Politika

Kome RS da vjeruje – katalonskim separatistima ili zapadnim diplomatama u BiH?


Nakon višegodišnjih napora vlasti i opozicije u Republici Srpskoj da na različite načine obesmisle mehanizam referenduma na prostoru između Novog Grada i Trebinja, akterima ovdašnjeg političkog života preostaje da usmjere poglede prema teritorijama i nacijama koje se ne rugaju ovakvim izjašnjavanjima sopstvenih građana, a među takvima je 2017. u prvom planu bila Katalonija.

Plebiscit o nezavisnosti ove dosadašnje pokrajine Španije, održan krajem septembra, nisu priznali ni Madrid, ni Brisel, pa su pažnju globalne javnosti, uključujući i balkansku, privukli parlamentarni izbori u tom regionu. Pošto su se sve strane obavezale da će poštovati rezultate glasanja za ključnu instituciju zakonodavne vlasti, 21. decembra, pobjeda separatističkog bloka predstavlja mnogo ozbiljniji izazov za centralnu vladu, ali i zapadne nadnacionalne centre moći, u odnosu na uveliko osporavani izlazak na birališta prije skoro tri mjeseca.

Najbitnija unutrašnja stabilnost

Takav rasplet uvodi Kataloniju i Španiju u novu etapu neizvjesnosti, a Republiku Srpsku, poput ostalih zona na Starom kontinentu sa raširenim secesionističkim željama među političarima i građanima, ponovo stavlja pred dilemu – da li će katalonski slučaj, ako bude imao uspješan finiš, postati presedan na koji mogu da se pozivaju i drugi narodi sa identičnim namjerama? Od Korzikanaca, na koje mnogi tipuju da su sljedeći, preko Flamanaca, koji su pristali na moratorijum na secesionističke aktivnosti do 2019, pa do prekodrinskih Srba? Ili ipak treba ozbiljno shvatiti ambasadora SAD u Sarajevu Morin Kormak i šefa misije EU u Bosni i Hercegovini Larsa Gunara Vigemarka dok, poput niza prethodnika na tim funkcijama, poručuju stranačkim liderima i stanovnicima RS da može čitav svijet da se raspadne, ali ne i BiH?

šolaja

Secezionizam u Kataloniji i Škotskoj prije svega počiva na ekonomskim interesima, a kod nas dominiraju ideološki i etnički argumenti.

Miloš Šolaja

Miloš Šolaja, profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, smatra da „priča o separatizmu odgovora određenim političarima i formacijama u RS“ i da upotrebljavaju takvu retoriku „kako bi ostvarili korist od nje“.

– Međutim, RS je međunarodno priznat državotvorni entitet sa kapacitetima koji joj daju dovoljno osnova za nezavisno ponašanje. Naravno, postoje težnje da taj prostor bude ograničen, ali izlazak na kraj s takvim nastojanjima zavisi i od vještine političara u Srpskoj – kaže Šolaja za portal SrpskaCafe.

Naš sagovornik ocjenjuje da su za RS i BiH, od potrage za sličnostima i razlikama našeg podneblja sa separatističkim žarištima u Evropi i svijetu, mnogo važniji unutrašnja stabilnost i razvoj.

– Ukoliko već govorimo o situaciji u takvim regijama, vidljivo je da su secesionistički pokreti u Kataloniji ili Škotskoj značajno ojačali tek kad su ove teritorije ostvarile krupan ekonomski napredak. Dakle, njihovi zahtjevi unutar Španije i Velike Britanije zasnovani su prvenstveno na toj vrsti interesa. Kod nas je drugačije, jer se u raspravama o ovom pitanju, prije svega, koriste argumenti sa ideološkim, etničkim i religijskim predznakom – ističe Šolaja.

Profesor banjalučkog FPN-a kaže da se u svim tim polemikama zaboravlja važna činjenica – da BiH uopšte nema ustav, već Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, kojem se, dodaje on, pogrešno pripisuje takva odrednica.

– Za stabilnost u BiH neophodan je stvarni ustav, oko kojeg bi se usaglasile sve tri strane u ovoj zemlji, ali očigledno da niko među relevantnim političarima nema hrabrosti da se suoči s tim pitanjem – zaključuje Šolaja.

Milorad Dodik... "Poslije referenduma u Kataloniji ništa neće biti isto u EU"
Milorad Dodik… “Poslije referenduma u Kataloniji ništa neće biti isto u EU”
Bez saglasnosti u RS i Srbiji

Naravno, teško je očekivati da srpsku sklonost ka raspravama o problemima udaljenih meridijana, na koje ne mogu da utiču, preko noći zamijeni švajcarska zagledanost u vlastito dvorište. To podjednako važi i za obične smrtnike i za vlast u RS. Nedugo nakon septembarskog izjašnjavanja u regiji na obali Mediterana, predsjednik Srpske Milorad Dodik izdvojio je ono što smatra ključnim efektom tog čina.

– Poslije referenduma u Kataloniji ništa neće biti isto u EU. Narodi imaju pravo na samoopredjeljenje i niko ne mora da kaže kako mi sada gledamo Kataloniju, pa nešto koristimo. Da, koristimo i čekali smo da vidimo na koji će se način to razvijati – bio je otvoren Dodik.

