Politika

Čekajući Deklaraciju o opstanku srpske nacije: Ko je pomenuo 1. decembar?


Da su, kojim slučajem, zaposleni u japanskoj željeznici, vodeći ljudi Republike Srpske sigurno bi dobili otkaz zbog komotnog odnosa prema rokovima, posebno onim koje sami sebi odrede, kao u slučaju Deklaracije o opstanku srpske nacije.

Međutim, Milorad Dodik i Aleksandar Vučić nalaze se na pozicijama sa znatno većim manevarskim prostorom. Zato je među njihovim podanicima malo koga uznemirila činjenica da dokument, najavljen ljetos, nije predstavljen javnosti ni 25. novembra, na dan prisajedinjenja Vojvodine Srbiji, ni 1. decembra, na datum formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Još manje se uzbudio Nikola Selaković, bivši ministar pravde i aktuelni generalni sekretar u kabinetu predsjednika Srbije, iako je on prvi, uz kasnije Vučićevo i Dodikovo povlađivanje, pomenuo godišnjice tih značajnih događaja iz 1918. kao sigurne vremenske odrednice za promociju ovog teksta. Ali, jubileji su prošli, a deklaracija, koju osim samih autora još niko nije vidio, u srpskoj javnosti s obe strane Drine, ali i u čitavom regionu, već je izazvala mnoštvo predubjeđenja, što pozitivnih, što negativnih.

Vučić otkrio četiri autora

vucic aleksandarDva predsjednička kabineta imaju različite pristupe deklaraciji kada je riječ o sastavu timova koji rade na njenoj pripremi. Dok je Dodikovo okruženje vrlo uzdržano u vezi s tim, Vučić je prilično transparentan, pa je otkrio četiri imena među predstavnicima Srbije u ovim razgovorima. To su dekan Filološkog fakuleta u Beogradu Ljiljana Marković, dekan beogradskog Pravnog fakulteta Sima Avramović, kao i profesor istog fakulteta Mirko Vasiljević, te predsjednik Matice srpske Dragan Stanić. Osim njih, obznanio je predsjednik Srbije, u radu na deklaraciji učestvuje „još nekoliko lingvista, stručnjaka za slavistiku“.

Radomir Nešković, profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, smatra da nema razloga za nervozu, jer je riječ o ozbiljnom poduhvatu koji ne bi trebalo završavati „preko koljena“.

– Nije čudno što deklaracija kasni, jer je riječ o osjetljivoj tematici, zbog čega nema smisla postavljati rokove. To je važan i pozitivan tekst i bolje je da bude temeljno pripremljen, nego napisan na brzinu – kaže Nešković za SrpskaCafe.

Kada je riječ o sadržaju, prema riječima našeg sagovornika, suštinska dilema je da li će se u deklaraciji insistirati na kulturnom ili političkom jedinstvu Srba sa dvije strane Drine.

– Naše pravo na kulturno jedinstvo je nesporno i niko u svijetu ne bi trebao da ima problem s tim. Međutim, krajnje ishodište političkog jedinstva jeste jedinstvena država, pa otuda i podozrenje stranog faktora. Dakle, najvažnije je pronaći pravu mjeru između ta dva vida jedinstva i paziti da se ne pređe crvena linija, koja bi aktivirala lampice za uzbunu u međunarodnoj zajednici – smatra Nešković.

Profesor banjalučkog FPN-a dodaje da bi, zbog značaja deklaracije, bilo poželjnije da u njenom pisanju učestvuju akademici, nego šefovi kabineta. Što se tiče trajanja ovog posla, Nešković odgovara da ga ne bi iznenadilo da rad na dokumentu bude produžen do ljeta iduće godine, pri čemu nije nevažna činjenica da se 2018. održavaju izbori u RS i BiH.

Iako je bilo logično očekivati da između predsjednika Srpske i Srbije postoji visok stepen saglasnosti, bar o konturama, ako ne o detaljima deklaracije, odmah nakon prvih najava ovog projekta bile su očigledne razlike u tumačenju. Već pomenuti Nikola Selaković još 8. avgusta poručio je da će deklaracija biti isključivo posvećena očuvanju srpskog jezika i kulture, uz konstataciju da „nije motivisana dnevno-političkim potrebama, kao ni velikosrpskim nacionalizmom“.

Opet, iz riječi Milorada Dodika, izgovorenih dan ranije, bilo je jasno da je predsjednik RS imao na umu krupnije ambicije, pa se i Selakovićev istup u razmaku od 24 časa mogao tretirati kao svojevrsna Vučićeva poruka zvaničnoj Banjaluci da „smanji doživljaj“. Inače, Dodik je tada nagovijestio će u deklaraciji „biti navedene sve aktivnosti koje treba sprovesti da bi se održala srpska nacija, povećao njen državni kapacitet i zaštitile sve srpske zajednice u regionu i čitavom svijetu“. Bilo je jasno da prvi čovjek Srpske ne aludira tek na lingvističko nasljeđe kada kaže: “Cilj je da na početku ovog vijeka imamo dokument koji može da ostane u vlasništvu generacija Srba ma gdje bili, kao orijentir za nacionalno i političko djelovanje”.

