Izdvajamo

Novinari i portparoli: Poraz profesije ili uspjeh javne službe?


Novinari, gdje ste? U portparolima! Tako bi se u najkraćem mogla opisati sudbina velikog broja novinara u Republici Srpskoj.

Ugašeni su „Fokus“, „Respekt“, „Ekstra magazin“, „(Novi) Reporter“, „Press RS“ i desetine novinara su ostale bez posla. Neki su pronašli nove redakcije, drugi su redakcije zamijenili kabinetima, a treći su i dalje bez posla, bilo kakvog. Mnogo je i onih koji redakcije napuštaju u njihovoj punoj snazi i odlaze u portparole.

Portparol Fonda zdravstvenog osiguranja RS Darija Filipović „češljala“ je zdravstvo i prosvjetu uzduž i poprijeko kao novinar „EuroBlica“. Nakon nekoliko godina prestala je da postavlja pitanja i počela je da odgovara na njih.

Darija Filipović
Darija Filipović

– Novinarski posao je potcijenjen i nedovoljno plaćen. Traži se mnogo, a malo šta se daje. U potrazi za egzistencijalnom sigurnošću „prešla“ sam u druge vode. Iako se čini da su odnosi s javnošću bliski novinarstvu, u pitanju je potpuno različit posao. U teškim novinarskim trenucima – kada kisnete ili se smrzavate po nekoliko sati čekajući izjavu – maštala sam o poslu sa radnim vremenom i slobodnim vikendom – kaže Darija.

Posao portparola, dodaje ona, prate mnogi stereotipi, a među najčešćim je da je to lagan i solidno plaćen „arbajt“. Darija ističe da će radnik koji ozbiljno shvata profesiju raditi punom parom gdje god da je zaposlen.

– Prema ciljnim javnostima ne možete imati radno vrijeme – neki odgovori i reakcije ne mogu čekati prvi radni dan. Smisao odnosa sa javnošću i jeste biti odgovoran i transparentan prema svojim ciljnim javnostima među kojima su i mediji. Tako da posao i sa druge strane diktafona nema radno vrijeme – dodaje Darija.

Iz „EuroBlica“ za njom su u portparole otišli i Jelena Vujić (Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS) i Sanda Desnica (najprije Ministarstvo nauke i tehnologije RS, potom Agencija za informaciono društvo RS).

– Dobila sam ponudu da promijenim dres i da pređem na mjesto portparola. Dugo sam razmišljala, jer novinarstvo je posao koji sam najviše voljela i mrzila u isto vrijeme. Međutim, htjela sam da vidim svoje mogućnosti i prihvatila sam izazov. Željela sam da dokažem sebi, ali i kolegama novinarima, da postoje bolji portparoli od onih sa kojima smo imali priliku da sarađujemo – kaže Desnica.

Ona dodaje da je podjednako teško postavljati pitanja i odgovarati na njih. U oba posla bitno je, smatra ona, isto – dati tačne informacije, komunikacija i dostupnost.

– Danas je malo novinara koji svoj posao obavljaju savjesno i dobro. Isto tako mislim i za portparole. Mislim da nije problem u pitanjima i odgovorima, već u komunikaciji na relaciji novinar-portparol. Uvijek ću dati prednost portaprolu koji se bavio novinarstvom, jer on najbolje zna sve mukotrpne faze kroz koje novinar prolazi da bi se na kraju rodio neki tekst ili prilog. Ukoliko neko želi da radi, radiće svoj posao dobro s koje god strane da se nalazi i koji god posao da radi. U suprotnom nema rezultata – ističe Desnica.

U portparole i odsjeke za odnose s javnošću otišli su Predrag Klincov, Aleksandar Macanović, Dalibor Đekić, Vlatka Maliždan, Dragan Risojević, Miroslav Filipović, Gorana Stanarević, Dijana Vrhovac, Branka Rogač, Spomenka Miljković, Gordana Klepić, Žaklina Mijatović. I Brankica Spasenić se nekoliko puta javljala na konkurse, ali je ostala tamo gdje je i bila – za novinarskom tastaturom, prateći suđenja i sjednice Narodne skupštine RS.

