Izdvajamo

Nebojša Ristić: Neka bude turneja neprestana, neka bude što biti ne može!


Pa i nije prošlo tako mnogo, svega 15 mjeseci otkad sam posljednji put pisao o mom najdražem bendu.

Stvarno sam se dobro kontrolisao, jer mogao bih ja svakog petka o njima. Uostalom, kako mi prvi redovi ovi kolumne opasno mirišu na neko ludilo, hajde onda da potpuno skromno i nimalo egocentrično citiram mene divnog i dio te kolumne od 2. 12. 2016: “To je ujedno i objašnjenje koja to sila pogoni ljude u sedamdesetim godinama da se lomataju po avionima, hotelima i izlaze toliko puta na ogromne pozornice, ali i male klupske scene, da odsviraju neke od najboljih koncerata koje možete da vidite. Novac to sigurno odavno nije, ostaje samo, nekom banalan, a u stvari suštinski odgovor – ljubav.

Ko je stajao one julske večeri prije devet godina na Ušću, i gledao Keitha kako bez gitare pjeva: ”You got my heart, you got my soul, you got the silver, you got the gold” ne treba dalje objašnenje.”

The Rolling Stones

Čemu sve ovo? Ako iole pratite vijesti o rokenrolu već znate da će Stonesi opet na turneju. To dovodi do neopozivog zaključka da im je ime pogrešno i da ga je već nosio jedan drugi, sjajni bend – The Animals. Zaista, teško je objasniti da ljudsku vrstu pogoni neka njoj svojstvena energija pa otud i dumam da je tu upletena neka vudu rabota. Jer zamislite samo vaše očeve i djedove, doduše možda zbog načina života više ubijene, kako za početak uopšte kače gitare oko vrata, a kamoli da još špartaju po bini puna dva sata i tako iz večeri u veče. Materijal od kojeg su napravljeni Mick, Keith, Charlie i Ronnie je ipak sa neke druge planete, valjalo bi ih testirati na kriptonit, pa ako počnu da se trzaju onda je to i posljednji dokaz da su u pitanju Supermeni a ne ljudi. S tim što se ne bih kladio da bi Keith i trepnuo, taj je probao sve što se probati moglo.

Činjenica da Stonesi i dalje sviraju, osim što je, da se ne lažemo, neobjašnjiva ima i svoje dodatne dimenzije. U vremenima kad se polako ali sigurno gube svi simboli svijeta na kakav smo navikli, njihovo trajanje je prava utjeha, ma koliko i njoj mora doći kraj. Redove koje upravo čitate ne biste mogli da nije portala koji neumoljivo brišu pred sobom papirna izdanja. I uzalud se vi bunili i kleli u papir, njegovo šuštanje i miris, pitanje je skore budućnosti kad će imperativ brzine i praktičnosti naprosto pomesti staru dobru hartiju. Ovih dana čitamo, naravno na Netu, kako je i jedna od temeljnih rokenrol institucija, „New Musical Express“, NME, završio svoju višedecenijsku misiju u kojoj je presudno uticao na promociju nekih velikih zaokreta i trendova u rokenrolu. I ma koliko je to zadnjih godina bio prilično konfuzan magazin njegovo mjesto je izgledalo neupitno. Ta mu koncepcijska lutanja možda i ne bi došla glave, ali digitalno izdanje definitivno jeste te će tako nastaviti da živi samo u tom obliku.

Kad smo već kod života i umiranja, jedna kratka vijest me je ponovo vratila u svijet Rolling Stonesa. Tužna crtica o preranoj smrti sarajevskog ginekologa Nedžada Narkaša možda i ne bi privukla moju pažnju jer toliko je takvih neočekivanih smrti oko nas u zadnje vrijeme da naslov nije govorio da je ispraćen uz pjesmu upravo Rolling Stonesa. I dok mi je u trenu kroz glavu prolazilo šta su to, zaboga, mogli da puste u takvoj prilici, na sarajevskim Barama, da li možda „Miss You“ ili „Waiting on a Friend“, tekst je brzo ponudio i odgovor. Taj je odgovor a radi se o „Sympathy for the Devil“ čak izmamio i osmijeh na moje lice.

Dobri doktor, a pretpostaviti je da je to bila njegova posljednja volja, se nasmijao smrti u lice. Ne samo njoj nego i uštogljenim obzirima i nepisanom pravilu da ne bi valjalo veličati Sotonu, pogotovo ne na mjestu koje kako god okrenete ima vjerske konotacije. Bio je to doktorov finalni potez, šah-mat dami u crnom sa kosom u ruci, taman kad je pomislila da je trijumfovala bez ostatka.

Na susret sa tom istom damom spremaju se i momci sa početka ovog teksta, ali čvrsto odlučni da to bude na nogama. Uostalom, ona im je toliko puta dahtala za vrat tako da su već pomalo i oguglali na njenu neizbježnost. Znao je to i doktor, jer tamo se lijepo kaže: “It’s the nature of my game!“

Nebojša Ristić

Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Nastavlja se Miholjsko ljeto: I narednih dana sunčano i natprosječno toplo

DM

Crnadak: Nećemo podržati članstvo tzv. Kosova u Interpol

DM

Nobelova nagrada za ekonomiju dodijeljena za rad na smanjenju siromaštva

DM

Nebojša Ristić: Brittany Howard – Sestra hrabrost

OT

Banjaluka: Petorica muškaraca pretukla mladića na parkingu

OT

ATP lista: Nole broji 273. sedmicu na tronu, uskoro ga predaje

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više