Art

Da nije nas, ovo bi bio raj!


Poznati i voljeni srpski glumac Nebojša Glogovac preminuo je danas u 48. godini, a pored filma i pozorišta, pamtićemo ga i po intervjuima i izrečenim mislima. Ovo su neke od njih.

Ljudi sa znanjem i talentom ovdje uglavnom nemaju kinte. Umjesto da se bave svojim poslom, doktori nauka sa diplomama koje nisu kupljene ili ukradene danas rade kao kondukteri, kao taksisti, prodavci… Ili popravljaju televizore. Kapital se sliva na drugu stranu.

(Dani, 2017)

Mržnja je pogubna. Sve probleme koji postoje na ovom svijetu prave ljudi. Da nije nas, ovo bi bio raj. Kada su neki naučnici raznih profila istraživali porijeklo mržnje Srba i Hrvata, jedan od prvih nalaza je da je to mržnja po bliskosti, kao kad se dva rođena brata mrze, kao Kain i Avelj, to postoji još od pamtivijeka, ali uglavnom među ljudima. Zamislite, eto, kako bi bez toga bilo sve divno i prijateljski. Ali ta mržnja je destruktivna sila i evo kvari nam život već jako, jako dugo.

(Novosti, 2016)

Čini mi se da se biologija i evolucija dovoljno staraju o tome na način da si, kad mlad upoznaš problem i nisi dovoljno ukalupljen u navike, jer se još gradiš kao čovjek i ličnost, sposobniji da promijeniš nešto, ili da odeš ako vidiš da ne možeš da mijenjaš. Ili neko odluči da se prilagodi pa se onda muči cijeli život. Nadu mi uliva njihova evolutivna i biološka spremnost i želja za životom, da će ti mladi moći da se izbore za nešto bolje.

(Nedeljnik, 2013)

Dobrota je prezrena, odnosno obezvrijeđena. Sve te uzvišene i neopipljive vrijednosti ljudskog duha – poput hrabrosti, poštenja, vijernosti, bezuslovnog prijateljstva i ljubavi – danas su ismijane i nisu popularne. Važno je samo koliko ste ljudi prevarili. Ako ste prevarili mnogo ljudi i pritom zaradili, onda ste namazani i mnogo ste pametni. Time dobijate poene i niko vas neće prezreti. Ili, ako dovoljno dugo to radite, čak i oni koji su vas prezreli u početku, pristaće na to da ste uspjeli. Danas su teze zamijenjene i u današnjem sistemu vrijednosti dobrota se graniči sa glupošću. To je pogubno, i zato ćemo platiti danak, a tada ćemo morati da se vratimo pravim vrijednosti jer su jedino one temelj ljudskog postojanja.

(Politika, 2010)

Guši diktat i teror kapitala, odnosno reklama, menadžmenta, pijarstva, brendmenadžerstva… tih sumanutih pojava, čudnih zanimanja koja vrte iz šupljeg u prazno, a postali su ko bogovi. Strašno su važni i sve kao mora preko njih, a da ih čovjek pita šta stvarno znaju i umiju, čemu služe, teško da bi dobio logičan i smislen odgovor. S druge strane, imamo taj opšti trend licemjerja kao potpuno legitimnog. Ne znam da li je to licemjerje, ili šta je, jer čini mi se da je licemjerje blaga riječ. Govorim o tom ponašanju političara i moćnika koji varaju otvoreno, vidljivo, pred svima bez ikakvog zazora, varaju vrijeđajući elementarnu ljudsku inteligenciju, varaju bez sramote i stida. U stvari, sramota i stid, kao jedan od ključnih dijelova neke moralne vertikale, više ne postoje. To je ozbiljna tragedija današnjeg vremena. Ljudima su natovarene gomile obaveza da ne bi mislili o tome. I pogibosmo da otplatimo kredite, koji se nekako čudno uvećavaju, ne bi li ostali na nuli, i gledamo kako na naše oči loši momci i loši đaci postadoše i bog i batina a u toj jurnjavi i muci emocija ne stiže ni da se razvije ni da traje, komunikacije među ljudima su površne, brzina suluda… Valjalo bi stati i reći – dosta.

(Blic, 2010)

Nisam se nikad bavio zamišljanjem karijere. Jedino što sam na tu temu radio, sjećam se, još na fakultetu, ali to je bilo zezanje, smišljao sam govor za dodjelu Oskara. Šta bi ko rekao kad bi dobio Oskara. Zezali smo se Vojin Ćetković, Sergej Trifunović i ja. Sjećam se, puno smo se zahvaljivali, pa hvala ovom, hvala onom. Ali karijera, slava, zaista mi nikad nije bilo u glavi… Pa ja nisam otišao na glumu sa 18 godina zbog straha da to neću moći da radim kako valja već zbog poštovanja prema tom poslu, instiktivnog osjećanja, jer racionalno nisam ništa znao o glumi, ni šta je glumčev posao, ni kako funkcioniše. I eto, zbog tog nekog poštovanja prema tom činu i prema rađenju svog posla, poštovanja koje i dan-danas imam, strahopoštovanja u stvari, nekog respekta prema vrhunskom činu glume, eto taj vrhunski čin glume je jedino što me zanima. O tome razmišljam. Stalno mi je u glavi priča o onom gospodinu koji je igrajući u Idiotu kneza Miškina odveden u ludnicu. Igrao je na granici ludila. Fascinantan mi je taj neki put, pretvaranje u Miškina. Znate, neki su za tog glumca komentarisali da on ništa poslije toga nije igrao. Pa šta on ima da igra poslije, on ne treba ništa više da igra, on je došao do Tamo, pipnuo to, i eto…

(Vreme, 2000)

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Norah Jones i Rodrigo Amarante zajedno u singlovima “I Forgot” i “Falling”!

DB

Zdravko Čolić rasprodao tri koncerta u Štark areni, pa zakazao i četvrti!

DB

Grupa S.A.R.S. objavila spot za pjesmu “Veruj mi” (VIDEO)

DB

Netflix otkupio prava na film “Beverly Hills Cop 4” s Eddijem Murphyjem

DB

Tamna strana Netflixa: Sve što ne žele da se sazna o njima

DB

Taylor Swift ne može da izvodi svoje pjesme zbog autorskih prava?

DB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više