Izdvajamo

Monika Ponjavić: “Igra prestola” – Strateško planiranje


Vjerujući da će šesta epizoda biti zapravo nekadašnja deveta (što je dijelom i bila), prošle sedmice sam, s punim uvjerenjem, najavila epizodu koja je imala sve predispozicije da postane kultna. Imali smo sedmoricu veličanstvenih, među publikom omiljenih, likova, vojsku mrtvih, dječaka koji vrijeme više ne posmatra linearno, Gendrija, malj, zmajeve. Ako to nije bilo dovoljno za epizodu monumentalnih razmjera, nikada ništa više neće biti dovoljno.

I, nažalost, nije bilo. Niti će biti. Osim, naravno, ako se ne desi neka radikalna promjena u dramaturgiji same serije, dovoljno hrabra, smislena i brza, odnosno, bolje rečeno, dovoljna za spašavanje još ovo malo priče koja se spasiti može. Naravno, nije sve tako crno, niti je ova epizoda najgore što nam je “Igra prestola” ponudila do sada. Daleko od toga. Dovoljno je samo da se sjetimo “Unbowed, unbent, unbroken” ili NAVESTI i već se malo lakše diše. Ipak, u pitanju je najneuravnoteženija epizoda do sada; epizoda bogata odličnim kadrovima, zanimljivim i često zabavnim dijalozima, ali i epizoda čiji ulozi nisu vodili nigdje, prepuna stranputica i nelogičnosti u izborima i rješenjima iz naizgled bezizlaznih situacija, nastalim kao posljedica loših planova, postavljenih tokom nekoliko prethodnih sedmica. Jedan od njih je, svakako, bio i Tirionov nesrećni plan koji je urodio jednako nesrećnim plodom. Kao zakržljala paprika koju nisi zalijevao dovoljno u najveće vrijeme suše. Istina, ona je rodila, njen plod je tu, uprkos svim neprilikama. Ali, da se ne lažemo, svima je sada već jasno da bi taj plod svakako bio tu i da smo se njime više bavili onda kada je za to bilo pravo vrijeme, samo što bi tada on bio ne samo jestiv nego i sočan, mesnat i našim čulima vrlo uzbudljiv.

GOT 1

Najbolji dio epizode je, kao što možete i pretpostaviti, rezervisan za Sjever i putešestvije nevjerovatne, teško spojive družine. Bilo je tu razgovora o Brijeni, Tormundovoj ljubavi i želji da sa “velikom ženom” pravi bebe. Pod uslovom, naravno, da preživi još jednu u nizu Džonovih ludosti. Da stvar bude smješnija, vodio ga je sa Psetom, kojeg je, kao što znate, Brijena, u dvoboju jedan na jedan, besramno pobijedila i ostavila da umre. Bilo je i zadirkivanja neiskusnog Gendrija i komentarisanja njegovog “debljeg kraja”, izvučenog u društvu vrlo nage Melisandre, na bračnom krevetu Zmajkamena, ali i razgovora na temu zapovjednika Džeora Mormonta, te spominjanja Duge kandže, mača koji je umjesto sinu, ostavio svom nasljedniku, Džonu Snježnom. Nakon kraćeg razgovora i još kraćeg natezanja između Džeorovih “sinova” i rivala u borbi za kraljičinu ljubav, mač je ostao u Džonovom posjedu, što je sa krajem ove epizode, postalo zapravo nebitno. Kažem nebitno, jer, sa sedam epizoda do kraja, čini mi se da mit o Azoru Ahaiju, odnosno Obećanom princu i njegovom plamenom maču, po svemu sudeći, nikada neće ni doživjeti svoje dugo iščekivano otjelotvorenje na malom ekranu. Jer ako se nije desilo sada, i ako ta osoba nije Džon, ne znam kada i u kom kontekstu bi se moglo desiti, niti ko bi “žrtveno jagnje” eventualno mogao postati. S ove tačke gledišta sumnjam da je Deneris Nisa Nisa. No dobro. Nije ni važno. Možda je Džejmi Obećani princ. Nikad se ne zna.

