Izdvajamo

Monika Ponjavić: U susret Oskaru – Darkest Hour


Uoči ovogodišnje dodjele Oskara, nagrade Američke filmske akademije, koju će ekskluzivno prenositi Elta TV u noći između 4. i 5. marta, portal SrpskaCafe predstavlja vam kandidate kroz pero kolumnistkinje Monike Ponjavić.

Kada je britanska vlada tokom Drugog svjetskog rata od premijera Velike Britanije, Vinstona Čerčila (Winston Churchill), zatražila da, na uštrb kulture, poveća sredstva za podršku ratnim naporima on je na to odgovorio: “Pa za šta se onda borimo, ako ne za kulturu?”

Ova anegdota je jedna od onih zgodnih priča za sastanak, te odličan mehanizam za opuštanje atmosfere i demonstraciju znanja iz opšte kulture. Do sada sam je, u raznim situacijama, čula nebrojeno puta i to uglavnom od visokopozicioniranih kulturnjaka, stručnjaka i drugih aktivnih boraca za kulturu na ovom tlu. Problem sa tom pričom, međutim, nije samo činjenica da je riječ o opštem mjestu koje ne znači apsolutno ništa, nego i činjenica da je ova anegdota čista laž, koju Vinston Čerčil nikada za svog života nije izgovorio.

DH 2

U kom trenutku laž postaje istina, pitanje je sa kojim sam na koljenima ispuzala na kraju jednog dugačkog tunela dosade, inače poznatog kao posljednji film Džoa Rajta (Joe Wright). Kao njegov veliki ljubitelj, bez obzira na Anu Karenjinu (eng. Anna Karennina), koju sam oprostila na račun scenografije, i koju sam pogledala čak jedan i po put, moram priznati da sam prilično razočarana “Najmračnijim časom” (eng. Darkest Hour). Nije da sam očekivala bog zna šta, pogotovo ne u godini originalnosti i kreativnosti u kojoj su izašla čak dva biografska filma o Čerčilu, ali, ipak, očekivala nešto jesam. Na kraju sam dobila film čija prva dosadna polovina naspram snishodljive druge izgleda i zvuči kao remek djelo.

Problem sa istinom leži u očiglednom disparitetu između scenarija i (djelimično) režije sa jedne strane i svih drugih elemenata filma sa druge, gdje pri tom glumu izuzimamo u potpunosti. Jer, ukoliko je Rajtova odluka bila napraviti biografski film (biopic), što, uzevši u obzir prije svega scenografiju, kostim i šminku, a zatim i sve ostalo, očigledno jeste, onda ne vidim smisao u njegovom trećem činu, koji je posve biografski fiktivan (biofic). Opšte je poznato da Čerčil nikada nije putovao podzemnom (London Tube), opšte je poznato da je Čerčil bio ksenofob, rasista i zagovornik rata, odgovoran za brojna masovna ubistva širom svijeta, opšte je poznato da je Čerčil bio opsesivan i uvijek u kontroli, posebno kada su u pitanju njegovi govori koje je uvijek sastavljao sam, čak danima pred svoje užarene nastupe u parlamentu. Ali prikazati “Oca nacije” u svjetlu kakvom mu pripada, Rajtu, kao ponosnom Englezu, nikada nije bila opcija. I to je problem.

Prati ruke od istine u filmu koji se diči svojom tačnošću i nivoima (istorijske) detaljnosti, posebno kada je riječ o modelovanju Gerija Oldmena (Gary Oldman) i svijeta kojem pripada, prilično je pogrešno, nemoralno i u krajnjoj liniji neodgovorno. Naravno, igrani film nije dokumentarni, niti bi trebalo to da bude, ali negdje se linija mora povući.

