Art

Monika Ponjavić: Najbolji filmovi iz 2018. godine


Kada su filmovi u pitanju, prošla godina je, u odnosu na sve one koje su joj prethodile, a tokom kojih objavljujem svoju godišnju listu za portal SrpskaCafe, do sada najkvalitetnija. Ili se tako barem meni čini.

Upravo zato je nekolicina filmova koji su se našli u društvu mojih odabranih deset isplivala sa nekom prijatnom lakoćom i odlučnošću, što ranije i nije nužno bio slučaj. U istom trenutku, čini mi se da filmovi nominovani za nagrade Akademije nikada nisu bili gori, osim možda 2010. ili 2012. godine, ako ćemo govoriti o nekoj skorijoj istoriji, što nam zapravo govori da se, ukoliko već želimo gledati dobre filmove, moramo otrgnuti ralja američke, ali po svemu sudeći i bilo koje druge, politike nagrada i taj kvalitet, o kojem ovdje govorim, potražiti negdje drugdje. Jer, činjenica je da se dobri filmovi prave i da će se uvijek praviti, bez obzira na aktuelne trendove, studijske pritiske, lobiranja i agresivne politike.

Ono što, međutim, postaje sve veći problem jeste kako do takvih filmova doći, uzevši u obzir da su rijetki oni koji će se prikazati u lokalnim bioskopima i biti dostupni jednom širem auditorijumu, zbog čega se zapravo i stiče utisak da kvalitet filma sa svakom novom godinom opada. Realnost je suštinski znatno drugačija. Ipak, ako posmatramo Balkan kao jedan međuprostor i naš život u njemu, gdje je kultura svedena na najniže grane i pored toga ekstremno komercijalizovana, a novca za istu imamo sve manje, stvari se dodatno komplikuju i usložnjavaju, jer činjenica je da pristup dobrim filmovima imate samo ako ste dio neke filmske priče ili određenih mreža, ako posjećujete filmske festivale i, naposlijetku, ako ste pretplaćeni na striming servise. U suprotnom, do vas će doći samo najpopularnije, samo ono što ulazi u oficijelnu sezonu nagrada, prepoznato od stručne javnosti kao dobro i kvalitetno. A vodeći se ovogodišnjim nagradam Oskara, Bafte ili čak Evropskim filmskim nagradama, znamo da to nije uvijek baš najbolji pokazatelj.

Svjesna da je ovo problem za neki drugi dan, zaustaviću se ovdje i reći da je pred vama lista pomno izabranih filmova od kojih ćete samo jedan ili eventualno dva imati priliku pogledati u bioskopima, iz svima dobro poznatih razloga. Što se ostalih tiče, ono što možete uraditi jeste da ih zapamtite i kada budete u prilici, obavezno pogledate. Garantujem vam možda manje populističke zabave, ali zato više istinskog filmskog iskustva.

10. DOGMAN
MatteoGarrone, 01 Distribution, Italy

Počinjem listu filmom Matea Garonea za koji sa sigurnošću mogu reći da je njegov najbolji film do sada što je posebno interesantno uzevši u obzir da isto mogu reći i za nekoliko filmova, odnosno reditelja koje sam ovdje izdvojila. “Dogman” možda nije najbolji film koji je izašao prošle godine, ali je zato izuzetno dobra studija lika, djela i mjesta koja kroz metafore pozicionira ljude u degradiranom društvu Italije, a kroz nju i svijeta u kojem živimo.

09. DEATH OF STALIN
ArmandoIannucci, eOneFilms, UK/France/Belgium

Svojim kvalitetom, “Death of Stalin” možda i ne zaslužuje da bude ovdje, jer je tokom 2018. godine bilo dosta drugih filmova, boljih i kompleksnijih. Međutim, Armando Januči je ime koje, pogotovo kada je riječ o ovom filmu, ne mogu i ne želim zanemariti. Iako je njegov posljednji film vezan konkretno za Staljina i njegovu otvoreno vođenu diktaturu, on je zapravo primjenjiv na jedan širi kontekst, jer je simptomatičan za svaku vrstu politike i apsolutno za svaku vlast, što nam Januči ovdje nastoji prenijeti. Moć je moć. I svaka borba za moć ista je. U tom smislu, “Death of Stalin” jeste (subverzivna) satira,iako je istovremeno i farsa i pozorišna predstava, odnosno film pozorišnog karaktera. Taj izbor, da odbaci ustaljene formule istorijskog filma i da mu da izvjesnu lakoću, iako se bavi izrazito teškim temama je, između ostalog, ono što ga čini tako dobrim i tako važnim. Januči uzima SSSR kao svoju Petrijevu posudu za analiziranje ambicije, gluposti i političke nemilosrdnosti, koja u nekom trentuku postaje čak i bezobrazno javna, čime je njena opasnost eksponencijalno veća, ali i smješnija i tragičnija.