GOT 2

U svakom slučaju, gore navedeni razgovori bili su ujedno i svijetla tačka epizode. Sve nakon toga uspjelo je nekako da se sunovrati u propast, ostavljajući tako publiku u šoku i pod lažnim uvjerenjem da je ovo što su pogledali zapravo bila dobra epizoda. Međutim, kada se emocije malo smire i logika ponovo pokuca na vrata, stvari će izgledati znatno drugačije. Jer jesu, i ništa to promijeniti ne može. Nažalost. Temeljnost ranijih sezona ovdje je zamijenjena neujednačenim ritmom na čijim smo leđima protrčali kroz događaje za koje bi nam inače bilo potrebno nekoliko epizoda, a možda čak i sezona. Ako bismo to sada, pod izgovorom da je ostalo još svega nekoliko epizoda do kraja, zanemarili i prihvatili putovanje kroz vrijeme kao dato (što za potrebe ovog teksta djelimično i hoćemo), ono što nam ostaje jeste loša dramaturgija, te besramno loše formulisane ideje o razrješenju jednako loše postavljenih problema.

GOT 3

Umjesto da smo ove sedmice dobili priču o Obećanom princu i njegovoj družini koja se na Sjever zaputila kako bi pronašla odgovor i rješenje problema zvanog Bijeli šetači, mi smo dobili sedmoricu veličanstvenih i nekoliko statista čije je postojanje (i sasvim izvjesna smrt) bio jasan znak da će od sedmorice možda poginuti samo jedan, a možda čak ni on. Drugim riječima, životi naših omiljenih likova niti jednom, tokom ove epizode, nisu bili ugroženi, što je prilično loš trik, trik kojim se “Igra prestola”, serija čija je reputacija izgrađena upravo na njenoj odvažnosti, do sada nije koristila. Ili barem ne na ovako jeftin način. Najkraću slamku je ovaj put izvukao Toros, čime je Berika osudio na posljednji život. I to je otprilike to. Uz izuzetak Bendžena, čija nam smrt sada i nije toliko teško pala, o čemu ću govoriti nešto malo više na samom kraju teksta.

GOT 4

Ulazak Deneris u bitku, iako spektakularan, bio je takođe prilično jeftin, ne zbog samog ulaska ili njene uloge u cijeloj priči, pa čak ni zbog predvidivosti ovakvog čina, koliko zbog činjenice da je Džon naredio Gendriju da otrči do Crnog zamka (?!) ne bi li poslao poruku putem gavrana (?!) u kojoj se objašnjava da su Džon i njegova mala svita pod napadom armije Noćnog kralja (ili Kralja noći, kako vam drago). Pa zar upravo to nije bio pakleni plan Tiriona Lanistera na koji je Deneris svojevremeno pristala? Po cijenu svega… uključujući i živote njenog vjernog Džore i nove simpatije Džona? Zar nisu znali gdje idu? Zar rizici koji idu ruku pod rukom sa takvom odlukom nisu bili svima dobro poznati? Zar nisu Toros i Tormund u prošloj epizodi prokomentarisali upravo bizarnost takvog plana i mogućnost smrti? Zar nije izrečeno da je bolje umrijeti na Sjeveru u borbi sa Bijelim šetačima nego na podu neke hladne ćelije? Zar sudbina i vizije u plamenu nisu bile motiv za jedne, a pružanje dokaza Sersi Laniser, za druge? Zar je sve to bio samo mekgafin, ne bi li se kupilo vrijeme jedne epizode do kraja?

GOT 5

Na stranu sad odluka da se Deneris i Davos obavijeste o uspjehu prethodno skovanog plana, zar nije bilo logičnije zadržati Gendrija tu u igri, prema tom planu, a Deneris sa zmajevima uvući u posljednji čas nekim drugim sredstvom? Na primjer, zadržavajući je unutar gabarita njenog lika, koji bi se, poznavajući našu impulsivnu kraljicu, bez obzira na dogovoreni plan, umorna od čekanja, neizvjesnosti i brige za Džonom, svakako uputio na Sjever, čime bi se takva odluka vrlo lako mogla opravdati, za razliku od ove koju smo dobili? Na taj način, ne samo da bi njen lik ispunio svrhu, ostajuću unutar svog konteksta i motivacije, nego bi i sam rasplet situacije bio puno srećniji, lišen nelogičnosti koje sada daju povod za ismijavanje svima koji o seriji trenutno pišu.

