Izdvajamo

Pokretne rokenrol slike


Fascinantan serijal rokenrol dokumentaraca na RTS 2 je završen ovog ponedeljka sa „Janis: Little Girl Blue“, rediteljke Amy Berg, potresnim svjedočanstvom o jednoj kratkoj i briljantnoj karijeri.

Priča o ružnom pačetu iz Port Arthura ima sve elemente bajke izuzev srećnog kraja, bajke u kojoj pratite Janis Joplin u njenoj metamorfozi od neugledne djevojke koja ne može da nađe partnera za matursko veče (sve prijeti raspletom kao u kultnoj Kingovoj & De Palminoj „Carrie“) do kult-zvijezde.

U jednom momentu ovaj ne labud, već žar-ptica gostuje u prestižnom šou Dicka Cavetta i cijeli joj je svijet pred nogama, a onda u trenu priča male, tužne djevojčice zauvijek prestaje. Možda i najtužnija rokenrol priča ikad ispričana. Ne zato što ih nema napretek već zato što se za razliku od ostalih članova „Kluba 27“, sudbina Janis Joplin samo nakratko nasmiješila.

Ostali članovi poput Hendrixa ili Morrisona bi i bez trenutka slave bili u centru nečije pažnje, a Janis je samo na tren iskoračila iz inače marginalne životne uloge da bi u tragičnom finalu ponovo zakoračila u sjenu. Rediteljki Berg pripadaju samo komplimenti jer je djelovalo da nakon onog davnog filma „Janis“ nema šta više da se doda, ali je toplina kojom je tretirala svoju odavno nestalu heroinu učinila ovaj pokušaj potpuno opravdanim.

E, upravo o tome, kako se filmskim jezikom pričaju rokenrol priče i jeste današnja kolumna. Pomenuti serijal je idealan kao potka za nju, jer je nečije mudro oko i uvo na RTS 2 izabralo pravi krem, skoro pa i neprikazivan na televizijama našeg regiona.

Krenulo je sa meni ne baš milim Duran Duran, ali je taj njihov nastup „Unstaged“ lišen spektakla i ilustrovan radovima Davida Lyncha koji je to sve zamijesio i prema kojem takođe gajim udaljeni i umjereni respekt bio sasvim prijatno iskustvo. Potom je uslijedilo pravo iznenađenje, potpuno recentni film „Beside Bowie“, o Micku Ronsonu, neopjevanom gitarskom (i aranžerskom) geniju koji je svoj dio svjetala pozornica zaradio ponajviše uz Davida Bowieja, ali nikako ne treba zaboraviti sve što je odsvirao na albumima Loua Reeda, Eltona Johna, Rogera McGuinna i naročito Iana Huntera. Dao bih pola života da budem Ronno u momentu kad sa Hunterom svira „F.B.I.“ na pozornici u L.A. klubu.

Jon Brewer je ne eksperimentišući previše ispričao priču čiji je i sam učesnik bio, i već to da je izvršio revalorizaciju jednog od rokenrol vitezova iz sjene je zavrijedilo našu pažnju. O tome da je narator bio sam Ziggy ne treba ni trošiti riječi.

Onda je uslijedio savršen spoj jer kako drugačije nazvati „Gimme Danger“ Jima Jarmuscha o Iggyju & The Stooges. Bend koji je sam po sebi bio film, sa pjevačem koji je postavio zlatni etalon za brojne kasnije momke koji su imali cojones da stanu iza mikrofona. Naravno niko kao on. Jarmusch je ovaj dokumentarac uradio sa fanovskom ljubavlju i samo uvećao legendarni status koji su Iggy, Ashetoni i ostali odavno zaslužili. Iako je mogao da u želji da glorifikuje svoje junake izostavi neke druge savremenike, uključivanje MC 5, kao još jednog od kamena međaša rokenrola, pokazalo se ne kao samo korektno već kao dodatni kvalitet. O edukativnoj dimenziji da se i ne govori.

Odnos Juliena Templea prema Sex Pistols je slične vrste, ali za razliku od Jarmuscha koji je uvijek blizak rokenrolu (uloge Toma Waitsa u njegovim filmovima nisu slučajne), ali se nije bavio formom o kojoj danas pišemo, Temple se u njoj uveliko ugledao. Zato i nije iznenađenje da je „The Filth & Fury“ besprekoran rokenrol dokumentarac koji dubinski secira jednu od ključnih rokenrol epizoda, brzi uspon i još brži pad Sex Pistolsa. Očekivano svi akteri, osim jednog, govore o tome. Ime mu je Malcolm McLaren a sve da je i bio živ u vrijeme snimanja ovog filma teško da bi kao glavni krivac progovorio kako je svojom pohlepom uništio bend koji je izazvao revoluciju i spasao rokenrol od grandomanije.

Nisu naravno svi rokenrol dokumentarci dobri kao ovi gorenavedeni. Pitanje majstorstva, poznavanje materije i bliskosti sa njom od presudnog su značaja da li će ovi filmovi pomoći ili odmoći njihovim akterima. Ono što ostaje kao sigurno je da je ciklus za nama ne samo znalački izabran već je dobio potpuno neočekivano udarne termine, a to je samo po sebi dostignuće posebne vrste.

Nebojša Ristić

Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

LŠ: Čelsi bolji od Ajaksa, Lajpcig od Zenita

OT

Eksperti pripremaju smjernice za reformu obrazovanja u RS

OT

“Trion Tel” radi po modelu “Telemaha”

OT

Turske snage i pobunjenici preuzeli kontrolu, Kurdi se povukli

OT

Dodik: Moram razočarati one koji su očekivali cijepanje

OT

SNSD i DNS bez dogovora, sljedeće sedmice novi sastanak

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više