Opozicioni blok u RS – pokušavajući, valjda, da se udalji od nacionalne mentalitetske crte da se mjesto Srba u svijetu povremeno posmatra kroz megalomansku prizmu – otišao je u drugu krajnost. Do te mjere da stranke u Savezu za promjene, osim povremenih sastanaka lidera SDS-a, PDP-a i NDP-a sa ambasadorima na domaćem terenu i maksimalno „politički korektne“ liste susreta šefa bh. diplomatije Igora Crnatka i srpskog člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića u inostranstvu, gotovo da i ne bilježe nikakvu spoljnopolitičku aktivnost. Zbog ovog čudnog bježanja od bilo kakvih konkretnih stavova o nestandardnim kretanjima u svijetu, a tu se ne računa ponavljanje klišea o “posvećenosti evropskim integracijama“, SZP je ostao nijem na potrese u Kataloniji.

Mladen Bosić... "Ako bi u RS došlo do realizacije referenduma o nezavisnosti, Dodik bi pobjegao u Rusiju i tamo tražio azil"
Mladen Bosić… “Ako bi u RS došlo do realizacije referenduma o nezavisnosti, Dodik bi pobjegao u Rusiju i tamo tražio azil”

Izuzetak je tek jedno zapažanje Mladena Bosića, bivšeg predsjednika SDS-a. Mudro procijenjujući da je važnije vidjeti drvo nego šumu, Bosić nije odolio prilici da i taj povod upotrebi za obračun sa liderom SNSD-a.

– Ako bi u RS došlo do realizacije referenduma o nezavisnosti, Milorad Dodik bi poput Karlesa Pućdemona, koji je završio u Briselu, pobjegao u Rusiju i tamo tražio azil – rekao je Bosić.

Uz Srbe samo teorija

Teško je očekivati bar približne, ako ne identične srpske stavove o Kataloniji, kada u RS i Srbiji ne postoji ni minimum saglasnosti čak ni o prezimenu najprepoznatljivije figure među katalonskim separatistima. Famozno treće slovo u njegovom prezimenu čas je Bosićevo „ć“,

Djordje Vukadinovic

Teoretski, Srbima odgovara i španska pozicija, zbog Kosova, ali katalonska, zbog RS.

Đorđe Vukadinović

čas „č“, čas „đ“. Mada, za igru riječima u srpskom jeziku najzahvalnija je varijanta sa „ž“, pošto je siroti Karles za navijače secesije previše bojažljiv i spor kao „puž“, dok je za španske centraliste i njihove simpatizere notorni „demon“. Najživopisnija reakcija onog dijela Srba koji je ljut zbog Karlesovog oklijevanja ipak je stigla sa naslovne strane jednog beogradskog tabloida, koji ga je prekrstio u „Pizdemona“.

Osim lingvističkih bravura, čija je žrtva sa obe strane Drine do sada uglavnom bivao novi austrijski kancelar Sebastijan Kurc, ispostavilo se da je ovo jedna od rijekih situacija u kojima se čini logičnim da Srbija i RS ne moraju da imaju isti stav. Na to je ukazao Đorđe Vukadinović, politički analitičar iz Beograda i glavni urednik časopisa „Nova srpska politička misao“.

– Teoretski, ali samo teoretski gledano, Srbima odgovara i španska, zbog Kosova, kao i katalonska pozicija, zbog Republike Srpske. Ali smo, nažalost, već dovoljno iskusni – ili bolje reći dresirani – da znamo da se na nas uvijek primjenjuje onaj, u datom trenutku, po nas nepovoljni kriterijum – rekao je Vukadinović.

Pa, ako već postoje protivrječne reakcije kada su u pitanju eventualne sličnosti Katalonije i RS, bar se može govoriti o visokom stepenu saglasnosti u stavovima o ključnoj razlici. Jer, katalonski pokret za nezavisnost suočava se sa sputavanjima, ali i usponima, dok u srpskom slučaju kladioničar koji ulog stavlja na prvu opciju, bar što se tiče reakcija sa Zapada, ima najmanje šanse da pogriješi.

KatalonijaUnionisti dobili bitku, ali ne i „rat“

Izbori za regionalni parlament u Kataloniji, održani 21. decembra, imali su paradoksalan rasplet. Prvi put je pojedinačno najjača bila unionistička stranka „Građani“, čiji je lider Albert Rivera, osvojivši 37 mandata u skupštini sa 135 poslanika. Drugoplasirana je secesionistička Katalonska evropska demokratska partija Karlesa Puždemona sa 34 poslanika. Na trećoj poziciji našla se Republikanska ljevica Katalonije, takođe separatistički orijentisana, sa 32 mjesta. Unionistička Socijalistička radnička partija Španije ima 17 mandata, još nedefinisani Podemos sedam, separatisti iz bloka CUP četiri, a unionisti iz Narodne partije tri mandata. Sve u svemu, oni koji se zalažu za savez sa Španijom, dobili su individualnu partijsku bitku, ali ne i ukupni izborni „rat“, jer blok za nezavisnost u zbiru ima natpolovičnu većinu od 70 poslaničkih mjesta.

Saša Bižić

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Velika pobjeda: Vječni pomen na Živojina Mišića

OT

Parastos za 109 ubijenih Srba u Bjelovcu

OT

Aerodrom u Litvaniji krasi jelka sa bizarnim ukrasima (FOTO)

DM

Željeznice Republike Srpske: Redovna godišnja promjena reda vožnje

DM

Fotografija koja je izazvala burnu raspravu na društvenim mrežama

DM

EU donirala pet terenskih motornih vozila vrijednih 150 000 evra

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više