Izdvajamo

Monika Ponjavić: Igra prestola – Veliki rat


Finale sedme epizode “Igre prestola” (eng. Game of Thrones), pod nazivom “Zmaj i Vuk” (eng. A Dragon and a Wolf), bila je jedna od najvažnijih epizoda do sada.

A kada se sve sabere, u sezoni bogatoj raznim neujednačenostima, i jedna od boljih, s tim da je, meni lično, titulu najbolje ipak na kraju ponijela četvrta, “Plodovi rata” (eng. Spoils of war).

GOT 1

Sam naziv epizode je, za razliku od gotovo svih prethodnih, skrenuo pažnju, tematski, na njeno glavno polje djelovanja – konačnu potvrdu Džonovog dugo očekivanog identiteta. U tom smislu, riječi zmaj i vuk, kao odrednice kuća Stark i Targarjen, se ne odnose samo na novu ljubav između Kralja Sjevera i Kraljice kojoj se zakleo na službu, nego i na brak Lijane Stark i Rejgara Targarjena, čemu smo posvjedočili iz prve ruke, posredstvom Brenovih vizija. Ta alijansa, sklopljena očigledno iz ljubavi, što nam je Bren vrlo doslovno i putem naracije (takozvani “voiceover”) prepričao i debelo podvukao, je važna ne samo zato što je iznjedrila Džona, nego zato što je to zapravo bio presedan kada su u pitanju Vukovi i Zmajevi, koji se do tog momenta nikada nisu međusobno vjenčavali. Štaviše, od trenutka kada je Toren Stark Sjever predao kruni Valirije, ove dvije porodice i nisu bile u nešto posebno prisnim odnosima, posebno ne u onim koji su podrazumijevali spajanje kroz brak. Takve vrste saveza bile su obično vezane za istočne i južne krajeve Vesterosa, odnosno za porodice Barateon i Martel. Upravo iz tog razloga je Elija Martel, Oberinova i Doranova sestra, bila izabranica princa Rejgara, a Robert Barateon, novi kralj nakon pobune i cijelog fijaska koji su prouzrokovali gore pomenuti mladenci, jer, za one koji su malo slabije upućeni, Robertova baka je bila član ove loze, zbog čega je baš ova porodica imala pravo prvenstva na presto. U svakom slučaju, Rejgar i Lijana su napravili presedan, i to u svakom mogućem smislu, što je gurnulo kraljevstvo u krvavi građanski rat i na svijet donijelo heroja koji će ga naposlijetku i spasiti.

Got 2

Čitajući knjige, nikada nisam uspjela steći utisak da je priča o “otmici i silovanju” koju je ozlojeđeni Robert onomad prodao Nedu, ali i ostatku Vesterosa, zapravo bila istinita. Takva karakterizacija Rejgara mi nikada nije išla ruku pod ruku sa načinom na koji je o njemu, kroz brojne druge likove, govorio Džordž Martin. Međutim, kako stvari često nisu crno-bijele, pogotovo ne u ovoj priči, zbog čega je Martin označen kao pisac koji je uspio transformisati žanr, priča o hrabrom, časnom i dobrom Rejgaru se takođe nije uspijevala ukorijeniti u mojim mislima i shvatanjima ovih likova, zbog čega sam se uvijek negdje držala po strani, pokušavajući da stvari sagledam iz svih uglova. Večerašnja epizoda i saznanja koja nam je servirala uspjeli su da potvrde moje sumnje. Rejgar je, baš kao i većina drugih likova, bio samo čovjek. I to onaj koji je zarad ljubavi, proročanstva ili šta god mu bio izgovor, bio u stanju da pogazi svoju riječ i da bolesnu Eliju, zajedno sa svoje dvoje (do tada) zakonite djece, ostavi na milost i nemilost Ludom kralju Erisu, svom ocu i Tajvinovom vjernom slugi Gregoru Klegejnu. Zašto je to uradio na ovakav način, i zašto ih nije poslao u Dorn, gdje bi bili sigurni pod budnim okom Oberina Martela, nikada mi neće biti jasno. Jedini zaključak koji se iz Rejgarovih postupaka može izvući jeste da je i on, kao i većina, bio sebičan, arogantan i, kako se ispostavlja, sklon utaživanju sopstvenih poriva, na uštrb drugih ljudi. Njegova opsesija proročanstvom o Obećanom princu je tema za neki posebni tekst.