08. THE FAVOURITE
YorgosLanthimos, Fox Searchlight, Ireland/UK/USA

Najkonvencionalniji Lantimos do sada, ali ipak Lantimos. Reditelj koji, sa izuzetkom svog prethodnog filma (TheKillingof a SacredDeer), uvijek pogađa tačno u centar. Ovaj put, jer ne mogu reći da je ovo njegovo prvo englesko iskustvo, Lantimos nam je pokazao prije svega kako se snalazi bez Eftimosa, a zatim i kako se snalazi u tekstovima utemeljenim u istoriji, u tekstovima koji nisu dijelom proizvod i njegove mašte. I ako ćemo nagrade Akademije posmatrati u svjetlu ideje prema kojoj su zamišljene – da to budu najvažnije filmske nagrade koje će birati najkvalitetnija filmska dostignuća – onda su, od svih nominovanih, “Miljenica” i “Roma” jedine tu koje de fakto zaslužuju takvu vrstu priznanja. Ipak, “Dogtooth” je i dalje moj omiljeni Lantimosovfilm.

07. HALE COUNTY THIS MORNING, THIS EVENING
RaMell Ross, TheCinemaGuild, USA

Svaki dobar debitantski film zaslužuje hvalospjev. Međutim, ovaj zaslužuje stojeće ovacije.

06. BIRDS OF PASSAGE
CiroGuerra, ChristinaGallego, Snowglobe, Colombia/Denmark/Mexico/Germany

Od trenutka kada sam pogledala “EmbraceoftheSerpent” Ćiro Gera je postalo ime kojem ću se uvijek rado vraćati i čije ću filmove s nestrpljenjem iščekivati. Kao i što se moglo pretpostaviti, jer je ovdje riječ o reditelju istančanog ukusa i nepreglednog znanja koji, za razliku od svojih brojnih kolega, ima šta da kaže i to radi na jedinstven način, “BirdsofPassage” je film koji pažljivo, ali odvažno, korača po granici između sna i jave, između brutalnog realizma i imaginarnog svijeta mašte, nudeći nam pri tom vizuelno iskustvo koje nećemo dugo zaboraviti. Ako ikada.

05. BURNING
Lee Chang-dong, CGV Arthouse, South Korea

“Poetry”, moj prvi film Li Čan-donga sam gledala jednom, u Motovunu 2010. godine, i još uvijek ga se rado sjećam. Trebalo je skoro osam godina ne bismo li dočekali njegovo novo ostvarenje, međutim, čekanje se višestruko isplatilo. Bazirano na književnom djelu HarukijaMurakamija, za kojeg slovi da je nemoguć za adaptaciju, “Burning” je, kada se sve sabere i podvuče, više umjetnost i više Murakami nego što će to Murakami ikada biti. U tome, ali i u njegovoj atmosferi, te načinu na koji se ikonografija serijskog ubice tretira, leži posebnost ovog filma. U tome, i u Šrodingerovoj mački, koja možda jeste, a možda i nije i čije prisustvo je u velikoj mjeri obogatilo ovaj već ionako bogat film.

04. I DON’T CARE IF WE GO DOWN IN HISTORY AS BARBARIANS
Radu Jude, Micro Film, Romania

Suočavanje sa nasilnom prošlošću je tema relevantna kako u Rumuniji tako i u Bosni i Hercegovini, odnosno cijelom Balkanu. I svako odstupanje od “istorije” i “istorijskih činjenica” koje nam se nude u kritičnom periodu odrastanja, i koje su se našim generacijama besramno nudile u zavisnosti od vladajućeg režima, će na ovim prostorima biti dočekane na nož, nevezano o kojem narodu se radi, o kojem ratu, te da li su one istinite. “I Don't Care IfWeGoDowninHistory as Barbarians” se u ovoj instanci, na vrlo pametan i inovativan način, bavi Rumunijom, njenom ulogom u Drugom svjetskom ratu, fašističkim nasljeđem i negiranjem svoje uloge u Holokaustu, gurajući pri tom u prvi plan jednu ženu koja je odlučila da se bavi poslom koji je tradicionalno smatran muškim – režijom.

