistovjećuju, jedući svojim zlatnim kašikama i saosjećajući iz svojih udobnih dvoraca. Tako je prva polovina epizode nastojala prikazati građenje alijanse koju će u manje od sat vremena neustrašivi Juron Grejdžoj (Pilou Asbek) jednim potezom desetkovati, noseći svojoj kraljici poklon kakav zaslužuje.

GOT 3

Odluka da se konačno adresira Verisovo učešće u kovanju i sprovođenju planova smaknuća majke zmajeva (kojem se protivio samo Ned) vrlo je interesantna, ali nažalost, usudila bih se reći sada i potpuno neupotrebljiva, jer, kao i većina drugih ključnih stvari u „Igri prestola“ i ova dolazi sa izvjesnim zakašnjenjem, zbog čega je, sasvim logično, u datom periodu i izgubila na svojoj prijeko potrebnoj snazi.

Samim tim, pošteda Verisovog života sada dramaturški nema nikakvog smisla niti igra ikakvu ulogu, osim one kojom se naglašava kako je tokom ove epizode zapravo prikazan dan za pomilovanje svih onih koji su služili lažnim kraljevima. Dakle, riječ je o još jednom u nizu mekgafina, kojim se nastoji skrenuti pažnja, a priči dati na određenom smislu, ovaj put u formi otužne Melisandre (Carice van Houten), koja je, u mojim očima, izgubila sav kredibilitet onog trenutka kada je zapalila Širin na lomači, a Džonu (Kit Harrington) rekla da je ipak on, a ne Stanis (Stephen Dillane), njen „obećani princ“.

Kao što smo mogli i pretpostaviti, jedan susret sa Deneris bio je dovoljan da temeljna Melisandra posumnja u ispravnost i tačnost svoje (druge, ali ne i posljednje) odluke. U svakom slučaju, Džon je važan za nadolazeći rat, jedini rat koji je bitan. Ako je iko, nakon šest sezona, Nedove patnje i tragičnog života, detaljno razrađenog plana oko zaštite identiteta Lijeninog sina i njegovog nećaka, Korinove, Mensove, Nedove i Brindenove žrtve (između ostalih), bitke u Tvrdidomu (eng. Hardhome), interesovanja Kralja Bijelih šetača za našeg mladog heroja, svih simbola, uključujući i njegovo vaskrsenje (koje ama baš niko ne komentariše, bez obzira na sveopštu prisutnost neživih ljudi na Sjeveru), sumnjao u značaj Džonove uloge u nadolazećem ratu, imamo Melisandru koja će nam rada srca to nacrtati, podvući, podebljati i fluoroscentnim markerom označiti. Jer, šta bi u suprotnom bila njena uloga?!

GOT 4

Nedugo potom, prema Melisandrinom volšebnom planu, te željama bogova, Džon dobija pismo i odlazi na jug, u potragu za zmajstaklom za koje je tragični Stanis, čovjek vazda na vrhuncu zadatka i ispred svih, uludo trošio riječi, o koje se Vesteros sa zadovoljstvo oglušio. „Targerijenima se ne smije vjerovati“, glasio je samo jedan od komentara, ali džaba.

Kraj serije je blizu i ako je Deneris i Džonu suđeno da se sretnu i postanu par, a jeste, oni će se sresti i postati par. Tačka. Logika i predvidivost takvog raspleta nema ama baš nikakve veze s tim. Ako treba, Džon će odjahati na jug, bez obzira na neposrednu opasnost Bijelih šetača, bez obzira na činjenicu da ostavlja sestru okruženu vojskom jednog perfidnog pedofila, bez obzira na tragičnu sudbinu Rikarda i Brendona Starka, bez obzira na istoriju, bez obzira na sve, jer Tirion je čovjek od riječi, a zmajstaklo sada naprasno od nacionalne važnosti.

