Izdvajamo

Vuk Bačanović: Ima li nade za Dodikovu i Čovićevu srpskohrvatsku politiku?


Često se može čuti ocjena da je Bosna i Hercegovina “ostatatak ostataka” Jugoslavije. Pa je u takvoj Jugoslaviji Srbima pripala jugoslovenska uloga Hrvata, Hrvatima Albanaca, a Bošnjacima Srba.

Čak je i Milorad Dodik, u jednom od svojih mnogih obrazlaganja, kako i zbog čega će se BiH raspasti, izjavio da se Bošnjaci ponašaju kao Srbi. Teško je ne složiti se sa ovakvim postavkama. Osim što treba dodati da bošnjački vrh nema ni institucionalnih kapaciteta, a ni resursa, da bude srpski vrh 90-tih. Iako mu ne manjka neracionalnosti i haotičnosti u pristupu problemima kompleksnih država i sistema. Šta se tu, uostalom, može. Kakva država, takav i hegemon. Ali, s obzirom, na kakvog-takvog hegemona, nemoguće je ne očekivati i kakav-takav kontinuirani otpor istome. Predsjednik Republike Srpske, kao i lider HDZ-a i hrvatski član Predsjedništva BiH, Dragan Čović su nastavak dugogodišnje saradnje po tom pitanju, potvrdili nedavnim iznenandnim sastankom u Banjaluci na kojem su razgovarali o “tekućim problemima”.

Ali baš kao što je bošnjački pristup vlastitoj hegemoniji posve neozbiljan i svodi se na zloupotrebu dijela federalnih i državnih institucija (i ni makac dalje), kao i bombastične izlizane izjave političara i priučenih intelektualaca, teško da i srpska i hrvatska politika imaju bilo kakve planove zajedničkog djelovanja, a koji se ne bi sveli na pakt iz nužde. Bošnjačka kulturna politika nametanja zajedničkih narativa zasnovanih na vulgarnom kasapljenju i falsifikovanju kompleksne istorije zemalja Bosne i Hercegovine, ne nailazi na jedinstven, nego na različite frontove. Moglo bi se reći, međusobno sukobljene u stanju prinudnog primirja. Što je razumljivo s obzirom na neprevaziđena srpsko-hrvatska rivalstva, nezacijeljene rane iz prošlosti, standardnu antisrpsku histeriju u Hrvatskoj i, opet, daleko bolju srpsku poziciju u BiH, koja kreira situaciju da je Republika Srpska potrebnija Hrvatima nego oni njoj.

I šta dalje? Kako će kultura sjećanja na Jasenovac i Vukovar ruku pod ruku? Ili, sve i kad bi nekako i mogle, kako garantovati da strana sa boljom pozicijom, u ovom slučaju Srbi, neće postići unosniji dogovor sa Bošnjacima i malobrojne Hrvate pustiti niz vodu? Kuloarske priče opozicije u Republici Srpskoj se nikada nisu udaljile od politike nemiješanja u bošnjačko-hrvatski spor i to kroz tvrdnje da bi Bošnjaci, namire li se pretvaranjem Hrvata u nacionalnu manjinu, vrlo lako pristali na aranžman nezavisnosti ili polunezavisnosti Republike Srpske, makar u dugoročnom statusu Sjevernog Kipra. Bošnjaci bi preuzeli sve državne institucije a Republika Srpska bi čekala bolje dane i, jednom, svakako dobila i priznanje, ili ujedinjenje sa Srbijom. Da li bi sutra i Dodik razmislio o ovakvoj ponudi? Napokon, zašto bi Srbi zagovarali bolji položaj za Hrvate u Federaciji BiH, kada bi se, oni, ako ga dobiju, sutra ponovo mogli ujediniti sa Bošnjacima oko Srba u nekom sasvim drugom pitanju? Ili, zašto se zalagati za nešto što održava Bosnu i Hercegovinu kada je Srbima u interesu njena razradnja?