Brankica V. Spasenić
Brankica V. Spasenić

– U par navrata sam se prijavljivala na nekoliko konkursa na kojima, nažalost, nikada nisam prošla i to zbog načina na koji se kod nas biraju svi na konkursima za državnu upravu. Novinarski posao danas je slabije plaćen, manje uvažavan i beskrajno nesiguran. U to sam se i sama uvjerila kada se naprasno ugasio list u kojem sam radila. Četrdeset ljudi je za dan ostalo bez posla, sa dugom od nekoliko plata i godinama neuplaćenih doprinosa – istakla je Spasenić.

Novinar Vladimir Šušak kaže da ne bi prihvatio posao portparola i zamijenio ga za novinarstvo. Ne zato što to ne bi radio, nego zato što smatra da je uloga portparola u najvećem broju slučajeva potcijenjena i podređena političkim i interesima pojedinaca koji obavljaju javne funkcije.

– Iako je nemoguće ući u svaku pojedinačnu odluku generalno djeluje mi da novinari napuštaju profesiju u potrazi za stabilnijim poslom i boljom zaradom. Postoje, vjerujem, i oni koji više nisu spremni da se izlažu rizicima koje nosi novinarski posao i oni koji su razočarani time u šta se profesija novinara sve više pretvara. Posao portparola je najbliži novinarstvu, a nudi određenu materijalnu sigurnost – kazao je Šušak.

Sandra Gojković Arbutina
Sandra Gojković Arbutina

Glavna i odgovorna urednica „Nezavisnih novina“ Sandra Gojković Arbutina kaže da je novinarstvo mašina koja melje na dnevnom nivou i u kojoj novinar mora ulagati svu energiju i mentalnu snagu da izdrži i održi koliko-toliko normalan tok radnog dana.

– Veći je problem zašto portparoli brzo odustaju od početnog elana i golim okom je vidljivo kako se ušuškavaju u svoje poslove ulažući tek 30-40 odsto sebe. Kako to da pristaju da do kraja radnog vijeka rade što manje, a u naponu snage? Meni je to potpuno nejasno. Naravno, tu su zaista sjajni izuzeci koje novinarska profesija duboko poštuje i to oni znaju i samo zbog njih ta profesija opstaje još iole časno – kaže Gojković Arbutina.

Zna, dodaje, i previše slučajeva gdje su portparoli sa velikim entuzijazmom ušli u te vode, a još ih brže dočekao hladan tuš i zid zabrana, jer su na ta mjesta dovedeni da se, prije svega, ispuni partijska, zakonska, rodbinska ili neka druga forma, a ne da se otvore prema javnosti.

– Nisam i neću ni ubuduće prihvatiti posao portparola i neka ostane negdje zabilježeno – ako se desi da dobijem „amneziju“ pa se ne sjetim da sam ovo rekla. Bila bih licemjer da kažem da su mi svi ti benefiti nebitni, jer sam prije svega majka i svako žudi za slobodnim vikendom. Međutim, trenutno ta profesija nije onakva kakva bi trebala da bude. Prvenstveno zbog ljudi na čelu institucija koji ne daju da se radi kako to zakon propisuje, a portparoli na to dobrovoljno pristaju, jer – „plata, slobodno vrijeme i manje stresa“ – kazala je Gojković Arbutina.

Među portparole bi mogao i Darko Momić Čkalja, ali još se, kaže, traži ustanova koja bi njega primila.

– Biću portparol samo ako ostanem trudan ili ako me žena natjera na to! – rekao je Čkalja.

Goran Dakić

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Doboj: Od januara dvije poreske stope na nekretnine

DB

Žrijeb Lige šampiona: Pep na Real, Klop na Simeonea, Čelsi na Bajern!

DB

Petarde nisu igračke, izazivaju trajni invaliditet!

OT

Ove godine u Srpskoj poginulo 18 pješaka

OT

SC arhiva: Kako je Milošević od Brčkog stvorio Distrikt BiH?

OT

Istraga o ubistvu Olivera Ivanovića: Podignute optužnice, ubica na slobodi

DB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više