Izdvajamo

Vuk Bačanović: Srbi, djeca Neonačertanija?


Nema potrebe da žališ me, mene je već sram, i nema potrebe da hvališ me, dobro ja to znam; I tebi dam sliku na razmatranje, pa je razmatraš dok ne kažeš sebi, shvatam je, rata je, brate, dosta, koliko košta Kosovo i Bosna? VIP

Zajednička deklaracija Srbije i RS biće objavljena u novembru. Kako se da iščitati iz najava, radiće se o dokumentu čija je svrha bavljenje prevashodno identitarnim pitanjima: srpskim jezikom i pismom, pravom na obrazovanje na srpskom jeziku, očuvanjem nacionalne kulture i istorije, kao i nacionalnog kulturno-istorijskog naslijeđa. Inicijatori, predsjednci Republike Srpske i Srbije, već su je unaprijed proglasili epohalnim ostvarenjem koje će biti ostavljeno u amanet generacijama “kao orijentir za nacionalno i političko djelovanje” (M. Dodik), dok sa druge strane jugoslovenskog identitarnog kosmosa, iz Zagreba i (pogotovo) Sarajeva, već pristižu predvidivo dosadni i ohrndali izrazi zabrinutosti o “povampirenju” velikosrpstva, o novom Načertaniju ili Memorandumu SANU.

No, na stranu sa neizbježnim dnevnopolitičkim pretencioznostima. Bez obzira dolaze li iz namjere da se predstojeća deklaracija proglasi vododjelnicom srpskih dvadesetprvovjekovnih priključenija. Ili da se unaprijed opogani iz centara u kojima je “za dom spremni” drevni prapozdrav i čiji je glavni problem trg Josipa Broza Tita ili u kojima je sasvim prirodno proklamovati da je predsjednik Turske vrhovni lider Bošnjaka, ali vrlo problematično i gotovo monstruozno da jedan narod, u ovom slučaju srpski, donese zajedničku deklaraciju?

Budimo realni, Srbi generalno nisu imali sreće sa zajedničkim deklaracijama. Još od Nika Okanovića, koji je 1870. kao član “Odbora srbsko-bosanskog” sa Matijom Banom pripremao sjedinjenje Bosne i Srbije, na način da se muslimanskim spahijama “nećedu spailuci nikad oduzeti, no da će odnošaj između njih i raje drugče urediti i tvrdo za navjek uzakoniti dogovorom na obštoj narodnoj skupštini”, je bilo jasno da svako svesrpsko deklarisanje ne podrazumijeva i organizaciju da se ono što je deklarisano zaista i sprovede u djelo.

Tako je ustanak 1875. srpsku vladu zatekao potpuno nespremnom, baš kao i djelovanje Crne Ruke 1914., kao i to šta, dođavola, raditi sa svim tim silnim raznorodnim stanovništvom prečanskih krajeva 1918., a nakon Krfske deklaracije, šta uopšte raditi nakon deklarisanog nezadovoljstva u socijalističkoj Jugoslaviji, ili šta raditi 90-tih nakon povratka nacionalizmu putem očuvanja socijalističkih tekovina? Još gore, šta raditi sada?

Baš kao što je 1878. bilo jasno da Austro-Ugarska, uprkos bilo kakvoj srpskoj deklaraciji neće dopustiti nacionalno ujedinjenje Srba sa obije strane Drine, teško da današnje svjetske prilike, kao i one u dejtonskoj BiH na bilo koji način pogoduju bilo čemu osim već tradicionalnom srpkom deklarisanju. Sličnom kao 1918. kada je bilo jasno hrvatska politika uprkos bilo kakvim deklaracijama neće prihvatiti centralističko integralno jugoslovenstvo, kao i to da geopolitičke silnice 90-tih, kao i unutrašnje raspoloženje u Jugoslaviji, i vlastita glupost i autodestruktivnost, nikako nisu išle na ruku ostvarenju ujedinjujuće nacionalne ideje. I to nije jedini problem.

Iako je tačno da Srbima s obije strane Drine očajnički treba policentrično-ujedinjujuća kulturna politika, koja srpski narod ne svodi na turbofolk pravoslavlje i Šumadiju, teško je povjerovati da će ona biti osmišljena za mjesec dana, kada već nije u protekle 22 godine.

Međutim, može li to biti barem start jednom otvorenijem tipu nacionalizma, od “ujedinili bismo se, al’ nam ne daju” pristupa, koji, ma kako bio tačan, sam po sebi nije dovoljan u svijetu i koji ne pokazuje naznake da je naročito spreman da u dejtonskoj Bosni bilo šta mijenja? Srpska nacionalna politika u 19. i početkom 20. vijeka, ma kako bila suzbijana i demonizovana, bila je avangarda u odnosu na postojeće stanje, dašak bratstva, slobode i jednakosti na Balkanu okoštalom u degenerisanom i incestuoznom feudalizmu.

Nije li vrijeme za nešto slično? Skeptici će reći da u vrijeme zbijanja redova nema mjesta za nešto novo, jer je svako otvaranje i izlazak iz postojećih matrica slabost. Što bi i bilo tačno pod uslovom da imamo šta zbiti. Trendovi u okruženju su takvi da samo “provjetravanje”, odnosno širenje okvira nacionalnog identiteta i njegovo činjenje šarmantno različitim, inteligentijim i superiornim, od onog vojske zombi-ustaša, erdoganista i dosadnih bh. građanskih intelektualaca koji nisu u stanju prevazići 91., može revitalizovati srpski nacionalni identitet. Za preživljavanje nam je potrebna jaka ekonomija, a za nju jaki mozgovi. A njima se ne boravi u mraku opetovanih deklarisanja sa trajnim erorima.

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Totenhem desetkovan, šest igrača zaraženih koronom

AP

Sportski komentator iz Pirota oduševio Srbiju (VIDEO)

DB

Novi skandal u Britaniji: Parlament, kokain i Božićna žurka

DB

Omikron obara akcije proizvođača vakcina

DB

Nešić: Očekujem neupitnu pobjedu u Prijedoru! (VIDEO)

OT

Vučić o protestima: Znam da je organizatorima skupova cilj moja glava

DB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više