Izdvajamo

Monika Ponjavić: Korida – Film o ljudima u Bosni i Hercegovini


“Korida”, dokumentarni film Siniše Vidovića, koji je u Banjaluci premijerno prikazan 29. avgusta, prati nekoliko likova, predstavnika tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine, u njihovoj strastvenoj predanosti uzgajanju bakova i organizovanju takozvanih bodljevina, odnosno korida, što na španskom znači borba, ili, tačnije, trčanje bikova.

Međutim, iako sam naziv potiče od tradicionalnog događaja koji se obično održava na Pirinejskom poluostrvu ili u Južnoj Americi, samo je naziv ono što ih zapravo spaja. Sve ostalo je, zapravo, poptpuno drugačije. Umjesto bika i toreadora kod nas se bore samo bikovi koji, u odnosu na svoje zapadne kolege, imaju velike šanse za preživljavanjem, jer poenta bosanske koride, održavala se ona na Manjači, Grmeču ili Oštroj luci, nije smrt bika, nego njegova nadmoć nad onim slabijim. U tom smislu, događaj postaje manje krvav, pa samim tim i manje kontroverzan. Kažem manje, jer je ipak određena doza kontroverznosti prisutna i to zahvaljući više uzgajivačima, a manje bikovima koje šalju na borbe.

KORIDA_Presse_01

Ne bih se posebno bavila recentnim novinskim naslovima koji su po premijeri Vidovićevog filma preplavili naš medijski prostor, nego bih radije govorila o filmu kao takvom, o stavu autora, ideji koju je kroz njega želio plasirati, te načinu na koji je to, kroz likove i scenario, uradio, jer, čini mi se da, i nakon dva gledanja, još uvijek nisam potpuno sigurna u sigurnost i jasnost prikazanog stava, što mislim da je ujedno i jedan od dva najveća problema “Koride”.

KORIDA_Presse_02

Dakle, film prati nekoliko glavnih likova, među kojima je svoje mjesto našla i takozvana “Kraljica koride”, Renata, Vojvođanka iz Viteza. Pored nje, tu su Stipe “Legenda”, njegov sin Marko, koji je odrastao u Austriji u kojoj i dalje živi, zatim Kinija, siromašni vlasnik jednog bika, Mujaga, uzgajivač i prvi jugoslovenski vaspitač, i na kraju Neno Dobrijević, doktor i predsjednik Zavičajno-turističkog udruženja “Grmečka korida Međeđe brdo 1772”. Njihova lična imena, kao i određene vizuelne reference, bile su jedine odrednice za otkrivanje njihovih nacionalnih i vjerskih identiteta. Tako, prema mom shvatanju, Stipe, Marko i Renata pripadaju zajednici hrvatskog naroda, Mujaga bošnjačkog, Neno srpskog, dok za Kiniju uopšte nisam sigurna, ali, s obzirom na scenu klanja svinje, usudila bih se reći da je u pitanju Srbin. Među njima, samo je on izrazito siromašan, dok su svi ostali, zahvaljujući borbama i svom višegodišnjem radu u inostranstvu, na prilično dobroj poziciji na ekonomskoj ljestvici, sudeći prvenstveno po enterijerima kuća, odjeći ili kolima koja voze. A možda su, uzimajući u obzir shvatanje i stavove Grejsona Perija, čijem smo predavanju imali prilike prisustvovati u četvrtak, oni pravi predstavnici radničke klase na prelazu u srednju, kojima su upravo ovi statusni simboli važni u definisanju ličnih identiteta. Doduše, nisam primijetila buljuke knjiga na njihovim policama ili svježe oprane automobile u garažama, tako da je sve otvoreno za interpretaciju. Uglavnom, od svih nabrojanih likova samo doktor Neno nema pozadinsku priču i samo se on pojavljuje gotovo na sredini filma, u trenutku kada dolazi do konflikta oko, sada već kontroverzne, Grmečke koride na Međeđem brdu, koja je od 2015. godine, nakon više od 200 godina postojanja, zabranjena.

KORIDA_Presse_03

U međuvremenu, film nas je upoznao sa Renatinim uspjehom, te neugodnostima koje su sa njim došle; sa Stipinim odlaskom iz Bosne u Austriju preko Zagreba; posvjedočili smo činjenici da je Marko, dječak od svega dvanaest godina danonoćno vozio traktor kako bi uspio izbjeći sigurnu smrt koja ga je u građanskom ratu čekala; saznali smo da se Kinija vratio po završetku rata, da mu je otac umro tri dana nakon povratka, kao i da svinje ubija na stari način, onako kako su to radili naši đedovi, ili barem onako kako je to radio moj, ranih 1980-tih godina; dobili smo informaciju da je Mujaga prvi jugoslovenski vaspitač, upoznali smo se sa njegovim metodama, shvatanjima svijeta, jakoj vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti, te otišli na jedan čas karatea koji za svoje osnovce vodi i organizuje u lokalnoj fiskulturnoj sali. Bili smo kod Marka u Austriji, sa Renatom u frizerskom salonu, sa Mujagom u kokošinjcu pa u džamiji, Kinijom u lokalnoj kafani, Nenom na sastancima i televizijskim emisijama, a sa Stipinim unucima smo pojeli sladoled i zaklali jagnje, iz kojeg su potekle rijeke krvi. U centru svega toga bile su koride – vaskršnja, ilindanska, manja, veća, važnija i ona malo manje važna – kao zajednički imenitelj interesantnih i raznovrsnih likova, ali i spona, dovoljno snažna da premosti osnovni kamen spoticanja u Bosni – politiku, koja se vrlo često besramno služi nacionalnom pripadnošću kao izgovorom za nemoralno i neetičko ponašanje lokalnih političara, izabranih predstavnika naroda u jednom demokratsko uređenom društvu.