Radomir Nešković

Najvažnije je pronaći pravu mjeru između kulturnog i političkog jedinstva i paziti da se ne pređe crvena linija

Radomir Nešković

Za predsjednika RS to je suviše ozbiljan angažman da se prepusti nestranačkim ekspertima, a posebno da bude dostupan javnosti. Jer, zbog nepoznatih, a u svakom slučaju bizarnih razloga, sastav tima RS još uvijek je zaštićen zidom ljute konspiracije.

Naši izvori kažu da glavnu riječ u delegaciji Srpske ima Slavko Mitrović, vječna „siva eminencija“ u okruženju Milorada Dodika. Pri tome, mnogima je promakao podatak da Mitrović, zvanično, nema više savjetničku funkciju u Dodikovom predsjedničkom kabinetu i da je sada „samo“ predsjednik Političkog savjeta SNSD-a i član Senata RS.

Prema istim, pouzdanim informacijama, iako ima oficijelnu titulu savjetnika za politička pitanja predsjednika RS, Nenad Kecmanović uopšte nije uključen u pripremu deklaracije, mada bi za većinu posmatrača „dvorskih dešavanja“ upravo on bio na čelu liste pretpostavki o strukturi tima RS.

U skladu sa čuvenom opaskom partizanskog veterana iz Hercegovine, Vlade Šegrta, koji je osamdesetih godina prošlog vijeka za jednu disidentsku knjigu rekao da je „nije čitao, ali zna da je treba zabraniti“, u Zagrebu, Sarajevu, Podgorici i Prištini već su se čule brojne reakcije čiji je zajednički nazivnik – da je Deklaracija o opstanku srpske nacije novi Memorandum SANU. Za potvrdu da su u pravu kada plasiraju tezu da su srpske teritorijalne aspiracije jedini cilj ovog papira nisu im neohodni lokalni autoriteti. Dovoljno je da se obrate perjanici autošovinizma u RS, banjalučkom „kulturologu“ Srđanu Šušnici.

– Šta će to nova deklaracija reći što već nije rečeno, što pansrpski nacionalizam nije već krvlju ispisivao, gurajući te takozvane Srbe iz regiona i njihove komšije u pogibelj u ime svojih mitomanskih fantazama – zabrinuto pita Šušnica, revnosno pominjući devet-deset, a konkretno nabrajajući šest sporazuma na relaciji Banjaluka – Beograd, označivši ih kao „pamflete“ koji nastavljaju tamo gdje je Memorandum SANU stao decenijama ranije.

Dio nacionalno opredijeljenih intelektualaca u matici ima drugačije razloge za skepsu. Milo Lompar, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu i autor poznatog djela „Duh samoporicanja“, između ostalog, podsjeća da su „Hrvati uspjeli da glavni trgovinski lanac u RS i Srbiji bude njihov, a da o tome nikakva deklaracija nije donijeta“, pa zaključuje da srpska strana „treba donijeti deklaraciju da glavni trgovinski lanac ne bude hrvatski, jer je nevjerovatno da Srbi nisu sposobni da naprave trgovinski lanac“.

Slavko Mitrovic

Naši izvori kažu da glavnu riječ u delegaciji RS ima Slavko Mitrović, a da Nenad Kecmanović nije uključen u pripremu deklaracije.

Za to vrijeme, lideri parlamentarnih stranaka u RS i Srbiji, od kojih se očekuje da glasanjem u skupštinama stave tačku na cijeli proces, uglavnom imaju ili afimativan ili neutralan odnos prema deklaraciji. Izuzetak je Saša Janković, predsjednik opozicionog Pokreta slobodnih građana u Srbiji, koji je poduhvat odbacio kao „novi medijski balon režima“.

A Srbima sa lijeve i desne obale Drine preostaje tek da budu strpljivi. Valjda će jednog dana u doglednoj budućnosti saznati ko je bio bliži istini – Dodik, koji je dokument predstavio kao novi nacionalni program, ili famozni Selaković, koji je za deklaraciju unaprijed rekao da će biti „benigna“.

Kod običnih smrtnika, umjesto prejakih ili slabašnih riječi, kao način pripreme za (ne)prijatna iznenađenja češće je u opticaju crni humor. Iz takvog ugla, ova situacija može se sagledati kroz matricu: „Eh, gdje bi nam bio kraj da smo tokom devedesetih godina imali deklaraciju, pošto bismo bili načisto da li treba napuštati RSK i Kosovo ili se to ipak radi mimo plana“. A čaša, naravno, ne mora da bude samo do pola prazna, već i do pola puna, pa je razlog za optimizam moguće pronaći u rezonu: „Bolje je da postoji pisani trag o nacionalnim ciljevima. Crno na bijelo je manje loša varijanta od oslanjanja na bioritam pojedinaca, jer znamo gdje smo završavali kada smo zavisili od toga da li su gospodari ustali na lijevu ili desnu nogu“.

Saša Bižić

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Velika pobjeda: Vječni pomen na Živojina Mišića

OT

Parastos za 109 ubijenih Srba u Bjelovcu

OT

Aerodrom u Litvaniji krasi jelka sa bizarnim ukrasima (FOTO)

DM

Željeznice Republike Srpske: Redovna godišnja promjena reda vožnje

DM

Fotografija koja je izazvala burnu raspravu na društvenim mrežama

DM

EU donirala pet terenskih motornih vozila vrijednih 150 000 evra

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više