03. HAPPY AS LAZZARO
Alice Rohrwacher, Netflix, Italy

Kada smo već kod muških poslova koje obavljaju žene, “LazzaroFelice”, odnosno “Happy as Lazzaro” je najnoviji film italijanskerediteljkeAlisRorvaker, koja se široj javnosti predstavila svojim hvaljenim igranim prvencem “HeavenlyBody” 2011. u Kanu, kada je imala svega dvadeset i devet godina. “Happy as Lazzaro” je njeno posljednje ostvarenje koje se bavi suštinskim temama, ali kroz jedan jezik koji je prijemčiv svim vrstama publike. U tom smislu, bajkovit pristup, iskrenost filma, ali i glavnog lika,za koji se Rorvaker ovdje odlučila dao je univerzalnost temama kojima se film bavi, ali i humanu dozu samom filmu i njegovoj priči. Postoji nešto u njemu, neka vrsta iskonske emocije koja pogađa vrlo neposredno,zbog čega bih ga izdvojila kao istinsko osvježenje,jer vidjeti film koji se bavi velikim temama, a da nisu trend, iako su svevremene, važne i aktuelne, danas je zaista rijetkost.

02. CLIMAX
Gaspar Noe, O'BrotherDistribution, WildBunch, Belgium/France

Dugo sam se lomila koji film da stavim na prvo mjesto. Da li će to biti “Roma” Alfonsa Kuarona ili “Climax” Gaspara Noea, jer ovo su, po meni, dva najbolja filma koja su izašla 2018. Izrazito drugačija, ali negdje suštinski i jako slična, odlučila sam se da “Climax” stavim na drugo mjesto, iz prostog razloga jer je zahtijevao nešto manje u domenu scenografije, lokacije i jer ima samo dvije scene u eksterijeru. To je na kraju prevagnulo, iako je ovdje riječ o filmu koji ću uvijek pamtiti, najboljem filmu Gaspara Noea, njegovom remek-djelu i najboljem filmu o drogama ikada snimljenom. Snimljen u žanru horor mjuzikla, “Climax” na vješt način progovara o otuđenosti i otuđenju kao takvom, koristeći se pri tom savremenim plesom kao svojim osnovnim sredstvom izraza, koji na najtačniji način ilustruje tjelesno, ono životinjsko u nama kada se sve, često nasilno, usađene kontrole ponište. Zato ni ne čudi da je kao primarno mjesto radnje ovog filma, kao njegova lokacija izabrana škola u sred ničega, evocirajući jako slike Kjubrikovog filma “TheShinning”, gdje je upravo to mjesto i taj prostor, upotpunjen zvukom i slikom, osnovni izvor horora koji pratimo na ekranu. Kao i kod filma “TheShinning”, gdje je primarni cilj bio stvoriti šizofrenu percepciju prostora koji u procesu izvođenja poprima karakteristike glavnog lika, tako i ovdje, pod uticajem jakog halucinogena prostor, posmatran iz percepcije likova koji ga nastanjuju, dolazi u sukob sa svim arhitektonskim načelima, oduzimajući tako publici mogućnost da stvori vizuelnotačnu i preciznu cjelinu. Beskrajni hodnici koji vode u svim pravcima, nikuda i svuda, nelogična stepeništa, lokacija različitih prostora koja se ne može utvrditi sa sigurnošću i tako dalje, upotpunjeni kamerom koja kulminira negdje pred sam kraj filma, stvaraju beskonačni lavirint koji generiše osjećaj vrtoglavice i dezorijentacije koja je još više naglašena potpunim odsustvom pogleda kroz prozor. Nepostojanje ovakvih kadrova ima za cilj eliminisanje osjećaja za prostor, odnosno pojačavanje osjećaja potpune izolacije porodice, odnosno plesne trupe,koja će u ovoj školi, kako stvari stoje, ostati zauvijek.

01. ROMA
AlfonsoCuaron, Netflix, Mexico

Zasnovana na konceptu duboko humane ljudske priče stavljene u kontrast sa jednim širim kontekstom meksičkog društva tog vremena (jer ovdje je ipak riječ o filmu epohe), “Roma” je možda najličniji film koji je Kuaron do sada snimio. Empatičan, zasnovan na svega nekoliko likova izamišljen kao film koji za cilj ima da vas potpuno uvuče i pruži nezaboravno iskustvo prepuštanja, “Roma” je odvažan, hrabar film, koji odbacuje narativ u klasičnom smislu, zbog čega će dio publike u konačnici možda biti i razočaran. Međutim, ukoliko se uspijete povezati sa njegovim likovima i ukoliko se uspijete prepustiti, čeka vas određena nagrada, jer filmovi poput ovog, koji život slika kao da je život sam, danas se rijetko mogu naći i iskusiti. Hvala Kuaronu na tome. I Netfliksu koji mu je to omogućio.

Monika Ponjavić/SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Crossroad objavili singl koji potiče pozitivno raspoloženje (VIDEO)

SD

Hrvatska povećava kvote za strane radnike

GC

Repertoar bioskopa Cineplexx Palas od 20. juna

GC

RK Borac igra Kup EHF!

GC

Benedi Đukanović neigrao učešće u ubistvu Slavše Krunića

GC

Grbić: Dao bih godine života za još pet u reprezentaciji

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više