Izdvajamo

Vuk Bačanović: Milan St. Protić i stvarnost Srebrenice


Pažljivo sam i nekoliko puta poslušao mišljenje Milana St. Protića o Srebrenici, a kod Teše Tešanovića i pozdravljam ga. Uprkos tome što na njega imam hiljadu i jedan prigovor.

Pogotovo na tezu da su Srbi, prije komunizma bili gotovo nesposobni za zlo i nisu učinili ni jedan zločin i da nam je naopako krenulo upravo u onom času kada su se udbaško-činovnički staljinisti i titoisti preko noći transformisali u velike nacionaliste i patriote, narušivši prethodno blaženo i bezgrešno stanje.

No stavimo sada na stranu balkanske i sve druge ratove srpske istorije u kojima su zločini, pa i oni masovni, kao i u svakom ratu, po inerciji ljudskoga zla, gotovo neizbježna stvar bilo da su ga učinili komunisti, kraljevi vojnici, ustanici ili koji već hajduci, uskoci i drugi insurekcionisti. Ili činjenicu da se u Drugom svjetskom ratu pristaše Draže Mihailovića – a o kojima Protić ima vrlo pozitivan istorijski sud – takođe nisu naročito istakli po nečinjenju zločina, uglavnom nad nevinim civilima.

No svako ima pravo na svoje zablude, iluzije, fantazije i emotivnu pogrešnu interpretaciju istorijskih fakata. Posebno ako ona ide ka nečemu što je otklon od standardizovanih memljivosti. A te memljivosti su upravo kojekakvi izgovori, ili naglašavanja mogućnosti podmetanja i različitih teorija zavjera o apsolutnoj nevinosti Ratka Mladića, kojima se u kolektivnu savjest srpskog naroda trajno ugrađuju bijedničko sitničarstvo i nitkovluk, daleko grozniji od ispada Vjerice Radete.

Nije Srebrenica neoprostiva, kako to kaže, Protić jer su je učinili Srbi. Jer Srbi sami po sebi nisu nikakav nužni moralni i kategorični imperativ. Zapravo, ona uopšte nije neoprostiva, jer su brojni drugi zločini i strahote u ljudskoj istoriji bili i prošli i oprošteni. Ona je neoprostiva upravo zbog toga što kao društvo ne znamo iskreno oprostiti ni sebi ni drugima. Hrvatima i Bošnjacima smo, kao, oprostili, a zapravo, nismo nikada. A sebi smo samo prešli preko svega, bez istinske katarze, kroz par političkih deklamacija.

I zato smo (p)ostali kolektivno bolesno društvo, u grču samodopadnosti koja se nema čime pravdati. Stoga Protić ima pravo kada govori o nekrstima kao zlikovcima. Ali ne biva neko “nekrstom” radi svoga oportunog komunizma, kako bi on htio pojednostaviti i time dati brz odgovor na sve probleme srpske istorije, već upravo radi radi antihristovske filozofije prema kojoj je oprotunizam sve i sva, pa makar preko leševa Srebreničana. I upravo zbog nedostatka društvene katarze i njenog svođenja na prigodna i politički oportuna žaljenja, masovne grobnice Srba iz Drugog svjetskog rata među nama preživljavaju samo kao fakti, ali su u duhovnom i moralnom smislu zbrisane.

I onda u tom tragično bolesnom stanju srpsko društvo dolazi u stalnu koliziju sa elementarnom bolešću bošnjačkog društva, sakralizacijom pozicije žrtve. Čak ne više zbog saosjećanja, nego zbog slasti oportunizma u okviru kojeg je žrtvi sve i sva, pa i najgora gadost već unaprijed oproštena. U tom smislu je Protićev emotivni nastup, uz sve svoje nedostatke i površne zaključke, a zbog stanja u kojem se srpsko društvo nalazi, više nego dobro došao, iako nas je gore našao.

Na stranu manjkavost faktima, radi se o iskrenoj emociji, a jedino iz takve emocije dolazi nasušna ozdravljajuća katarza. Jer, osnovni razlog zbog kojeg ne ozdravljamo je to što bi onda, “oni” sebi dali za pravo da prema nama budu još gori, a mi bismo bili slabi i jadni, zločinci nad koljenima koji se moraju nadati milosti moralnog pobjednika. A bilo bi upravo suprotno. Tek onda kada bismo u svojim srcima nevine Srebreničane prihvatili kao svoju braću, braću mučenika jasenovačkih i prebilovačkih, bez obzira na to što je bio rat i što smo bili neprijatelji, postali bismo jači i od nas bi se odbijala svaka laž i zla misao i pobuda. Protić je shvatio. Budmo, u tom smislu, kao on.

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Srbija je i dalje na korak od Svjetskog kupa

GC

Godišnjica Kutiljerovog plana: Izetbegovićeva prevara izazvala rat

OT

Slučaj Ivanović: Danas nova odluka o pritvoru osumnjičenima

SA

Goran Dakić: Žal što ostade

OT

Turska: Naređeno hapšenje 295 vojnika

SA

Optužnice protiv pripadnika tzv. OVK sredinom godine?

SA

3 komentari

Istina Četvrtak, 9.08.2018., 07:04 at 7:04 am

Jeli i vrh SPC “nekrst”? S obzirom da su aminovali zlocine, stitili i danas stite ratne zlocince te negiraju rezultate zlocina. Posljedice su cijelom svijetu poznate ali ajde da vidimo ko ih proizvodi. Zna se,,, SANU i SPC!

Odgovor
Pokajnik Subota, 11.08.2018., 08:19 at 8:19 am

Da je rat stao 10.7.1995 sta bi bila okosnica bosnjacke politike?
Poslije rata su bila aktivna udruzenja logorasa da bi nakon presude o Srebrenici pala u drugi, deseti plan i sve su karte bosnjacke politike bacene na Srebrenicu.

Odgovor
Vulinka Krasic Subota, 6.10.2018., 15:58 at 3:58 pm

Vuk dlaku mijenja ali cud nikada! E Vuce, daleko si dogurao, ti si bolesni nacionalista. Protic ti je vrlo blizak, malo ga kao kritikujes, ali ga vise hvalis. Protic je radikal, na pradedu. Misli da moze svojom galamom u emisiji zabaskariti sta mu je namjera. Malo sutra!

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više