Izdvajamo

Monika Ponjavić: “Afera” – Kako je smrt Neda Starka promijenila televiziju?


Smrt lika, posebno glavnog, u serijama već odavno nije nečuvena stvar. Štaviše, moglo bi se čak tvrditi da je, od trenutka kada je Ned Stark (Sean Bean) izgubio glavu u devetoj epizodi prve sezone “Igre prestola” (eng. Game of Thrones), smrt glavnog lika uveliko postala trend.

Čini se gotovo kao da se serije danas utrkuju u što boljoj smrti što važnijeg lika, s tim da “Igra prestola” itekako prednjači, bez obzira na sve brojniju konkurenciju.

U fikciji, kao i u stvarnom svijetu, smrt je posve prirodna stvar, sastavni dio jednog ciklusa, ali u fikciji ona je nešto dramatičnija (Lost, Fringe, Breaking Bad, Leftovers…), povremeno šokantna (Game of Thrones, The Sopranos, The Walking Dead…) i obično bespovratna (The good Wife, Homeland…). Međutim, čak i ako bismo u obzir uzeli ovu učestalost, činjenica je da smrt omiljenog lika još uvijek sa sobom nosi snagu koja itekako može da nas iznenadi, pa čak i u tolikoj mjeri razočara, da smo spremni odustati od serije koju volimo, vjerujući da poslije jednog takvog događaja apsolutno ne postoji način da se priča dalje razvija. Takav je bio slučaj sa “Igrom prestola”, sa “Domovinom”, sa “Dobrom ženom”, a takav je slučaj i danas, sa “Aferom” (eng. The Affair).

Alison Bejli (Ruth Wilson), jedan od četiri glavna lika oko kojih se cijela priča ove drame vrti, je mrtva. Ako je suditi po izrazu lica Noe Soloveja (Dominic West), po intervjuima producenata i činjenici da je Rut Vilson tražila raskid ugovora, onda možemo reći i “bez sumnje”. Međutim, kako ovakva odluka utiče na dalji razvoj narativa, za koji se sve do osme epizode četvrte sezone činilo kao da bez jednog od svojih likova, a posebno bez Alison, nema kuda, ostaje da se vidi. Ishodi su brojni. Posebno ako u obzir uzmemo činjenicu da je peta, i posljednja, sezona u najavi za sljedeću godinu. Gledajući po forumima i portalima reakcije na ovako hrabar, ali istovremeno i rizičan potez, jasno je da će serija ostati bez dijela svoje publike. Iako sam i ja ovih posljednjih nekoliko dana bila istog mišljenja, sjećanje na Neda Starka me vratilo na pravi put, put “Afere”. Odlučna da joj dam šansu, počela sam razmišljati o pozitivnim i negativnim stranama ovakve odluke, sada posve sigurna da se rasplet ove kompleksne serije prosto nije mogao drugačije desiti niti odigrati. Srećan kraj za Alison nije postojao ni u jednoj varijanti scenarija (bez obzira koliko smo svi, uključujući i mene, to željeli) pod uslovom, naravno, da je serija nastojala da ostane dosljedna sebi, svojim likovima i priči, da ostane dosljedna svojoj surovosti u istinitosti, lišenoj folirantskog, čiji plijen danas gotovo većina serija postaje.

Kada uzmemo u obzir da smo posljednjih nekoliko decenija, u većini slučajeva, bili svjedoci brojnih smrti žena, koje su ubijane kako bi se muškim likovima dala motivacija i njihova priča na taj način pogurala dalje, postaje jasno da je inverzija ovog dosadnog klišea za kojim je “Afera” u ovoj epizodi posegnula bio pun pogodak. Iako je cijela osma epizoda ispričana iz ugla Kola (Joshua Jackson) i Noe, dvojice muškaraca koji su je voljeli, čime se ovaj kliše podebljava i podcrtava, produkcijska kuća “Sowtime” je, iznenađujuće, odlučila sljedeću epizodu posvetiti finalnim trenucima heroine koja je sasvim sigurno bila pokretačka snaga ove drame. Na taj način, koristeći se perspektivom likova koje je smrt pogodila najviše, postignut je efekat koji se rijetko u ovakvim situacijama postiže – realnost događaja koji je uslijedio. Iako je riječ o seriji i fiktivnim događajima, u pitanju je trenutak koji postaje refleksija stvarnog života: šok i nevjerica, nakon čega slijedi osjećaj da stvari koje su se odigrale možda nisu takve, da postoji nada…

“Afera” nije jedina serija kojoj je ovo pošlo za rukom. Gore pomenuta “Igra prestola”, “Dobra žena” ili “Domovina” samo su neke od njih, s tim da je prva na dobrom putu da sklizne u populizam, ako već nije. Vraćam se na “Igru prestola” zato što je riječ o seriji koja je, koristeći Neda kao oruđe u svojim rukama, zauvijek promijenila način na koji TV produkcije funkciniošu. Pri tom isključivo mislim na njihovu percepciju smrti, odnosno na lekciju koju su naučile iz “Igre prestola”, koja je, kako se ispostavlja, pogrešna.