GOT 8

Istom analogijom možemo prokomentarisati i novo otkriće da smrt jednog Bijelog šetača znači i smrt svih neživih koje je upravo on digao iz mrtvih, što bi značilo da je dovoljno samo ubiti Kralja noći i tako zapečatiti sudbinu svih onih koji ga prate. Berik čak u jednom trenutku to izgovori i naglas. Međutim, bez ikakve poente i svrhe, jer se priča nastavi dalje po starom, kao da je riječ o rečenici koja je u postprodukciji ubačena naknadno, na montažnom stolu. Zašto se dramaturški nije težilo ka nastojanju da se ide na Kralja noći, pa čak i po cijenu gubitka još jednog ili više dragih nam likova, umjesto odluke da se pola epizode provede statično, na sredini jezera, nije mi jasno. Jurišanje na Kralja i umiranje u bezuspješnim, očajničkim pokušajima da se ova agonija završi i tako osigura budućnost Vesterosa, bi sigurno dalo određenu težinu priči, dižući samim tim i emotivne uloge, ako ništa, barem za stepenicu više.

GOT 10

Istu kritiku moram uputiti i drugoj, neprijateljskoj, strani. Naime, ukoliko je Kralj noći toliko moćan, a jeste, čim je jednim potezom uspio sa neba skinuti nesrećnog Viseriona (i naravno da je Viserion budući zmaj ljutih neprijatelja, jer zaboga Viseris, po kojem je i dobio ime, bio je zli brat kraljice majke; neće valjda Drogon koji je stajao bukvalno na nekoliko metara udaljenosti, sa sve glavnim likovima na svojim leđima), zašto nije svoje magično koplje zabio u jezero i tako ga zaledio, obezbijedivši siguran prolaz svojoj vojsci koja je umjesto nekoliko dana (jer realno, koliko brzi gavrani mogu biti, čak i ovi fantastični, vesteroski) mogla sve da završi za nekoliko sati? Zar nisu Bijeli šetači poznati po svojim sposobnostima da od leda naprave najluđe stvari, objekte i predmete, ili da, na primjer, jednim dodirom od čovjeka stvore biće po svom liku? Ili dignu mrtve iz groba? Zar je zalediti jezero odjednom toliki poduhvat?! Jasno mi je da se Bijelim šetačima i njihovoj armiji smrti nikuda ne žuri, ali stajati onako satima (i tek toliko ne bi li Deneris ujahala u posljednjem trenutku) izgledalo je zaista bizarno. Osim ako sve to nije bilo unaprijed smišljeno. U tom slučaju Kralj noći ima moj duboki naklon. Ne samo da je svojoj vojsci dodao zmaja nego je i on uspio stati u red svih onih koji su tokom epizode uspjeli nadmudriti mudrog Tiriona Lanistera. U svakom slučaju, Kralj noći je preživio, dok zmaj nije. Bravo za kralja.

Iako nisam njihov ljubitelj, moram priznati da mi se srce slamalo dok je Viserion laganim pokretima nestajao u dubinama zaleđenog jezera. A za njim je nedugo potom nestao i Džon. Zašto je i on morao potonuti (potonuće postaje jedna od glavnih tema “Igre prestola” u posljednje vrijeme, ako niste primijetili), postalo je jasno u posljednjim minutima epizode – jer kako bi inače Bendžen poginuo (još jedan mekgafin), i važnije, kako bi se postavila situacija u kojoj se Džon, go do pasa, zaklinje na vjernost Deneris, svojoj novoj kraljici?!

GOT 11

Kao i u slučaju Deneris i Arje, te brojnih drugih likova koji svoj razvoj više ne doživljavaju organski po nekoj logici, nego usiljeno i bez ikakvog smisla, tako je i Džon sada postao Rob Stark. I džaba sve… možemo pokušavati da opravdamo ovakvu odluku, možemo je čak možda i razumjeti, međutim, ona, u kontekstu Džonovog lika (koji ni zbog Igrite nije prekršio sebe), nikada neće imati smisla. I to je tako. Nemojte me pogrešno shvatiti. Nemam ja ništa protiv ove romanse. Ne smeta mi što se desila. Naprotiv. Međutim, način na koji se desila, sa druge strane, niti razumijem niti podržavam, kao što u ovom trenutku ne mogu podržati ni Džonovu odluku da svoju titulu ispusti u korist kraljice koja mu ničim, još uvijek, nije dala povoda da to uradi. Takođe, ne znam ni šta se u ovoj epizodi desilo što je, u političkom smislu, moglo navesti Džona da promijeni svoje mišljenje u roku od jedne sedmice i tako iznevjeri Sjever koji ga je za kralja i izabrao. Ako je u pitanju ljubav, onda Džon ništa nije naučio iz tragedije svoje porodice, jer ljubav i seksualni porivi su se, na primjeru Roba, jasno pokazali kao vrlo neizvjesni izbori koji dovode do jednako neizvjesne budućnosti. A Džon je, za razliku svog brata, uvijek znao bolje. Ili sam ja barem mislila da jeste.