Kockice su se lijepo posložile, po cijenu toga da se Deneris cijele sezone ne pomjeri s mjesta ne bi li je Džon sa lakoćom pronašao. Nakon Mirina biće to najmanje što može učiniti za cjelokupni narativ. Svemir će se saviti ne bi li se stvari desile onako kako je suđeno – da se dva obećana princa Crvenog boga spoje i zajedno unište armiju bezumnih Bijelih šetača. O incestu i Denerisinoj ulozi baba-mame, u slučaju da neživi Džon i sterilna Deneris mogu imati djece, ovaj put nećemo govoriti. U Beniofovoj i Vajsovoj (Benioff and Weiss) interpretaciji priče je naposlijetku sve ipak moguće.

GOT 5

Kad smo već kod ludosti, Arja (Massie Williams) i ovaj put dobija nagradu za najbolju scenu epizode, iako je riječ o sceni koja zapravo dijelom poništava njen identitet, urušavajući tako srž postojanja nove generacije Starkovih. Kao što vam je poznato, priča počinje pronalaskom legla ženke jezovuka koja iza sebe ostavlja šest štenaca, jedno za svako Nedovo dijete.

Od njih šest, samo su dva vuka uspjela preživjeti strahote građanskog rata, od kojih Džonovog albino Duha nismo vidjeli od početka prošle sezone, a i tada samo na trenutak, dok je Nimerija odsutna od druge epizode prve sezone, kada ju je Arja, u strahu od Džofrija (Jack Gleeson), otjerala u nepoznato, zbog čega je na kraju Sansina Dama platila životom. Spominjem vukove jer je to jedna od najvećih zamjerki koju imam na račun serije i način na koji se Beniof i Vajs odnose prema originalnom predlošku.

U Martinovoj knjizi, kao što vam je vjerovatno poznato, vukovi igraju daleko veću ulogu, jednaku onoj koju imaju zmajevi u kontekstu Deneris Targerijen, ako ne i veću. U knjizi, vukovi ne samo da predstavljaju integralni dio identiteta Nedove djece nego i okidač u njihovom razotkrivanju drevnih moći koje su se Starkovima vratile, sa ponovnim pojavljivanjem magije.

GOT 6

Naime, nakon nekoliko stotina godina, u kući Stark se rodilo šestoro djece, od kojih svi redom sa predispozicijama da budu vorg. Odluka da se u seriji ta moć dodijeli samo Brenu (Isaac Hempstead Wright), a da se Džon, u knjizi proglašen za čovjeka sa potencijalom da bude najveći vorg kojeg je svijet ikada vidio, čovjek koji bez Duha ne postoji, i Arja, koja kroz Nimeriju nemilosrdno ubija članove porodice Frej Brzoriječjem (eng. Riverrun), liše takvog dara je odluka koju nikada neću u potpunosti shvatiti.

Iako je Bren, zbog svog hendikepa, ali i godina, za razliku od većine braće i sestara, bio daleko otvoreniji za prihvatanje ovog dara, činjenica da i Džon i Arja kroz snove i svoje životinje utiču na događaje ne smije biti zanemarena. Trenutak u kojem Arja u tijelu Nimerije, predvodeći čopor od preko stotinu vukova, iz vode izvlači iskasapljeno tijelo Ketlin Stark na kraju treće knjige, neposredno nakon „Crvenog vjenčanja“,  je trenutak koji se teško zaboravlja, i jedan od onih za kojim i sam pisac žali. A kako i ne bi? Odluka da se u priču uvede šest vukova za šest heroja čije ćemo priče pratiti nije odluka bez pokrića i značaja.

Bilo kako bilo, u seriji su oni, usljed nedostatka sredstava i želje da se kroz zmajeve ispune očekivanja većine fanova, na moju veliku žalost, potpuno skrajnuti, što je dobrim dijelom unizilo posebnost kuće Stark. Uzimajući u obzir sve gore navedeno, Nimerijino napuštanje Arje je samo jedan od mogućih načina degradiranja posebnosti o kojoj ovdje govorim.

Međutim, iako je paralela povučena između Arje i Nimerije u seriji (u smislu da su obe predugo bez kontakta kako između sebe tako i sa svojom porodicom, prepuštene preživljavanju u surovoj divljini ovog svijeta, te da pripitomljenje nije njihov forte) vrlo jasna, knjiga ipak pridaje puno pažnje njihovoj vezi koja je bila toliko jaka, da ovo razdvajanje, u kontekstu likova i svega vezanog za kuću Stark, nema nikakvog smisla. Zamislite da su Viserion I Raegal, nakon izlaska iz tamnice, napustili Deneris i pošli svaki svojim putem. Besmisleno, zar ne?

