Art

Monika Ponjavić: Oskari su danas ono što su uvijek i bili


Još jedna dodjela nagrada Akademije, 91. po redu, je iza nas. I ovaj put bez velikih iznenađenja, jer rasporediti četiri glavne nagrade (režija, produkcija, scenario: originalni i prilagođeni), gdje ne računamo one za najbolja glumačka ostvarenja, između tri neočekivana filma – “Roma”, “Crni pripadnik Kju-kluks-klana”, “Zelena knjiga” – bilo je očekivano. Bile su očekivane i glumačke nagrade koje su otišle u ruke “Miljenice” (Olivia Colman), “Kada bi ulice Memfisa progovorile” (Regina King), “Zelene knjige” (Mahershala Ali) i “Boemske rapsodije” (Rami Malek). Na kraju krajeva, ovo i jesu bili glumački favoriti.

A koliki su favoriti, posebno među publikom, bili “Roma”, “Crni pripadnik KKK” i “Zelena knjiga”, svjedoče i ustanički zapisi sa interneta koji su na kraju ipak potvrdili da su ovogodišnji miljenici “Boemska rapsodija” i “Crni panter”, pored “Crnog pripadnika KKK”, za kojeg pola auditorijuma smatra da je nepravedno lišen Oskara za režiju i film, iako je kući otišao kao pobjednik u kategoriji za Prilagođeni scenario. Tako će “Zelena knjiga” u istoriji završiti kao “Fatalna nesreća” (Crash) Pola Hagisa, proglašena, između ostalih, najgorim filmom koji je ikada ponio najvažnijeg Oskara kući. Nesreća “Fatalne nesreće” leži u činjenici da je iste te godine bio nominovan i film “Slomljena planina” (Brokeback Mountain), Ang Lijeva poetska saga o dvojici gej kauboja. Kako se sve to desilo davne 2006. kada je biti homoseksualac i još to prikazati na velikim ekranima uz pomoć zvijezda u usponu, što su tada bili Džejk Džilenhal i Hit Ledžer, bio čin duboko osuđen od strane javnosti i stigmatizovan, odluka da se nagrada za Najbolji film dodijeli de fakto najboljem filmu, jer, gledajući unazad, “Slomljena planina” to jeste bio, je napuštena zarad sigurnijeg izbora.

Sigurniji izbor 2019. godine je, kada se svi parametri saberu, ipak “Zelena knjiga”, film za dobro raspoloženje o neočekivanom prijateljstvu između Tonija Valelonge, bijelog latentnog rasiste, ali suštinski jako dobrog čovjeka i Dona Širlija, Afro-američkog gej muzičkog genija. Uzevši u obzir da se u četiri, od osam nominovanih filmova, homoseksualnost koristi kao jedna od relativno važnih tema, te da je troje nagrađenih glumaca, od četvoro nominovanih, ponijelo nagradu za igranje gej likova, možemo slobodno reći da se u samo trinaest godina narativ iz korijena promijenio. Da je, kojim slučajem, bila nominovana danas, “Slomljena planina” bi iz ove trke na kratke staze izašla kao ultimativni pobjednik. Ovako je nagrađen samo za režiju, scenario i muziku. Što se, između ostalog, desilo i Kuaronovoj “Romi”.

Kuaronov posljednji film, ove godine, kada je kvalitet u pitanju, prosto nije imao konkurenciju, kao što je svojevremeno nije imala ni Lijeva “Slomljena planina”, pa ipak glavna nagrada je izostala. Sa druge strane, “Roma” je opet pobjednik jer je odnijela nagradu za režiju, najbolji strani film i fotografiju, čime je Kuaron zvanično ušao u istoriju kao prvi reditelj koji je ujedno nagrađen i kao direktor fotografije. Da stvar bude još bolja, u kategoriji Najbolje režije, Kuaron nastavlja odlični niz započet njegovim Oskarom za “Gravitaciju”. Ako bacite pogled na ovu kategoriju i nagrađene reditelje unazad šest godina, shvatićete da stvari izgledaju ovako: 2014 – Kuaron (Gravity), 2015 – Injaritu (Birdman), 2016 – Injaritu (The Revenant), 2018 – Del Toro (The Shape of Water) i 2019 – Kuaron (Roma). U pitanju su tri meksička reditelja, tri prijatelja, koja, kao što možemo vidjeti iz priloženog, apsolutno dominiraju ovom kategorijom. Jedina godina u kojoj nisu dobili ništa bila je 2017. (Damijen Šazel – La La Land), godina kada nijedan od njih nije imao film kojim bi se takmičio.