KORIDA_Presse_04

Na prvi pogled, ovo jeste stav i osnovni cilj autora koji za osnovni konflikt svog filma bira zabranu održavanja Grmečke koride od strane Vlade Unsko-sanskog kantona. Međutim, razrješenje ovog konflikta ili nedostatak istog, te meta-tekst koji se oko njega gradio sugeriše suprotno, što je srž problema “Koride” kako ga ja vidim, jer “Korida” je željela da se bavi i političkim pitanjima u Bosni i Hercegovini, i malim ljudima, njihovim običajima, tradiciji i životima, kao što je željela da se bavi i pitanjem identiteta, nacionalnog, vjerskog, kulturnog, te netrpeljivosti među ljudima koja, čini se oduvijek, postoji na ovim prostorima. Naravno, Vidoviću je sloga među zaraćenim narodom jedna od osnovnih tema, ali ona pada u drugi plan u onom trenutku kada se napad na Renatu boji nacionalno, kada Mujaga govori o Srbima kao jedinom narodu koji je na ovim prostorima odvajkada ubijao ili kada Neno za ukidanje Grmečke koride okrivljuje kompletnu islamsku zajednicu, koristeći se generalizacijom, metodom simptomatičnom za ovo podneblje.

KORIDA_Presse_05

Kada Renata kaže: “Mi možda jesmo krkani i seljaci, ali smo zajedno”, njena i Vidovićeva poruka vrlo je jasna. Korida jeste most spajanja i jeste jedini razlog zašto su ovi ljudi odlučili da žive na Grmeču i da žive skupa. Međutim, problem nastaje u trenutku kada film počne odstupati od te svoje originalne intencije, uvodeći pitanja politike i insinuirajući netrpeljivost među komšijama, koja možda nužno ni ne postoji (jer je ovdje ipak riječ o dokumentarnom filmu u kojem predmeti priče glume prema scenariju), a bez jasno određenog stava. Tada, “Korida”, u pravom smislu tog izraza, postaje jedan bosanski lonac, čime je kvalitet filma značajno narušen. Da me ne biste shvatili pogrešno, problem nije toliko u nedostatku režiserovog stava, koliko u njegovoj odluci da se svim problemima bavi istovremeno i na sličan način, što je uvelo bespotrebnu konfuziju u film koji je mogao da se bavi onim čime je trebalo da se bavi – koridom. Jer sama lokacija ovog događaja sa sobom nužno donosi kontekst, a sa njim i, ruku pod ruku, pitanje suživota u ovom kantonu.

KORIDA_Presse_06

Drugi problem se oslikava u Vidovićevoj odluci da akterima svog filma da ulogu glumaca, iako to oni nisu, što je podatak koji je u filmu sveprisutan. Njihov nedostatak talenta, što se ljudima ne može i ne bi trebalo zamjerati, te činjenica da su date, prethodno napisane, replike izgovarali doslovno napamet dovela je do stvaranja jedne jako čudne atmosfere usiljenih manira i često vrlo neprirodnih dijaloga.

I na kraju, ako bismo morali ovaj film etiketirati, onda bi bilo pogrešno nazvati ga i antisrpskim, i antihrvatskim, i antibošnjačkim, jer su svi predstavnici ovih naroda prikazani, bez izuzetka i u lošem i u dobrom svjetlu. Ako je Kinija predstavnik primitivnih, krezubih, siromašnih Srba koji jagnjeću ili svinjsku glavu jedu prstima (a kako drugo?!) i koji još uvijek ne koriste pištolj za ubijanje svinja nego sjekiru, onda je Neno njegova sušta suprotnost. Kao intelektualac, hirurg i jedini lik koji u filmu govori engleski jezik, ali, doduše, “ne smije” piše zajedno, Neno ima sve zube, vozi dobra kola i bori se kako za srpska, tako i za prava drugih naroda koji odbijaju da povjeruju u Mujagino istraživanje na Međeđem brdu, govoreći da je sve to izmišljotina i politika koja ih želi razdvojiti ukidanjem najstarije koride, starije “čak i od Amerike”. U tom smislu, Mujaga, koji je, prema tvrdnjama filma, i “zakuvao” cijelu priču, postaje sigurno jedan od glavnih negativaca u očima svojih sunarodnika, ali i publike, ne samo zato što je doveo do ukidanja koride, nego zato što, za razliku od svih drugih, za rat i strahote koje su se dešavale eksplicitno krivi Srbe. Način na koji Mujaga priča o Srbima je znatno različit od načina na koji o njima, ali i drugim narodima priča, na primjer, Stipe. Način na koji se o prethodnom ratu govori u džamiji je prilično različit od onog na koji se njemu govori u crkvi, kao što je način na koji je svinju ubio Srbin dramatično različit od onog na koji je jagnje ubio Hrvat, pred svojom maloljetnom djecom.