GOT 3

Uzevši ovo u obzir, večerašnja epizoda nam je takođe potvrdila da je iver ipak, na svu sreću, pao daleko od klade, što je dobrim dijelom zasluga neprikosnovenog Neda Starka, lika koji je, bez obzira na činjenicu da je u ovoj priči uspio opstati samo do kraja devete epizode prve sezone, još uvijek sveprisutan. Između ostalog, tu je i dijalog između Džona i Teona, ne bi li nam stvari bile malo jasnije. Ako je iko ikada sumnjao, sada je posve jasno da je Džon Stark, nevezano za to da li se on zvao Džon Snježni, Džon Pješčani ili Egon Targarjen, jer ime i prezime nije ono što ga je odredilo, nego briga i ljubav jednog velikog čovjeka, koji je, igrom slučaja i na svu sreću, bio njegov pravi otac, jedini kojeg poznaje, onaj koji ga je odgojio i u glavu usadio da je riječ riječ, pa čak i po cijenu potpune propasti, koju su, zbog Džona, večeras zamalo doživjeli.

Got 4

Iako je i moja prva reakcija na Džonovu odluku da Sersi Lanister kaže istinu, bez obzira na nevjerovatnu lakoću izgovaranja laži, bila nevjerica, glas razuma je na kraju uspio prevladati. Džon ipak ostaje Džon, čak i onda kada je najteže biti dosljedan sebi, zbog čega i dalje vjerujem da je on jedan od onih rijetko iskrenih likova kojima data riječ još uvijek nešto znači, a čast predstavlja svrhu postojanja. Džon, Ned, Džeor Mormont, Korin, Davos, Baristan Selmi, Artur Dejn, Stanis Barateon, Džejmi Lanister. Da, dobro ste čuli. Džejmi “Kraljeubica” Lanister. U proteklih nekoliko sezona pisci i producenti serije uložili su nadljudske napore ne bi li poništili Džejmijev razvojni put, držeći ga tik uz skute sestre-ljubavnice, čak i u onim mnogobrojnim trenucima kada to više nije imalo ama baš nikakvog smisla. Često se činilo da je Džejmi u tu poziciju stavljen kao filer, iz prostog razloga jer, u dramaturškom smislu, nije bilo drugog mogućeg izbora putem kojeg bi se rupe u narativu, vezane za Sersi, Kraljevu luku, ali i izbacivanje dobrog dijela knjige, mogle uspješno popuniti. Rupa više, čini se, nema; nadamo se da ih nema, čime je Džejmi Lanister konačno oslobođen svih mogućih narativnih nelogičnosti i stranputica, slobodan da ponovo postane lik kakav u knjizi zapravo i jeste, častan i predan višem cilju. Dijete u stomaku jedine žene sa kojom je ikada bio (koje je takođe, sigurna sam, stranputica) poslužilo je tako da naglasi težinu ovakve odluke. Tu je takođe i činjenica da se na Sjever uputio posve sam, bez vojske kojom je do tog trenutka komandovao, što nam takođe govori o vrlo svjesnoj odluci da prihvati odgovornost koja sa njom dolazi, gdje čast i data riječ zapravo u ovako izvrnutom poretku stvari postaju osnov za izdaju i eventualno dezerterstvo. To je, čini se, sudbina koju Džejmi nije želio za svoju vojsku, što je, na kraju krajeva, i logično, jer riječ nisu ni dali oni, nego on. Međutim, šta se u međuvremenu desilo sa Bronom i gdje ćemo ga naći početkom sljedeće sezone, ostaje jedna od gorućih misterija ove epizode.