Najgore od epizode:

GOT Najgore
-Pored svega gore navedenog, jeftina smrt legendarnog Torosa od Mira.
-Činjenica da gavran sa Džonovim odlukama još uvijek nije stigao u Vinterfel, iako smo iz ove epizode vidjeli koliko je to lako. Da li je Džon zaboravio da je Kralj i da još uvijek ima, koliku-toliku, odgovornost prema Sjeveru? Možda je bolje da Sansa preuzme kormilo.
-Arja Stark. Nadam se da je Arja mrtva i da sve vrijeme gledamo Džakena ili Vejf, sa licem Arje Stark, koji su odlučili da joj se osvete za neposlušnost.
-Svi događaji u Vinterfelu, uključujući i Bejlišev savjet Sansi da se u pomirenje sa Arjom uključi Brijena, te Sansina odluka da Brijenu automatski pošalje na jug.
-Činjenica da ni Deneris nije pokušala ubiti Kralja noći.
-Tirionov glupi plan. Ponavljaću ovo dok mi se ne slegne. Ako je već trebalo uvjeriti Sersi, mogli su kidnapovati Džejmija, odvesti ga na Sjever i iz prikrajka, sa sigurne distance, mu pokazati vojsku neživih. Mislim da hodajući leš neće učiniti ništa kada je u pitanju Sersi, pogotovo uzevši u obzir da jedan, na kraju krajeva, obavlja funkciju zapovjednika njene garde.
-Džonova glupost koja nas je koštala Viseriona.
-Smrt zmaja.

Najbolje od epizode:

GOT Najbolje
-Svi dijalozi Tormunda i Sandora Klegejna.
-Činjenica da je Tormund preživio.
-Sandor Klegejn.
-Tormund.
-Kadrovi sjevera.
-CGI i kadrovi bitke.
-Povratak zmaja.
-Moje pravdanje (naizgled nelogičnih) postupaka Kralja noći koji je, kao i Bren (ukoliko se ispostavi da vrijeme ne posmatra linearno), morao znati da Deneris dolazi i, što je još važnije, kada, čime bi se njegovo strateško planiranje moglo uvrstiti među najbriljantnije poteze Martinovog izmaštanog svijeta koji su mu naposlijetku donijeli zmaja i tako ga postavili u ravnopravan odnos sa našim herojima, u vojnom smislu.
-Kralj noći, olimpijski prvak Vesterosa u bacanju koplja. 10. 10. 9.5. 10. 10.

Ocjena: Nisam pametna. 4-/5, samo zbog nekoliko odličnih trenutaka i jednako odličnih dijaloških sekvenci. Kakva šteta, mogla je ovo biti najbolja epizoda do sada.

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Obustavljen saobraćaj na putu Karanovac-Crna Rijeka

SA

Horoskop za 22. februar: Ovan fokusiran na posao

SA

Kako su hrvatski vojnici “ubili” najveći partizanski spomenik? (FOTO)

DB

Sprema se biografski film o Hulku Hoganu

DB

Sahrana Šabana Šaulića sutra u Aleji zaslužnih građana

DB

“Orlovi” pali u Estoniji! (VIDEO)

DB

1 komentar

Nemanja Utorak, 22.08.2017., 14:14 at 2:14 pm

Neshvatljivo je da serija koja zarađuje milione već godinama, i čiji autori, režiseri, producenti, imaju na raspolaganju sve moguće i nemoguće resurse, neobjašnjivo bude skresana na još dve sezone, sa čak manje od po 10 episoda po sezoni kao ranije. Išli su sporo, tempo je bio kakav je bio, i onda kao da je ušao neko i rekao: “momci, imate još 15ak epizoda i to je to, ubrzajte i da se razilazimo”… Zašto bi to iko uradio sa serijom koja finansijski nimalo nije ugrožena, već naprotiv, najgledanija je na televiziji danas?

Sve ovo što se dešava bilo bi verovatno ok da je prikazano u recimo tri sezone umesto u jednoj. Previše je ovo stvari da se desi u par epizoda, tako da će, nesumnjivo, i kraj nažalost biti nakaradan i zbrzan. Sve ukazuje na to.

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više