Izdvajamo

Monika Ponjavić: “The good fight” – Slatki grijeh


Ako ste kojim slučajem pratili moje tekstove tokom 2015. i 2016. godine onda sigurno znate da sam i ja, između ostalih, svojevremeno bila veliki poklonik serije “Dobra žena” (eng. The Good Wife). Jasno je. Sam naziv je prilično varljiv, vodi vas na pogrešan zaključak i kada ga izgovorite vjerovatno ne obećava mnogo. I pri tom zvuči bezveze.

Međutim, kada naziv stavimo po strani, “Dobra žena” je bila sve samo ne bezveze. Ili barem to nije bila do svoje šeste sezone kada su stvari već počele da poprimaju jedan drugi ton, a serija sa svakom novom epizodom postepeno, ali sigurno, da gubi na svojoj inicijalnoj ludačkoj snazi i energiji. Ljubitelji serija, kao i oni koji ih s ljubavlju kritikuju, bi rekli da se svaka dobra serija mora završiti sa petom sezonom. Ja sam jedna od njih. Ipak, bila bi laž kada bih rekla da mi je bilo svejedno gledati posljednju epizodu sedme sezone “Dobre žene”, bez obzira na sve njene manjkavosti. Jer ona je bila i ostala, što bi Amerikanci rekli, moj “guilty pleasure”.

E sada, ako je ta tvrdnja – da se svaka dobra serija mora završiti sa petom sezonom (ne bi li tako zadržala svoj kvalitet) – kako je onda moguće napraviti “spin-off” iz nečega što je izduvalo i to sa gotovo istom ekipom? U teoriji takva stvar ne bi bila moguća jer, u teoriji, ona nije logična. U praksi su se međutim, stvari ispostavile nešto drugačijim jer je već 2017. godine, samo godinu dana nakon završetka “Dobre žene” na ekrane stigao njen nastavak, jednako bezveznog naslova. “Dobra borba” (eng. The good fight) ili, u duhu našeg jezika, bitka vrijedna borbe.

Sa određenim izmjenama, uglavnom u domenu glavnih likova (pa samim tim i izmjena glumaca), “Dobra borba” je manje-više ostala u istim okvirima kao i njena prethodnica, u naponu snage i najboljim danima. Seriju ponovo potpisuju Robert i Mišel King (Robert & Michelle King), producent je Ridli Skot (Ridley Scott), kompozitor Dejvid Bakli (David Buckley), a od starih, poznatih lica tu su Kristin Baranski (Christine Baranski) kao Dajan Lokhart, Kaš Džambo (Cush Jumbo) kao Luka Kvin, Majkl Boatmen (Michael Boatman) kao Džulijus Kejn, te brojni drugi advokati i sudije čija smo poznata lica voljeli gledati.

Na malim ekranima je trenutno u toku druga sezona tako da prvu (koja je bila takvo osvježenje da su je obnovili i prije njenog završetka) ovom prilikom ne bih posebno ni komentarisala.

Druga sezona, u svom istom dinamičnom i igrivom duhu, je nešto malo hrabrija, odvažnija, sa jasnijim, drčnijim stavom, puna samopouzdanja i u potpunosti u sinhronizaciji sa aktuelnim političkim dešavanjima u Sjedinjenim Američkim Državama. Ako vas Tramp ne interesuje, ako vas američka politika ne interesuje, ako vas američko društvo ne interesuje, njihova klasna i rasna raslojavanja, njihove slobode i nedostaci istih, onda ovo sigurno nije serija za vas. U pitanju je sezona koja šokira, koja je ljuta i ogorčena, koja se poigrava sa realnim problemima američkog društva (ali i svakog drugog “demokratskog” društva) čija prva epizoda druge sezone nosi interesantan naziv: “Dan 408”. Nije slučajno da je dan četiri stotine i osmi tačan broj dana koliko je Donald Tramp bio predsjednik u trenutku kada je ova epizoda emitovana, 4. marta. Sam bijes kojim ona obiluje nije usmjeren direktno ka Trampu, odnosno ne samo ka Trampu, nego ka cijelom svijetu koji Dajan Lokhart u nevjerici, tokom prve scene kojom je sezona otvorena, posmatra putem ekrana svog televizora.

Da stvar bude još gora, poigravajući se pričom napada na novinare i prijetnji diljem Amerike, ovdje su predmet napada i agresije advokati. “Pobiti sve advokate” (Let's kill all the lawyers) bi, samim tim, vrlo lako mogao biti teglajn i moto ove nove sezone. Vrlo zgodno, u pitanju je citat Viljema Šekspira iz njegove drame Henri VI (Čin IV, Scena 2, ako već želite da provjerite). U ovoj interpretaciji Čikago, gdje se radnja odvija, je prikazan kao grad koji je teoretski dio realnog svijeta u kojem živimo, ali je zapravo gurnut u jedan ekstrem, u histeriju koja bi danas-sutra vrlo lako mogla postati naša realnost.

I dalje zabavna, i dalje prepuna čudnovatih, interesantnih i kompleksnih likova, napisana odličnim, britkim jezikom, u pitanju je serija koja, iako, uslovno rečeno, “advokatska” (što je svodi na određeni okvir), govori monogo više o trenutnom, aktuelnom stanju stvari, tjerajući nas da na trenutak zastanemo, promislimo, pa rekla bih, više od nekih drugih koje trenutno uživaju daleko veću slavu. Ona svakako nije za svakoga, niti je bez greške, ali postoji tu i tamo poneki fan koji nije ženskog roda (!!!) i koji je gleda sa istim nivoom entuzijazma (kao i ja) jer “Dobra borba” je jedna zabavna serija, možda čak i vrijedna vaše pažnje.

Ocjena: 5-/5

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je teoretičar filma, teatrolog, scenski dizajner (scenograf) i zaljubljenik u popularnu kulturu. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Odbojakaši Srbije bez greške i protiv Slovačke

GC

Bjesni požar na Zakintosu, stanovnici i turisti evakuisani

GC

Pokušaj ubistva u Doboju

GC

Mundobasket: Bogdanović član idealne petorke i najbolji strijelac

GC

Španija je novi šampion svijeta

GC

Vrijeme sutra: Sunčano i vruće

SA

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više