Got 5

Druga, koja je u stopu prati, vezana je za nesretni narativ u Zimovrelu i konačnu smrt Petira “Maloprstića” Bejliša. Iako je gledati njegov pad, od strane ujedinjene Nedove djece, bilo neprocjenjivo i u neku ruku oslobađajuće iskustvo, kompletna scena je, usljed onog što joj je prethodilo, izgledala pomalo nategnuto, neprirodno. Razlog za to ogleda se prvenstveno u odluci da se odstupi od prethodno uspostavljenog kanona pričanja priče, koji je “Igra prestola” ustanovila još u svojim ranim počecima. Problem, samim tim, nije u igri koju su Sansa, Arja i Bren odigrali, nego, kao i obično, u načinu na koji je sve to skupa sprovedeno. Izgledalo je kao da je kompletna (usiljena) netrpeljivost između sestara, kao i Brenova čudna odluka da stvari koje sada zna zadrži za sebe, postavljena na takav način zarad nas, publike, umjesto što je trebala biti postavljena zarad Bejliša. Drugim riječima, cilj nije bio obmanuti žrtvu, nego publiku, što je zaista jeftin trik i u ovom konkretnom slučaju bez ikakve potrebe. Da je, kojim slučajem, u trenucima rasprave između Sanse i Arje Bejliš iz prikrajka sve to posmatrao, da su se određene dinamike dešavale pred njim kao svjedokom njihovog postojanja, umjesto pred nama, stvari bi imale daleko više smisla. Ovako se sada javljaju razna pitanja, što se moglo itekako izbjeći. Na primjer, ako su djeca sve vrijeme bila svjesna Bejlišove izdaje (Neda i Ketlin), zašto uopšte prolaziti kroz čitav proces zavjere? Zašto ga jednostavno ne optužiti (kao što je i urađeno u ovoj epizodi) odmah i završiti s tim? Odgovor je naravno jednostavan: zato što za potrebe ove sezone ne bismo imali priču u Zimovrelu.

GOT 6

Ne postoji nikakva dobit koju su Sansa i Arja mogle ovom obmanom steći, nikakav napredak njihovih likova dalje. Kompletna zavjera je za cilj imala da, pored svoje svrhe još jednog u nizu filera, obmane nas i da se poigra sa našim emocijama. Bila je to samo jedna farsa, bez ikakvog smisla, dubine i više svrhe, što je samo još jedan od znakova koliko slabo se pisci, bez originalnog teksta, snalaze sa likovima i radnjama koje im je Martin stavio na raspolaganje. Na stranu sad motivacija Petira Bejliša, i nelogičnosti njegovih odluka da napusti Dol i zadrži se u Zimovrelu, da zapečati svoju sudbinu u odnosu sa Lanisterima, proda Sansu Boltonima (?!). To nije Bejliš kojeg smo do prije nekoliko godina poznavali. To nije Bejliš koji je uspjevao da se penje i drži glavu visoko iznad haosa koji je sam stvorio. Sudbina koju je doživio, iako zabavna, nije baš, strogo govoreći, posve dostojna spletkaroša ovakvog kalibra.

GOT 7

Nakon željnog iščekivanja dramatičnog pada Zida, koje je trajalo cijele dvije posljednje sezone, kada se to konačno desilo u posljednjoj epizodi, djelovalo je više nego antiklimaktično. Možda je do moje mašte, možda je to iščekivanje i uzbuđenje nakon dvije-tri godine, nekako splasnulo, a možda je i do toga da, kada su u pitanju Bijeli šetači, serija jednostavno nema jasan stav niti pravac koji bi taj stav sproveo u djelo. Čini se kao da ni oni nisu načisto, kako sami sa sobom, tako ni sa nesrećnim Bijelim šetačima, za koje se sada ispostavlja da su svih sedam sezona čekali Tiriona Lanistera i njegov glupi plan, ne bi li sebi nekako nabavili zmaja i njime probili Zid. Međutim, ono što svi izgleda zaboravljaju jeste da je Zid neprobojan, i za Bijele šetače nemoguć za savladati, ne zato što je u pitanju veliki, masivni zid od leda i kamena, nego zato što je u njega upisana drevna magija koja Bijele šetače i Nemrtve drži sa njegove druge strane. Jedino Noćna straža (čitajući svoju zakletvu) može Nemrtve transportovati sa Sjevera kroz njegove kapije. Niko i ništa drugo. U tom smislu, pomiješana pravila koja se koriste, poput onog da Nemrtvi ne mogu u vodu (a očigledno mogu, jer smo to vidjeli u prošloj epizodi), dodatno zbunjuju ionako nejasan hodogram događaja. Dakle, ako je Kralj Noći čekao Tirionov pakleni plan ne bi li konačno krenuo u osvajanje juga, onda je vjerovatnoća da se stvari odigraju na takav način zaista astronomski nevjerovatna, uz dodatak da je sjedenje i čekanje da ti zmaj padne s neba nekako dodatno unizilo Kralja kao superiornog generala jedne jako kul vojske.