Ovakav scenario je nerealan, najprije zbog toga što niko ne daje ono što ne mora dati, a drugo, svako dosadašnje nadjačavanje Hrvata je vodilo još većom artiljerijskom paljbom na Srbe. S druge strane, raspad Bosne i Hercegovine nije opcija, dok je (polu)samostalna Srpska sa nedefinisanim međunarodnim statusom, ili ona u položaju beogradske provincije samo regresija u odnosu na postojeće stanje. Ostaje, s druge strane pitanje držanja Hrvata ukoliko njihov institucionalni problem bude riješen. No, opet je malo vjerovatno da bi bilo kakva racionalna hrvatska politika u budućnosti išla u pravcu veće saradnje sa nekim s kim odnose, konačno, ne može dovesti na čistac. Jer treći entitet nema šanse da prođe kao opcija. Prema tome, Srbi i Hrvati u BiH su “osuđeni” jedni na druge.

I šta je onda činiti? Možda će to zvučati naivno, ali, čini se da je jedini način za utvrđivanje zajedničkog nastupa dešovinizacija i jednog i drugog društva, kao i identiteta. Ustaštvo i rigidni srpski šovinizam, relativizacija ratnih zločina i primitivna i zla mržnja prema muslimanima nisu način obračuna sa Sarajevom. Da bi se nadvladao banalni i bolesni bošnjački i bosanskohercegovački nacionalizam, mora se postajati bolja opcija od njega. Ne ona koja izvlači nož jedna na drugu, a onda i na ostale, već ona koja će, provjetravanjem vlastitog društva i identiteta vremenom obesmisliti i poraziti svaki sarajevski nasrtaj. Takvu je opciju najlakše nazvati sanjarstvom, ali ima li joj alternative sem da, braneći se, uništimo sebe do mjere u kojoj neće preostati ništa vrijedno odbrane?

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Velika pobjeda: Vječni pomen na Živojina Mišića

OT

Aerodrom u Litvaniji krasi jelka sa bizarnim ukrasima (FOTO)

DM

Željeznice Republike Srpske: Redovna godišnja promjena reda vožnje

DM

Fotografija koja je izazvala burnu raspravu na društvenim mrežama

DM

“Vivia Run&More Weekend” na proljeće ponovo u Banjaluci

DM

Poziv: Filozofski fakultet podstiče i finansira studentske projekte

DM

1 komentar

Ivan Nedjelja, 17.12.2017., 20:07 at 8:07 pm

”…ili ona u položaju beogradske provincije samo regresija u odnosu na postojeće stanje.”

Uh al si slagao ovde. Kako može to biti ”regresija” u odnosu na postojeće stanje!?! Ukoliko bi RS postala ”beogradska provincija”, iliti ujedinila bi se sa Srbijom, Srbi u RS bi konačno bili skinuti sa vetrometine međunarodnih odnosa u od svih sila priznatoj državi Srbiji, a sve ove teme koje tematiujete u kolumni bi otišle u daleku prošlost, dok bi se narod u RS ”utopio” u trenutni -srbijanski- diskurs u kojem se izbori iskuljučivo dobijaju na ekonomiju, integritet političara itd. To i sam Vuk veoma dobro zna jer živi u Srbiji.

U tom smislu, Vuče bolje da se analitički ne lažemo. Ovo si rekao samo kao -psihološku fintu- da bi poručio javnosti: eto ovo što imamo je najbolji od svih svetova, pa ”uradimo najbolje što od toga može”. Iliti: ”napred, nazad nemam gde”. Iako mogu da pozdravim takvu ”foru” i emancipatorski učinak koji ona može da ima na javnost i čitatelje, jer doista u kratkoročnom i srednjeročnom periodu ovaj scenario (nezavisne RS ili Ujedinjenja) nije spoljnopolitički realan – što znači da i ne treba gubiti vreme u njegovom razmatranju i ”sanjarenju”, mislim da je elementarna analitička i ako hoćeš tvoja kolumnistička obeveza, da ne govoriš ovakve neistine i gluposti. Budi analitički iskren. Može se trenutno-društvena poenta te izjave i na drugi način saopštiti ljudima.

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više