GOT 7

Na jugu Sersi, zarobljena u vječni ciklus ponavljanja, pozivajući se i apelujući na nacionalizam svojih sugrađana, kako je Tirion i predvidio, ulazi u kampanju prikupljanja kuća i vojnika predanih njenom cilju, među kojima se našao i Rendil Tarli (James Faulkner), lojalan kući Tirel.

Kako njena horor priča o kćerki Ludog kralja koja u časovima dokolice svoje zmajeve hrani mesom časnih plemića Esosa nije dovoljna da natjera lojalnog Rendila na izdaju, na scenu stupa Džejmi (Nikolaj Coster-Waldau), koristeći se potpuno suprotnom taktikom. Ako već nacionalizam ne pali, onda ksenofobična priroda većine građana Vesterosa, a posebno Rendila Tarlija, sigurno hoće.

Džejmijeva logika je prilično zdrava, i ona predstavlja jedini garant za moguću pobjedu protiv Tiriona, koji je, kako stvari stoje, za sada prilično potcijenio sposobnosti svog starijeg brata. „Dovela je Dotrakije na naše obale. Dotrakije! U Vesteros, po prvi put u našoj istoriji! Da li ćete se boriti sa nama, ili na strani divljaka i evnuha?“ Odgovor na ovo pitanje publici je prilično jasan, pogotovo kada uzmemo u obzir Rendilov stav po pitanju „divljaka“, nevezano za to da li je riječ o onima sa Sjevera ili sa Istoka.

Znajući vrlo dobro da su Dotrakiji, kao i Divljani, narod poput bilo kojeg drugog, fundamentalno različitih kultura, te znajući da je za ksenofobe, poput Tarlija, sve drugačije istovremeno i strano, pa samim tim i prijetnja, te da će jednako ksenofobičan pristup izazvati pravu reakciju, Džejmi pogađa direktno u srž, pokazujući talenat za strateško promišljanje koje će, na duge staze, sigurno uroditi plodom.

GOT 8

Iako sam svojevremeno izjavila kako bi Semov (John Bradley-West) pronalazak lijeka za Džorinu (Iain Glenn) bolest bio najgluplji mogući rasplet situacije, teška srca priznajem da su događaji u Citadeli, uključujući i Semov pronalazak, za sada možda ne samo najsmisleniji nego čak i najinteresantniji, čemu uveliko doprinosi postojanje Džima Brodbenta (Jim Broadbent).

Njegova uloga arhimeštra Marvina doslovno krade svu pažnju, stvarajući tako jaku disproporciju između glumaca, koji u poređenju sa njim izgledaju bljedunjavo, posebno ovih nekoliko koji su uspjeli preživjeti i domoći se sedme sezone. Iako u ovosedmičnom dijalogu nije bilo referenci na Harija Potera, gledati interakciju između Ijana Glena, Džona Bredlija-Vesta i Brodbenta, te način na koji ovi glumci udišu život svojim likovima, bilo je i više nego zabavno, posebno za nas štrebere. Pored toga, ono što mi je bilo jednako važno jeste Semova reakcija na Džorin pomen prezimena Mormont.

Shvatajući da pred sobom ima Džeorovog (James Cosmo) sina jedinca, te potencijalni lijek, izgledalo je kao da mu Sem svojom neposlušnošću i hrabrim gestom zabranjuje da umre, rečenica koju je svojevremeno doslovno izgovorio nekadašnji Zapovjednik Noćne Straže, spašavajući tim riječima život šeptrljavom Semu. Dobro se dobrim vraća, izgleda čak i u Vesterosu. U sezoni prepunoj omaža prethodnim sezonama, ovaj skoro da mi je bio najdraži, uz naravno suptilne tragove Neda Starka utkane u lik Džona Snježnog, kojih je i ove sedmice bilo na pretek.