GOT 8

Odbijam da povjerujem u ovakav rasplet događaja. Sklonija sam vjerovanju da Kralj, kao i Bren, posjeduje dar zelenog-vida, te da je on uvijek nekoliko koraka ispred, što naravno podrazumijeva i činjenicu da je on vrlo svjestan magije u Zidu i da je to zapravo bio jedan od prvih koraka u njegovom vojnom strateškom planu koji smo tokom sedam sezona pratili (doduše na kašičicu). U tom slučaju, znajući sve, uključujući i identitete Brena Starka i Brindena Riversa, ideja je bila pronaći način za skidanje magije, što je učinjeno ulaskom u jednu od Brenovih vizija, kada je magija pećine razbijena. Hvatajući Brena za ruku, Kralj Noći ga je označio, što mu je otvorilo mogućnost i ulazak u strogo čuvanu pećinu. Ovome u prilog ide i podatak iz četvrte sezone, kada su na ulasku u tu pećinu, Brena, Džodžena, Miru i Hodora, Nemrtvi sačekali u, kako se sada čini, očiglednoj zasjedi, jer se radilo o jednoj od strateški važnih pozicija u nadolazećem Velikom ratu. Ukoliko je ovo što govorim zaista tačno, onda bi to značilo da je Bren svojim prolaskom kroz Zid skinuo magiju (zanemarite nelogičnosti, ista stvar je upalila i u pećini, na osnovu čega po analogiji izvlačim zaključke), a Viserion samo dodatno olakšao prolazak. Jer, ako je magija skinuta na samom početku sezone, onda su se Kralj i njegova vojska mogli, kao što su to nekada radili Mens, Tormund, Igrit i Džon, jednostavno popeti i preći Zid, na bilo kojoj njegovoj tački. Ukoliko magija nije skinuta, onda mi uopšte nije jasno kako je moguće da jedan zmaj (jedan?!) sruši najmonumentalnije zdanje Vesterosa koje tu stoji preko 8000 godina?! I da li to znači da se u 8000 godina nikada nije rodio neko toliko glup kao Tirion, Džon i Deneris koji su u jednom potezu riješili Kraljevu viševijekovnu problematiku i agoniju, poklonivši mu zmaja?! Ako je samo jedan zmaj bio dovoljan…onda je ono što je Kralju bilo prijeko potrebno zapravo magija zmaja koja je poništila magiju Zida? Zaista nisam sigurna.

GOT 9

U svakom slučaju, Vojska smrti maršira na jug u susret Zimovrelu gdje će se, vjerujem, dobar dio sljedeće sezone i odigravati, u bici za Sjever. Do tada, očekuje vas još jedan tekst u kojem ćemo malo razgovarati o gorućim pitanjima koje je sedma sezona ostavila za sobom. Budite na Srpskoj Café, u srijedu u 20:00 časova.

Najbolje od epizode:

-Odabir da Rejgar vizuelno bude prikazan kao Viseris, što ni u kom slučaju nije slučajnost. Od svih mogućih izbora po pitanju njegovog fizičkog lika, od konstitucije, frizure, dužine kose, kostima, preko kadrova, do izbora glumca i generalno svih vizuelnih odrednica kojima se ovaj lik mogao izgraditi, odlučeno je da Rejgar bude gotovo identičan Viserisu, čovjeku koji je bio spreman prodati Deneris hordi Dotrakija, ako je to značilo dolazak do novca koji bi mu omogućio krunu i presto. Porediti Rejgara na ovakav način sa Viserisom, pravim predstavnikom njihove porodice, likom kojeg fanovi širom svijeta doslovno mrze, bio je zaista odličan potez, ali i suptilni nagovještaj za stvari koje potencijalno dolaze.

-Činjenica da serija uspjeh u odgajanju Džona kao čovjeka, snažnog identiteta i osjećaja za pravdu i istinu (na ovaj način dodatno) pripisuje isključivo i samo Nedu, neizmjerno me raduje.

-Izbor da Brenova naracija o Džonovom porijeklu ide preko kadrova seksa između tetke i nećaka. Otac-šurjak, žena-tetka, deda-punac…

– Kako će se Džon osjećati po ovom saznanju biće sigurno jedan od konflikata tokom sljedeće sezone, pogotovo uzevši u obzir da je Ned izgubio glavu zahvaljujući svom otkriću incestuoznog odnosa između Sersi i Džejmija (uključujući i činjenicu da njena djeca nisu bila Robertova)…i ako ne opravdavamo jedno, onda ne bismo trebali ni drugo.