Određene slobode u filmovima ovog tipa, koje su u funkciji priče, mogu se dozvoliti i previdjeti, ali u “Najmračnijem času” one itekako prelaze granicu, pa možda čak i dobrog ukusa, pogotovo ako kao primjer uzmemo scenu u podzemnoj željeznici. U njoj, blokirani Čerčil, u nedostatku inspiracije za svoj najpoznatiji govor, nakon kojeg Britanija ulazi u direktni sukob sa Njemačkom, odlazi među narod, među realne ljude koji mu možda mogu pomoći u njegovoj strašnoj dilemi – sukobiti se sa Hitlerom ili ući u pregovore sa Musolinijem. Tu, vozeći se s njima u podzemnoj, za vrijeme koliko treba da se stigne od jedne do druge stanice, Čerčil, okružen ženama, sklapa prijateljstvo sa djevojčicom, dvojicom siromašnih, prostih Londonaca i jednim veselim crncem, sa kojim, ni manje ni više, recituje “Lays of Ancient Rome” (Thomas Babington Macaulay). Ova užasno neprijatna epizoda stavlja male, obične ljude sa ulice u centralnu poziciju savjetnika premijera koji, nakon kratkog kursa spoljne politike, zasnovanog u potpunosti na emocijama političara amatera (a svjedoci smo šta amaterizam u politici donosi), odlazi u skupštinu, gdje će iz petnih žila izdeklamovati svoje besmrtne riječi: “Branićemo naše ostrvo, bez obzira na cijenu, borićemo se na plažama, borićemo se na desantnim zonama, borićemo se na poljima i na ulicama, borićemo se u brdima; nikada se nećemo predati.” I tako gurnuti Britaniju na put bez povratka. Da li u tom slučaju film sa sobom nosi odgovornost ili ne? I u kojoj mjeri? Eto, neka to bude tema za razmišljanje.

DH 3

Kada po strani stavimo moralnost Rajtovih odluka, ono što nam ostaje jeste jedan lijep film, čija fantastična fotografija, istovremeno dramatična i potpuno svedena, zasnovana na igri svjetla i sjenke, upotpunjena brojnim, savršeno izbalansiranim vizuelnim elementima, sa akcentom na šminku, ostavlja dovoljno prostora za svu veličanstvenost Oldmenovog dominantnog izvođenja. Iako je Oldmen tokom svoje karijere uvijek bio na visini zadatka, ima nešto posebno u ovoj ulozi. Nešto drugačije. U neku ruku ranjivo, a opet agresivno. U načinu na koji govori, na koji se kreće. Pa čak i ispod svih tih slojeva šminke koji niti u jednom momentu od njegove igre ne oduzimaju apsolutno ništa. Niti oduzimaju saznanje da je Čerčil kojeg gledamo Geri Oldmen, najbolji što može biti. Šteta je samo što “Najmračniji čas”, koji je imao sve adute u svojim rukama, nije završio kao bolji film ili barem bolji od drugih biografija koje smo proteklih godina gledali (The Iron Lady, The Queen, Lincoln, Churchill, The King's Speech…), a koje su rađene po istoj ili sličnoj “oskarovskoj” formuli, jer gledati stalno jedno te isto više uopšte nije zabavno niti poželjno.

The Darkest Hour

Za kraj ono što mogu zaključiti jeste da je genijalnost Oldmenove interpretacije Čerčila jedini razlog zbog kojeg Rajt ovaj film nije napravio uzalud. Iako je moj favorit i dalje Šalame. Ali da ga Oldmen zaslužuje, zaslužuje ga.

Ocjena: 3.5/5

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je teoretičar filma, teatrolog, scenski dizajner (scenograf) i zaljubljenik u popularnu kulturu. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Danas oblačno sa kraćim sunčanim intervalima

DB

Akcija “Pero”: Pritvor osumnjičenima za izdavanje lažnih diploma

DB

Počela akcija “Novogodišnje srce”: Obradujte klince kojima treba pomoć!

DB

Banjaluka: Počinje Kestenburg!

DB

Vasiljević: Stanje predsjednika Srbije je stabilno

DB

Propali pregovori: Poslodavcima previsok minimalac od 550 KM

DB

1 komentar

skitnica Četvrtak, 1.02.2018., 19:02 at 7:02 pm

Odlicno. Mislim da bi trebalo da pises i na Engleskom. Ili to vec radis? Kad bi uz to ugodila Google-u, mogla bi postati veoma citana, mislim.

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više