Izdvajamo

Vuk Bačanović: Bogumili Slobodne Evrope i istorijska istina


U sklopu programa BH Film, 24. Sarajevo Film Festivala prikazan je dokumentarni film Posljednji bogumili, bh. novinara Nedima Lončarevića koji potpisuje režiju i scenario.

Radi se o priči tri porodice koje se prezivaju Milišić, a za koje tvrde da su potomci Bogumila. Slavko, Ismet i Ivo Milišić kroz film tragaju za svojim porijeklom. I, zapravo, ne nalaze ništa. Film počinje citiranjem, nigdje zabilježenoga, predanja da su nekada postojali “bogumili” Milušići, pa su tri brata od tog bogumilskog roda, primila jedan pravoslavlje, jedan islam, a jedan rimokatoličanstvo.

A da takvo, predanje nije moguće, autor, ili autori filma bi znali da su konsultovali najprije izvore koje su, za sobom, ostavili, navodni “bogumili”. Jer ti izvori – ni jedan od njih – ne samo da u sebi ne sadrže pojam “bogumili”, već bilo kakvu pripadnost bogumilstvu ili nekom obliku manihejske nauke. Navodni bogumili sebe su nazivali isključivo “krstjani”, odnosno, prevedeno na savremeni srpski jezik hrišćani, dok na isti arhaični oblik hrišćanskog imena, “pravovjerni krstjani” nailazimo i u spisima svetog Save. No vratimo se na izvore.

Sačuvana krstjanska građa, a radi se o Mletačkom zborniku, Zborniku krstjanina Hvala, obredniku koji je pripadao krstjaninu Radosavu, zatim, Testament gosta Radina, rukopisna evanđelja Nikoljsko, Daničićevo, Divoševo, Srećkovićevo, Manojlovo ili Mostarsko, Kopitarevo, Čajničko, Vrutočko ili Grujićevo, Sofijsko, Belićevo, Batalovo, Grigorovič-Giljferdingovo, Mihanovićev, Grškovićev, Lenjingradski i Pantelejmonov apostol, koji ponegdje sadrže i krstjanske bilješke i komentare na svete tekstove ne daju za pravo za pravo bilo kakvim optužbama za bogumilsku jeres.

Obrednik krstjanina Radosava, zatim zapisi Stanka Kromirijanina u Batalovom jevanđelju, Zbornik krstjanina Hvala, Testament gosta Radina i natpisi na stećcima gosta Milutina i gosta Mišljena nam ne govore ništa od dualističkoj teologiji, već, naprotiv, spominju “Oca i sina i svetoga duha”, “prečistu Trojicu”, “svetu Trojicu nerazdjeljivu”.

Hristos za krstjana Radosava je “Gospod naš Isus Hristos”, “Gospod naš Isus Hristos jedini”, “Isus Hristos, sin Božji, veliki Bog”. Mletački zbornik, kao i ilustracije Zbornika krstjanina Hvala potvrđuju da krstjani, odnosno hrišćani poštuju Stari zavjet, pogotovo jer sadrže dekalog, a Mletački zbornik i dijelove starozavjetne knjige Izlaska. Za krstjanina Hvala i gosta Radina, djeva Marija je “sveta Bogorodica”, što upućuje na to da su krstjani priznavali i odluke vaseljenskog sabora u Efesu, dok gost Radin u svome testamentu zapovjeda proslavljanje Hristovog roždestva – Božića, Hristovog vaskrsenja, Hristovog vaznesenja, Blagovijesti, praznika svetog Đorđa, “njegovog krsnog imena”, odnosno slave i druge praznike koje su svetkovale rimokatolička i pravoslavna crkva. Nevjerovatno je da se autori nisu oslanjali na primarne izvore, nego na neko predanje neutvrđenoga porijekla, posebno ako imamo u vidu da primarni izvori kao Sumarni popis Bosanskog sandžaka i Hercegovačkog vilajeta, netom nakon osmanskog osvajanje bilježe izrazitu krstjansku manjinu i to u vrijeme kada islamizacija nije uzela gotovo nikakvoga maha. Što su potvrdila istraživanja najvećeg bosanskohercegovačkog orijentologa i osmanologa Nedima Filipovića.

Nevjerovatno je da se u cijelu priču o navodnim bogumilima uključuje i u filmu genetika. Zlouporebljava se i izjava Damira Marjanovića o genetičkoj istovjetnosti ljudi južnoslovenskih prostora, baš kao da su bosanski krstjani svoju vjeru primali na osnovu pripadnosti ovoj ili onoj haplogrupi, a ne na osnovu odluke svojih pelemenskih i feudalnih starješina, baš kao i sve druge populacije u srednjem vijeku.

Malo je mjesta u kratkoj kolumni da bi se navele sve falinke pokušaja revitalizacije, u nauci odavno odbačenog “bogumilskog” mita i, na osnovu njega, lažno konstruisane slike bosanskog srednjovjekovlja, ponajviše na predlošku postmodernsitičke poezije Mehmdalije-Maka Dizdara.

Ali da čujemo, za kraj, riječ vrhunskih istraživača, ponajviše onih udaljenih od bilo kakvoga domaćeg “narativnog sentimenta”. Radi se o Marian Wenzel, jednoj od napoznatijih američkih istoričarki i istoričarki umjetnosti, koja je istraživala fenomen stećaka i, tada još uvijek popularne, teze o bogumilima.