-Podatak da je ipak Džon, a ne Džon i Deneris, Pjesma leda i vatre, jer on je Egon, a Egon ima pjesmu, Pjesmu leda i vatre (vizija iz knjige kojoj je posvjedočila Deneris).

-Kajburnova oduševljenost Nemrtvima.

-Najava okršaja među braćom, takozvani “Cleganebowl”.

-Smrt Petira Bejliša i odlučnost Sanse Stark u sprovođenju iste.

-Teon Grejdžoj. Put iskupljenja trajao je jako dugo.

-Kralj Noći na Viserionu.

-Odabir da se Tormundova i Berikova smrt ne prikaže, što znači da su još uvijek živi.

-Susreti između: Brona i Tiriona, Brona i Podrika, Sandora i Brijene, Brijene i Džejmija.

-Ljubomorna Sersi. Da li je to nagovještaj da će se nešto ipak desiti između Brijene i Džejmija u posljednjoj sezoni?! Gledajući ove kadrove sjetila sam se svog omiljenog poglavlja iz “Oluje mačeva”. Riječ je o događajima koji su uslijedili neposredno nakon borbe sa medvjedom u Harenovom Dvoru, kada ga Brijena pita zašto se na kraju vratio po nju, a on joj, uprkos brojnim provokativnim komentarima koji su mu padali na pamet, kratko odgovara: “Sanjao sam te.”

-Džejmijeva odluka da konačno napusti svoju sestru zbog riječi koju je dao.

-Možemo o Sersi Lanister misliti šta god želimo, možemo je čak i mrziti, ali Sersi je zaista neprikosnovena. Ne samo da se radi o jednom velikom igraču, u pitanju je i lik kojem porodica Lanister predstavlja sve što je, između ostalog, i jedan od razloga zašto je večeras na slobodu pustila svog potencijalnog ubicu, za kojeg se može ispostaviti da je bilo koji od dva mlađa brata, ili Tirion ili Džejmi. Šta god mi mislili o njoj, uprkos svemu Sersi ipak nije ubica svoje porodice (eng. kinslayer) iako sam u jednom trenutku pretrnula vjerujući da će Džejmi doživjeti svoj kraj.

-Nagovještaj da će Deneris i Džon dobiti dijete, o čemu je bilo govora i tokom prošle epizode (Tirionova želja da joj pronađe nasljednika, Džorin komentar vezano za “Dugu kandžu” i Džonovu djecu koja će ga naslijediti, Tormundov razgovor sa Sandorom itd.). Kakvu ulogu će to dijete odigrati dalje u priči ostaje da se vidi. Šanse su da je upravo ono sljedeći nasljednik Gvozdenog prestola, pod uslovom naravno da Džon ne preživi nadolazeće događaje.

-Osmjeh Sandora Klegejna. Neprocjenjivo.

Najgore od epizode:

-Teatralnost nikada nije bila jaša strana Targarjena, ali ulazak Deneris na Drogonu je bio zaista, pa u najbolju ruku, zabavan.

-Nejasnoće oko probijanja Zida i generalno nedovoljno informacija o Bijelim šetačima, sezonu do kraja, o čemu ćemo govoriti više u sljedećem, i posljednjem, tekstu o “Igri prestola” za ovu godinu.

-Besmislenost priče u Zimovrelu koja je kulminirala nekim sjajnim trenucima (“I think not”)

-Uvođenje trećeg Egona u priču, od kojih je jedan već sin Regara Targarjena, što će reći da je od dvojice sinova koliko ih je ukupno imao Regar obojici dao isto ime. Razumijem da je u pitanju proročanstvo i da je Egon Obećani princ, čija je pjesma Pjesma leda i vatre, ali dati isto ime svoj svojoj muškoj djeci je ekstravagantno, čak i za jednog Targarjena.

Najbolji citat: “You told him – I warned you not to trust me”

Ocjena: 4/5

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Usvojen prijedlog Partizana: Srbija uvodi VAR sistem!

DM

One ne stare: Cindy Crawford i Carolyn Murphy gole pred objektivom (FOTO)

DB

Otišao je “kralj mode”: Umro Karl Lagerfeld!

DB

Jerinić, nakon pobjede, poručio: Govedarica, Ćuzulan, Ostojić i Bosić su uništili SDS

OT

SC pita: EP podržao upotrebu kanabisa u medicinske svrhe, kakav je stav Srpske?

OT

Kolja za SC: Volio bih da me pamte po dobru

AP

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više