goran-dakic
Izdvajamo

Goran Dakić: Kockar i idioti


Raja se dobrano nasekirala zato što je ove godine pod sajamskom kupolom štand imala stanovita Kija Kockar. I ne samo da je imala štand, nego je na njemu potpisivala – ako sam dobro upamtio natpise pune jeda i gorčine – autobiografiju.

I ne samo da je potpisivala – jer potpisuju i Kusturica i Bećković, pa se niko ne ibreti – već su horde maloljetnih požurile da se slikaju kraj savremene gospe koja se nije ukazala u Međugorju, ali jeste – ako sam i to dobro upamtio – po nekim farmama.

I? Šta sad? Ništa. Smeća je vazda bilo i vazda će ga biti, a i bolje je da djeca čitaju Kiju nego da dobijaju tri miliona maraka kredita da se ne bi drogirala. Uostalom, svaka roba ima svoga kupca i dobro je što broj onih koje zanima da li je i koliko je zaista bilo vruće u Kijinom rijaliti krevetu nije jednak broju onih koje zanima Selim-paši odgovor na pismo ili besjeda o Velikom inkvizitoru.

Odavno sam napisao, ali malo ko mari za to, pa ću da ponovim: nije problem što je Kija Kockar među najprodavanijima, no je problem što je kojekakve sumnjive veličine proglašavaju Andrićima i Pekićima. Otkako je Petrović dobio Ninovu nagradu za „Sitničarnicu“ nije bilo čestitog romana u svekolikoj srpskoj književnosti, ali to nikome nije smetalo da se na glave raznih anonimusa i pisaca bez dara spuste kraljevske krune. Dajte Kusti da napiše još dvije-tri knjige i dajte mu da se i dalje poziva na Andrića k’o da mu je babo i eto nam novog klasika.

Dakle, nije problem Kija Kockar i ne može da bude problem, ali je i te kako problem kada iz Udruženja književnika Republike Srpske dobijete mail u kojem stoji ovo: „I ove, 2018. godine, Udruženje Riječ-Boja-Ton nastoji da i dalje širi bečka literarna događanja. Do prije nekoliko godina pojedinačno su promovisali nove knjige (zbirke pjesama i prozna djela) mnogih autora koji žive u Austriji, a vuku korijene sa Balkana. Ti autori često nemaju priliku da prezentuju i izdaju svoja literarna djela u otadžbini, pa su došli na ideju da ubuduće svake godine pozovu po jednog priznatog književnika sa Balkana kako bi se umjetnike iz Austrije na neki način približio literarnoj sceni u otadžbini“.

To, dabome, nije dovoljno, pa slijedi i nastavak: „Ove godine pozvali smo umetnika iz Banjaluke, pisca Predraga Bjeloševića. Predrag Bjelošević je nosilac najvećih literarnih priznanja i značajnih nagrada u zemlji i inostranstvu, prevođen je i prepjevavan na više stranih jezika. Njegova umjetnička sposobnost i dobri kontakti biće od velikog značaja za umjetnike iz Austrije. Predrag Bjelošević, magistar lutkarstva, živi u Banjaluci u svojstvu profesionalnog pisca. Dugi niz godina bio je direktor Dječijeg pozorišta Republike Srpske, predsjednik je Udruženja književnika Republike Srpske i glavni urednik njihove izdavačke djelatnosti.“

Prilično sam siguran da Kija Kockar bolje piše. A to već jeste problem.

Goran Dakić

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Počinje registracija birača za izbore u Hrvatskoj

SA

Samoproglašeno Kosovo bira novu Vladu

SA

Neredi na ulicama Pariza zbog ubistva Džordža Flojda

SA

Institut za javno zdravstvo izdao preporuke za proslave matura

SA

Kolovozi mjestimično vlažni

SA

Nestabilno sa kišom i pljuskovima

SA

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više