Jedne večeri 1960-tih, dok sam još bila studentica, pila sam lozu sjedeći na podu ateljea umjetnika Mile Ćorovića i Mladena Kolobarića, gdje sam često odlazila da slikam. Ovaj atelje je tada pripadao Radničkom univerzitetu, a danas je restoran. Tu se zatekao i John Fine, radeći na sakupljanju podataka za njegovo važno djelo Crkva bosanska, nova interpretacija (New York i London, 1975). Oboje smo u to vrijeme proučavali bogumilsku kulturu, nadgrobne spomenike i Crkvu bosansku. “Reci mi”, pitao je John Fine, “da li si našla bilo šta bogumilsko u vezi sa stećcima?” “Ne”, rekla sam iskreno. “Ni traga. A što je s Crkvom bosanskom? Jesi li tu našao ikakvu vezu s bogumilima?” “Ne” rekao je John. “Ništa dokazivo o Crkvi bosanskoj nema zajedničko s bogumilima. A ja lovim već dugo vremena.”

Tada i tu smo zajedno zaključili da ništa u bosanskoj kulturi nije vezano za bogumile, uprkos svemu što nam je rečeno. Sljedećeg dana sam posjetila svog mentora u Zemaljskom muzeju, dr. Alojza Benca, koji me je inspirirao i ohrabrio za rad na knjizi o stećcima Ukrasni motivi na stećcima, i omogućio mi pomoć od članova njegovog osoblja, Vlajka Palavestre, Nade Miletić i sada pokojnog Đure Baslera, bio odani sljedbenik teorije o bogumilima.

Benac je i sam, skupa sa Bihalji Merinom iz Beograda, napisao knjigu o stećcima, čiji engleski naslov glasi: The Bogomils (London 1962).”Dr. Benac”, rekoh, “moram vam nešto reći. Prošle večeri sam razgovarala sa Johnom Fineom, koji istražuje Crkvu bosansku. Zajedno smo zaključili da ni na stećcima ni u Crkvi bosanskoj nema ničeg bogumilskog. Mislim da bogumili nisu napravili stećke. Mislim da nikad nisu ni bili ovdje.”

“Znam”, reče on. “Uvijek sam to znao. Ali to nije nešto što ja mogu reći. Vi to možete i ja ću vam pomoći.”

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Haos u Hercegovini: Vjetar prevrće kamione, ruši krovove i stabla (FOTO)

DM

Bez struje kompletno područje Bileće, Gacka i Nevesinja, te veći dio Trebinja

DM

Olujni vjetar devastirao Gradski park u Trebinju (FOTO)

DM

Najavljen zajednički film Betmena i Nindža kornjača

SD

Svečano otvoren 47. fest: U slavu filma i Dušana Makavejeva

DM

Vrijeme danas sunčano uz jak, na udare i olujni vjetar

DM

6 komentari

Povjesničar Utorak, 28.08.2018., 15:59 at 3:59 pm

Pa ne vidim u čemu je problem. Pojam bogumil nije ispravan, kao što ni Indijanac nije ispravan, ali se odnosi u prvom slučaju na pripadnike Crkve bosanske, a na drugom na domorodce u Americi. Ali oba pojma su postala kolokvijalna i tako ih treba posmatrati.

Odgovor
Bosanski Stanak Utorak, 28.08.2018., 21:08 at 9:08 pm

Vuce, da je to tako kao sto ti mislis onda bi stecaka bilo razasuto diljem Srbije. Medjutim, stecaka je najvise u Bosni i pogranicnim djelovima nasih susjednih zemalja taman do tamo dokle je dosezala srednjovjekovna Bosna. Nit ih ima u okolini Zagreba nit ih ima u okolini Beograda!

Odgovor
Dragan Četvrtak, 20.09.2018., 10:10 at 10:10 am

Prva srpska drzava je nastala na podrucju dabasnje hercegovine! Kakav je to argument sto stecaka nema u okolini Beograda!? Pravoslavni Srbi su i danas vecina svuda gdje se nalaze stecci, cak i nakon protjerivanja!

Odgovor
Istina Srijeda, 29.08.2018., 19:11 at 7:11 pm

Na danasnji dan je pisana povelja Kulina Bana. Medjudrzavni dokument pisan starobosanskkm jezikom na bosancici. Ban Kulin vladar Bosne uredjuje odnose sa Dubrovcanima!
E moj Vuceeeee…

Odgovor
Dragan Četvrtak, 20.09.2018., 10:14 at 10:14 am

Nije istina! U Ninoslavovim poveljama se uredjuje odnos izmedju dubrovackih vlaha i SRBA! A Kulin Banova povelja se ispisuje godinu dana nakon pisma pape dubrovackom nadbiskupu, gdje Bosnu naziva srpskom kraljevinom, “Regnum Servilie quod est Bosnia”! A pisana je ustavnom cirilicom i na srpskom jeziku!

Odgovor
bogumil Srijeda, 29.08.2018., 21:53 at 9:53 pm

NASE STARINE, naucni rad od Jean Challet: Bogumili i simbolika stecaka

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više