Ako bismo ga morali nekako etiketirati, onda bi to bio anti-bosanskohercegovački film, jer, kada Vidović govori o bakovima, on zapravo govori o svima nama, našoj borbi za život, opstanak, našoj snazi da preživimo, da pobijedimo, našoj tvrdoglavosti i sporadičnoj bahatosti. Gledajući sve te fantastično snimljene kadrove Bosne (i Hercegovine), a bilo ih je mnogo, te surealne totale prije i poslije koride, sasvim je jasno da su svi Bosanci i Hercegovci u očima režisera, ili barem oni koji koride posjećuju, bez obzira na svoju vjersku i nacionalnu pripadnost, jednako primitivni, jednako neobrazovani i jednako nepismeni, ali jednako srčani i požrtvovani. Sasvim je jasno da još uvijek živimo u istoj onoj Bosni o kojoj su pisali Kočić, Andrić, Selimović. Ogromna je razlika kada se prikaže kadar kuće negdje u Bosni i kadar kuće negdje u Austriji. Nemaju novci veze s tim, niti siromaštvo ove naše napaćene zemlje, niti minuli rat koji suptilno i nenapadno konstantno vreba iz prikrajka. Ima kultura. Kultura življenja. Kultura ponašanja. Naša zatvorenost prema svijetu i protoku vremena. Naša tvrdoglava otpornost na bilo kakve promjene. I to je sve.

KORIDA_Presse_07

Ako bismo ga morali nekako etiketirati, onda bi to sigurno bio i anti-vlada film, anti-politika, anti-neljudsko u nama, jer kako drugačije komentarisati perfidnu manipulaciju najkompleksnijeg i najosjetljivijeg pitanja u Bosni i Hercegovini, koji politika uspješno eksploatiše decenijama već. Šta je osnovni razlog ukidanja koride na Grmeču je pitanje na koje u filmu ne da nismo dobili odgovor, nego je to i pitanje koje se sasvim naglo napustilo bez gotovo ikakvog epiloga, čime je ovaj konflikt značajno degradiran. Nespretno napuštanje glavne teme, a bavljenje sporednim problemima koji u filmu nisu dovoljno ni tretirani da bi se našli u konačnici, dovelo je do rasplinutog i neodređenog stava reditelja, koji je, na kraju, na jedan gotovo banalan način, podvučen izjavama svih likova ponaosob. Ove izjave, jedna za drugom, zapravo daju finalni zaključak koji je ovaj film trebalo da nam prenese, a to je da su koride mjesto okupljanja i mjesto pomirenja naroda, onog stvarnog naroda koji čini Bosnu i Hercegovinu, koji čezne za stabilnošću i za kohabitacijom, a koju za sada nalazi samo na ovakvim eskapističkim manifestacijama, dok se istovremeno njegova sadašnjost i budućnost kroji u nekim nedostupnim sferama, iza zatvorenih vrata nekih vlada, skupština, predsjedništava, sjednica, pregovora i dogovora.

KORIDA_Presse_08

Koliko je “Korida” uspjela u ovoj svojoj plemenitoj namjeri nisam sigurna. Čini mi se da, što zbog rediteljske nespretnosti, što zbog podneblja koje slika, uopšte nije.

Poraz koji na kraju ostaje i koji negdje čak shvatam i pomalo lično jeste da smo u ekstremnoj Banjaluci, ekstremno desničarskoj i ekstremno ljevičarskoj, i prstohvatom onih između, osudili Vidovićev film, ne zato što nije dobar, već zato što Siniša Vidović nije ni naš ni njihov, nego svoj. Kvalitet njegovog filma, ili nedostatak istog, nažalost, nema nikakve veze s tim.

Ocjena: 4-/5

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Njemački predsjednik pozvao Hrvate da se suoče sa prošlošću

GC

Međunarodni dan poezije obilježen u Skupštini Grada Banjaluka

GC

Prenos presude Karadžiću ipak je išao uživo (VIDEO)

GC

Bjork reizdaje sve albume na audio-kasetama u boji (FOTO)

SD

“Odšteta od Srpske nakon presude Karadžiću? Ništa od toga!”

OT

Banjaluka: Svečano otvoren Delta Planet (FOTO)

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više