Svi koji su gledali “Igru prestola” i koji znaju kako serije funkcionišu, po kom principu i formuli, imali su pretpostavku kako će se Nedovo smaknuće odigrati. I niko nije bio u pravu. Centralni lik ove sage, osuđen za zločin koji nije počinio, odlučio je da zarad svoje djece prizna kako bi se spasio sigurne smrti i završio u Noćnoj Straži (eng. Night's Watch). Međutim kralj Džofri Barteon, u želji da demonstrira moć i zadovolji svoje niske strasti, prekršio je dogovor i odrubio Nedovu glavu. Zamah Pejnovog mača prekinuo je devetu epizodu i sa njom promijenio televiziju zauvijek. Vjerovatno na gore.

Broj mrtvih je sa 20 u 2012. godini došao do nekoliko stotina u 2017. Nedova glava je gotovo jedini krivac za to. Iako su i prije njega likovi ginuli, nikada nijedan nije poginuo u devetoj epizodi prve sezone. To je bio Rubikon koji televizijske produkcijske kuće nikada nisu bile voljne preći. Međutim, pod vođstvom Džordža Martina (George R. R. Martin) upravo to se desilo američkoj kući HBO koja je sa Nedovom smrću dosegla visine kakve nijedna serija do tada nije, a možda više nikada ni neće. Internet, zajedno sa društvenim mrežama, je doslovno eksplodirao i u tom procesu bdijenja transformisao “Igru prestola” iz kultne serije, koju je pratilo nekoliko vatrenih fanova, u globalni fenomen. Jer, kada se smrt postavi i odigra dobro, upravo to se i desi. Zato ni ne čudi da danas svi žele ono što se odigralo prije skoro deceniju, deceniju u kojoj likovi umiru, umiru nemilice i često bez ikakvog smisla, konteksta ili težine. Problem sa većinom njih je frekventnost čiji je cilj, u odnosu na zaplet, sveden u potpunosti na mehanizam za stvaranje šoka kod publike koji će pokrenuti lavinu komentara na mrežama. Motiv za Nedovu smrt nije bio ni blizu toga, jer Ned nikada nije bio osmišljen niti je pretendovao da bude glavni lik, što je većina nas smatrala, čime je njegova smrt, posredstvom vrlo pametnog trika, dobila na značaju. Stvar je, dakle, percepcije i poigravanja, ne samo sa emocijama publike, nego i sa našim očekivanjima. Gledajući prvih devet epizoda, ili čitajući prvu dio Martinove sage, nikome ni na kraj pameti nije bilo da su glavni likovi zapravo nadolazeće generacije, one koje će nastaviti priču koju su započeli Ned i Robert na Trozupcu i u Dornu.

Kada iz tog ugla sagledamo stvari, sasvim je jasno da je Martin iskoristio svoju kreativnost i narativni mehanizam vrlo pametno i da bez Nedove smrti ne bi bilo “Igre prestola”. U tom smislu, način na koje je druge serije, koje nemaju dobar razlog za ovakve postupke, kopiraju, dovodi do problema koji prijeti da naruši ono što je ona uspjela uspostaviti – dijalog i investiranost gledalaca – gdje je, pri tom, i sama “Igra prestola”, koja upada u sopstvenu zamku, sada jedan od glavnih uzroka problema. Smrt na malom ekranu već odavno nije nečuvena stvar. I sa svakom novom, krvavijom, brutalnijom, šokantnijom, postoji realna opasnost od potpune ravnodušnosti kod publike, što se u posljednje vrijeme i dešava, jer je tolika količina smrti istu obezvrijedila, stvarajući tako kontraefekat. U želji da ponovi istu stvar, “Igra prestola” je u nekoliko navrata otišla u ekstrem, ali bez željenih rezultata. Jer ako smrt lika (u seriji ili na filmu) nema određenu težinu, ako ne radi za zaplet i razvoj likova, onda je njeno postojanje besmisleno i bespotrebno. Onda njeno postojanje vodi u senzacionalizam, a senzacionalizam je znak loše umjetnosti, pa bila ona i televizijska.

U nadi da postoji motiv za smrt Alison Bejli, da je ovakav postupak opravdan, i da u pitanju nije puki senzacionalizam (što vjerujem da nije), koji prijeti da osiromaši jednu od trenutno najboljih dramskih serija na TV-u, do sljedeće srijede.

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je teoretičar filma, teatrolog, scenski dizajner (scenograf) i zaljubljenik u popularnu kulturu. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Zagađenje u Gacku ubija čitave porodice! (FOTO/VIDEO)

DB

Srbija je i dalje na korak od Svjetskog kupa

GC

Godišnjica Kutiljerovog plana: Izetbegovićeva prevara izazvala rat

OT

Slučaj Ivanović: Danas nova odluka o pritvoru osumnjičenima

SA

Goran Dakić: Žal što ostade

OT

Turska: Naređeno hapšenje 295 vojnika

SA

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više