Izdvajamo

Nebojša Ristić: Queen – You'll Never Walk Alone


Iako se skoro osam godina pričalo o snimanju biografije Freddieja Mercuryja i njegovih Queen, tek sad je stigla zvanična potvrda o istinskoj realizaciji.

Tipovalo se na Sashu Barona Coena koji je u pojedinim ulogama zaista frapantno ličio na čuvenog brku, ali sada znamo da je uloga povjerena Ramiju Maleku (tv-serija Mr. Robot), a da ostatak filmskog benda čine Ben Hardy (X-Men Apocalypse), kao bubnjar Roger Taylor, Gwilym Lee (The Tourist), kao gitarist Brian May i Joe Mazzello (Jurassic Park) kao basist John Deacon.

Freddy - Remi
Freddy i Remi

Film će se očekivano zvati „Bohemian Rhapsody“, a režija je povjerena Bryanu Singeru (The Usual Suspects, X-Men 2). Istovremeno, pojavile su se i slike koje prikazuju rekonstrukciju pozornice sa legendarnog Live Aida kojeg su te 1985. primarno obilježili upravo Queen.

Zašto je baš tom trenutku u karijeri Mercuryja i Queen već sad dato centralno mjesto ubudućem filmu? Zato jer je tih 20 i kusur minuta zaista promijenilo istoriju ili barem rokenrol istoriju. Manje je poznato da je nekih pola godine ranije Queen zaobiđen prilikom snimanja projekta Band Aid čiji je singl „Do They Know It's Christmas?“, tako da su inicijalno odbili poziv organizatora Boba Geldofa da nastupe na ovom koncertu. Ipak, predomislili su se i nakon tri dana intenzivnih proba, u 19.41 časova te julske večeri izašli na Wembley na kojem su već toliko puta ranije trijumfovali.

Live Aid 1985.
Live Aid 1985.

Ono što je uslijedilo ne samo da je nokautiralo kompletan stadion nego je ostalo zapamćeno kao jedan od najupečatljivijih koncertnih nastupa ikad. Po modnom gay diktatu tog vremena Freddie je u bijeloj potkošulji i farmerkama te nezaobilaznim Adidas patikama, istrčao na binu i poveo ostatak benda u ubitačnu egzekuciju. Ko zna koliko hiljada ljudi na stadionu i milioni nas pored ekrana mu je naprosto jelo iz ruke dok je komandovao, bilo da

Tipovalo se na Sashu Barona Coena koji je u pojedinim ulogama zaista frapantno ličio na čuvenog brku, ali sada znamo da je uloga povjerena Ramiju Maleku.

je u pitanju bila „Boemska rapsodija“ koja je prerasla u „Radio Ga Ga“, posveta Elvisu Presleyju „Crazy Little Thing Called Love“ ili završna „We Are The Champions“, u kojoj se Wembley pretvorio u okean podignutih ruku. „Dići ruke a puk da te slijedi…“

Time su se Queen po ko zna koji put dokazali kao jedan od najvećih „živih“ bendova naprosto stvorenih za velike pozornice. Tamo, na sceni, pompeznost koja je na studijskim albumima umijela i da zasmeta, je bivala naprosto savršena i jedino primjerena. Ni uz najbolju volju ne mogu da se sjetim benda čija je publika toliko zdušno pjevala refrene njihovih ljubimaca kao što je to slučaj sa publikom Queena. Na njihovim koncertnim albumima to je jednako važilo za balade poput „Love Of My Life“, ali i za gotovo fudbalske pjesme kao što je „We Will Rock You“. I zaista, možda najbolji ekvivalent tome je kada Liverpulov Spion Kop na Enfildu zapjeva „You'll Never Walk Alone“. Kome od toga ne zastane dah, ne zaledi se krv u žilama i ne krenu suze, taj je vjerovatno zalutao i na ovu stranicu i kolumnu.

Wembley

Kada sam nakon 30 godina odlučio da ponovo pogledam Live Aid, ne bih li to uporedio sa izvornim doživljajem kada sam se kao mlad vojnik zakovao pred ekran u 13 časova u subotu te osvanuo u nedelju ujutro, nisam bio siguran šta je izdržalo test vremena.

Naravno, sam početak kad je jedan drugi veliki koncertni bend, Status Quo, svojim bugijem protresao cijeli stadion u “Rockin’ All Over The World” ili pak besprekorna elegancija, ne samo modna, Bryana Ferryja nadograđena briljantnom gitarom Davida Gilmoura su i dalje bile jednako uzbudljive.

freddie-mercury-queen-black-hd-1080P-wallpaper

Mnogi će se sjetiti i tada u usponu U2 i Bonovog teatra koji je još uvijek imao smisla i naboja, ali ništa od toga nije moglo da stane uz bok Freddieju koji je špartao velikom scenom i držao sve u malom prstu. Vitlajući odvrnutim mikrofonskim stalkom kao kraljevskim žezlom, Freddie je zračio tolikim magnetizmom da se kamera naprosto nije mogla odvojiti od njega. Zato će Bryan Singer i Rami imati izuzetno složen zadatak da koliko-toliko rekonstruišu tu vatru, da se približe motivaciji koja je pogonila Farooka Bulsaru da ne stane nijednog trenutka ovog seta. Da uhvate život koji je izbijao iz svake pore ovog nastupa a koji će se tako brzo ugasiti. Eh, jbg Rukfaš, šta ti je trebalo to…

Nebojša Ristić

Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Radović: Najveći mangup je onaj ko je tu priču smislio (VIDEO)

OT

Alarmantno: Otrovni medicinski otpad na samo 200 metara od kuća (FOTO)

OT

“Vladini apartmani i diplome političara ne spadaju u domen tajne”

OT

Sutra odvojeni sastanci SNSD-a sa SDS-om i PDP-om

OT

Davor Lukas (Fit) za SC: “R'n'r se skriva u bespućima interneta”

SD

Danas sunčano i toplije

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više