GOT 9

Najbolje od epizode:

-Smrt Oberinovih kćerki. Kako smo i pretpostavili, njihova priča nije išla bukvalno nigdje.

-Kratko pojavljivanje Nimerije i njenog čopora.

-Olena Tirel, kao i obično.

-Uživala sam u pomorskoj bici. Uživala sam u ludilu Jurona Grejdžoja i odvažnoj odluci pisaca da Teona vrate nekoliko koraka unazad, nazad u lik osakaćenog Rika. Nemojte me pogrešno shvatiti, Teon je uvijek bio kukavica. Prije i poslije Remzija. Jedini znak hrabrosti koji je do sada uspio pokazati manifestovao se kroz njegov odnos sa Sansom, i to prvenstvno iz griže savjesti, a zatim i njegove povezanosti sa ljudima sa kojima je odrastao. Odluka da, uoči opasnosti od ponovnog zatočeništva u rukama ludaka, spasi svoju kožu, umjesto Jarine, zato i nije došla kao iznenađenje. Naprotiv, bila je to zapravo najlogičnija odluka ove sezone.

 GOT 10

Najgore od epizode:

-Interakcija Elarije i Jare. Dovoljno je samo reći: “A foreign invasion is underway” i slučaj je završen.

-Prežvakani govor Sersi Lanister. Dokle više?

-Arjina prisnost sa vojskom Lanistera u poređenju sa njenim hladnim stavom prema jadnom Pituljici, koji ne samo da joj je donio muštuluk, nego joj je dao kompliment, nazvao prijateljem i nahranio je, pri tom ne naplativši  joj ništa. Ipak, osmjeh na pomen Džonovog imena govori više od riječi.

-Džonov antiklimaktični ulazak u kripte Zimovrela. U knjizi, kripte su Džonova noćna mora, ali i nada da će u njima naći odgovore ili o svom porijeklu ili o budućnosti. Veliki akcenat je stavljen na odnos djece prema kriptama, na drevne Kraljeve Zime koji su sahranjeni u njima i na cijelu tradiciju Sjevera, te znanje i odgovore koje one u sebi kriju. Sudeći po seriji, kripte su ništa drugo do vlažni podrum Zimovrela i nešto malo opasnija grobnica ove porodice.

Tri predviđanja za sljedeću epizodu:

-Arja i Bren stižu u Zimovrel, neposredno nakon Džonovog odlaska. Taman, ne bi li se mimoišli.

-Neukaljani napadaju Livačku stijenu, a Lanisteri Visoki Sad.

-Plutajući u vodi, Teona spašava Gendri, koji besciljno vesla unaokolo još od treće sezone.

Ocjena: 3/5

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Las Vegas: Snijeg pao prvi put od 1937. godine (VIDEO)

SA

Oblačno sa padavinama

SA

Obustavljen saobraćaj na putu Karanovac-Crna Rijeka

SA

Horoskop za 22. februar: Ovan fokusiran na posao

SA

Kako su hrvatski vojnici “ubili” najveći partizanski spomenik? (FOTO)

DB

Sprema se biografski film o Hulku Hoganu

DB

4 komentari

Budala koja ovo jos gleda Ponedjeljak, 24.07.2017., 22:10 at 10:10 pm

Ovo za Teona i Gendrija mi je genijalno…Jos to i ne znam cekacu da debeli izbaci novu knjigu.

Odgovor
milos Utorak, 25.07.2017., 20:06 at 8:06 pm

uopste nije Dzon potencijal da postane najjaci varga ikad, nego Bren. Uostalom, on je jedini toliko mocan da je postao Zelenvid

Odgovor
Nikola Utorak, 25.07.2017., 21:44 at 9:44 pm

-Plutajući u vodi, Teona spašava Gendri, koji besciljno vesla unaokolo još od treće sezone.

VRH!!!!!

Odgovor
Nikola Utorak, 25.07.2017., 21:45 at 9:45 pm

-Plutajući u vodi, Teona spašava Gendri, koji besciljno vesla unaokolo još od treće sezone.

VRH!!!!!

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više