Izdvajamo

Goran Dakić: Gafovi i lupetanja


Ima tome dvije godine kako mi je Švabo tvrdu vjeru davao da bi svi pošteni Sorabi koliko juče mijenjali sva košarkaška zlata, rukometna srebra i odbojkaške bronze za samo jedno fudbalsko finale na Svjetskom prvenstvu. Ništa mu nisam vjerovao, a i kako bi kad Švabo voli onog zalizanog portugalskog replikanta? Ali, stiže djecu roditeljska kletva.

Prvenstva nikada nisam pratio i bez „gugla“ nikada ne bih znao reći ko je pobijedio 2006. godine u Njemačkoj, a ko je najbolje zabijao u Južnoj Koreji i Japanu četiri godine ranije. I ne samo da ne bih znao reći to, nego ni pomenute godine i lokacije ne bih utrefio da nisam čačkao po „vikipedijama“.

Fudbal sam uvijek radije igrao. Bar dok mi kilaža nije prešla u tonažu i dok nisam fasovao koljeno o koljeno. Sada mi, što bi rekao pjesnik, preostaje samo da špartam po gol liniji ili da čuvam ponos u „živom zidu“.

Zbog toga se divim znalcima koji u svakoj sekundi znaju sve – i koliko prosječno šmrču navijači Kolumbije i koji „panceri“ podržavaju gospođu Merkel i gdje su i šta prošloga ljeta pile pomoćne sudije koje su zabrljale u toliko zanimljivom meču između Burkine Faso i Jemena.

Stoga mi je i Švabina tvrdnja s početka teksta bila i ostala čudna i čudesna. Jer, zar bi iko ko je u vinklu trampio Đorđevićevu tricu kroasanima, Šefikove odbrane u Kranju ili trk Vanje Grbića prema sidnejskom tunelu i povratak na mrežu? Ja nikako ne bih, ali ja sam samo jedna slamka među vihorove.

Cijenim da sam do sada pogledao desetak reprezentativnih utakmica. Ako i toliko. I to po pravilu uvijek u društvu u kojem bih se već zatekao. Nisam skidao fudbalsku temperaturu ledenim špricerom ili duplim vinjakom čak ni kada je Antić činio i učinio sve da srpski fudbal konačno prodiše.

Znao sam ono što znaju i svi ostali – nema tu iste one vatre kojom gore košarkaši, vaterpolisti, odbojkaši. Nema želje, nema ponosa, nema međunožnog kapitala. A ja, eto, odbijam da gledam one koji ne uživaju u onome što rade. I ne samo da ne uživaju nego pred albanskim orlom skidaju gaće i namještaju prkno na pregled.

Niko zaista više nema šta da očekuje od srpskog fudbala. Poslije Holandije i Argentine i sramota je dobila novo značenje. Možda sam izdaleka priželjkivao nešto malo inata koji nam je samo jednom donio dobra i to usred Maksimira, ali šta’š – nema i nema, pa taman Šaćiri igrao sa istetoviranim Haradinajem na čelu.

Gledanje fudbala, kako rekoh, nije moja šolja čaja. Ako je bilo nekih gafova i ako ste primijetili nekakva lupetanja, sve to valja fakturisati Željki Premijerki koja je sa 113 pala na 12,5 i 2,5 odsto i time mi zabranila da još jednom, drugi put u sedam dana, pišem o njenim analizama i ekspertima koji se u fusnoti pojavljuju kao vjerni botovi.

Goran Dakić

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Bivši fudbaler Radnika i Zrinjskog poginuo popravljajući roletnu

DB

Ljekar+dva advokata+animator+istoričar = Monty Python's Flying Circus

DB

Srpska rekorder po broju parlamentaraca po glavi stanovnika

DB

Kraj: Srušene sve diskoteke na budvanskom šetalištu (FOTO)

DB

Kubanska medicina: Liječenje je za sve besplatno, a postižu čuda!

DB

Skočio u Drinu da izbegne alko-test!

DB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više