Izdvajamo

Afrička kraljica uzvraća počast


Svaka rokenrol epoha ili barem dekada obilježena je sa nekoliko remek-djela. Ona se prepoznaju kao takva odmah nakon objavljivanja, a proticanje vremena samo ih takvim i potvrđuje.

Kada se radi o osamdesetima, onda bez velikog razmišljanja, možete uprti prstom na “New Gold Dream” Simple Minds i “Remain in Light” Talking Heads. Dok su Simple Minds pokušali neku vrstu recikliranja svog najboljeg djela, s pola uspjeha, za ovaj drugi, morali smo čekati 38 godina. Toliko je dugo trebalo da se neko, a njezino ime je Angelique Kidjo, ohrabri na uspon na ovu zvučnu planinu koju su kreirale Glave sa Brianom Enoom, kao producentom, ali rekao bih i punopravnim članom grupe. Kažem planinu jer to je poduhvat koji se može uporediti jedino sa osvajanjem Mount Everesta. Obzirom da je kod nas ova Afrikanka prilično nepoznata treba reći da ona sa svojih 58 godina nikako nije početnik, već po mnogima nekrunisana kraljica Afrobeata.  U momentu njenog izbjeglištva iz rodnog Benina u Pariz čula je samo “Once in a Lifetime” i odmah osjetila duboku vezu sa kontinentom kojeg je napustila, ni ne sluteći kako je ostatak albuma bio još više uronjen u poliritmiju. Uostalom, revolucionarnost ovog albuma je bila toliko ogromna da je i tinejdžeru koji vam ovo piše napokon, početkom osamdesetih srušila i posljednju heavy metal barijeru koja ga je dotad okruživala.

Dakle, u pitanju je potpuna rekonstrukcija jednog od najsloženijih a istovremeno plesnih albuma ne samo te dekade, već i mnogo duže posmatrano. Iako je već treći album Talking Heads, “Fear of Music” pokazivao transformaciju art-novotalasnog benda ka kompleksnijim formama, tek je projekat “My Life in the Bush of Ghosts” potpisan od strane Byrnea i Enoa bio pravi signal da se nešto valja iza brda. I kad je napokon ugledao svjetlo dana, “Remain in Light” imalo je to efekt eksplozije neke zvijezde. Iako album zvuči kao da se bend gotovo udvostručio, u stvarnosti pojačali su se prije svih gitaristom Adrianom Belewom kao čovjekom koji je već bio poznat kao saradnik Davida Bowieja. Kasnije je to zahtijevalo i malu armiju crnih muzičara koja je jedina i mogla da prenese na pozornicu ovo višelojno djelo tako dugo kreirano u studiju. Što se tiče inspekcije kako je to vino ostarilo za ovih 38 godina tu nema, ako je iko sumnjao, nikakvih problema. Za razliku od dobrog dijela albuma iz osamdesetih koje je unakazila tada moderna produkcija tako da se danas teško mogu slušati bez potezanja sentimentalnih i nostalgičnih opravdanja, “Remain in Light” zvuči u dlaku svježe kao i tada.

Gospođa Kidjo je bila toga savršeno svjesna pa joj je ostalo da parira jednako dobrom, ali bitno različitom produkcijom, kao i aranžmanima. Ubjedljivo najveći, a moguće i jedini hit sa ovog albuma, “Once in a Lifetime” je tako ovdje dobio gotovo karnevalski štih, a kako to reče vjerni čitalac kolumne, N.K.Z,, sa onim zaraznim i beskrajnim refrenom nekako i jeste vapio za takvim pristupom.

Moglo bi se reći da ključne razlike pored produkcije koju je radio jedan od najprestižnijih ljudi u toj branši danas, Jeff Bhasker (Kanye West, Drake, Rihanna, Bruno Mars…) zapravo dolaze iz razloga što je Angelique sa ekipom muzičara prišla materijalu na jedan mnogo više organski, prirodan način. Originalni predložak je nastao tako što su na ritmičke podloge, zadane od Byrnea i Enoa, dodavane i oduzimane teme koje su kreirali ostali članovi benda. Takav pristup je mogao da rezultuje fijaskom epskih razmjera, ali je, to dobro znamo, bio trijumf. Kako god, nad tom smješom dominirao je Byrneov glas koji ma koliko izražajan teško može da se nazove toplim i emotivnim. E, tu ulazi Angelique koja je svojim “čitanjem” dala upravo tu notu. Što je najbolje to albumu savršeno pristaje, baš kao što ne bi smetalo ni originalu.

Da bi ovaj “novi” “Remain in Light” bio još više “afričkiji” potrudio se i legendarni bubnjar Fela Kutijevog benda, Tony Allen. Upravo su njegovi ritmovi bili izvorna inspiracija tandemu koji je najviše potegao prije skoro 40 godina, pa je njegovim učešćem ovdje krug simbolično zatvoren.

Ima tu još kurioziteta kao što je npr. gostovanje Ezre Koeniga iz Vampire Weekend, ali ono što je najvažnije jeste da se nećete namrštiti kad čujete toliko poznate i hiljadu puta preslušane melodije u novom ruhu, a isto tako što ćete instinktivno posegnuti za onim komadom vinila koji je dotakao nebo i ostao tamo. Na svjetlu.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Radović: Najveći mangup je onaj ko je tu priču smislio (VIDEO)

OT

Alarmantno: Otrovni medicinski otpad na samo 200 metara od kuća (FOTO)

OT

“Vladini apartmani i diplome političara ne spadaju u domen tajne”

OT

Sutra odvojeni sastanci SNSD-a sa SDS-om i PDP-om

OT

Davor Lukas (Fit) za SC: “R'n'r se skriva u bespućima interneta”

SD

Danas sunčano i toplije

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više