Sa druge strane, s obzirom da su ove godine svi nominovani filmovi, skoro bez izuzetka, izrazito politički, ni ne iznenađuje da je “Roma” ostala polu-kratkih rukava. Nagraditi crno-bijeli meksički film španskog i mikstečkog jezika, u kojem glavnu ulogu igra naturščik domorodačkog porijekla iz Oahake, ujedno i prva glumica urođeničkog porijekla nominovana za nagradu Akademije, bi u doba govora o gradnji zida sa Meksikom bilo previše liberalno za liberalnu Akademiju. Kao što bi bilo nagraditi i tri žene koje vladaju svijetom ili priču čovjeka koji se infiltrirao u redove Kju Kluks Klana ili moćnog političara koji je promijenio globalnu političku klimu i tako nam dao svijet u kojem živimo. Navodim “Miljenicu”, “Crnog pripadnika KKK” i “Čovjeka iz sjenke” ne zato što je riječ o boljim filmovima, jer posljednja dva to sigurno nisu, nego zato što bez obzira na svu ljevičarsku propagandu koja se u posljednje vrijeme sve agresivnije propagira, te na činjenicu da su redovi Akademije oplemenjeni novim, kulturno raznolikim članovima (boja kože, rod, godine itd.), Oskari i dalje podebljavaju jedan te isti narativ koji, iz svega priloženog, uopšte ne ide u prilog (trendovskom) stavu koji se nastoji prezentovati široj javnosti. Jer, kako nagraditi žene vođe kada Akademija još uvijek ne prepoznaje i ne nagrađuje žene režisere, a na pamet mi padaju četiri izvrsna filma iz 2018: “Leave no Trace”, “You were never really here”, “Capernaum” i “Happy as Lazzaro”; kako nagraditi Afro-amerikanca koji se infiltrirao u redove KKK-a, kada je ova “organizacija” još uvijek aktivna i u punoj snazi i, naposlijetku, kako nagraditi djelo koje otvoreno, jednostrano proziva desničarsku politiku u Americi kada je predsjednik te Amerike otvoreno, jednostrano desničar? U takvoj klimi, sigurniji izbor je prosto sigurniji, a “Zelena knjiga” je, vodeći se načinom glasanja, mogla pobijediti čak i u slučaju da ju je svih 9300 članova Akademije stavilo na 4. mjesto u okviru rang liste glasačkog listića. I to je surova stvarnost. Prosjekom do vrha.

Posljednje, ali ne i manje važno, kao i većinu prethodnih izdanja, ovdje se u velikoj mjeri radi i o problemu što su ove godine mahom nominovana prosječna, a popularna djela. U prilog tome ide i činjenica da je izostala nominacija za “First Reformed”, što je jedan od najboljih američkih filmova iz 2018, te za “Prvi čovjek na Mjesecu” koji možda nije najbolji, ali je svakako kvalitetniji od ovih famoznih, prosječnih šest. To me samim tim dovodi do zaključka da su članovi Akademije ipak trebali ostati pri svom originalnom planu i uvesti kategoriju Najbolji popularni film, kako bi se na taj način glavna nagrada rasteretila bespotrebnih pritisaka i konačno počela vrednovati najbolja dostignuća, nevezano za njihovo porijeklo ili govorno područje. Najbolja, a ne najpopularnija, iako naposlijetku ostaje ono vječno pitanje “šta je film, ili bilo koje drugo umjetničko djelo, bez publike?”.

Na kraju se, nažalost, sve svodi na nekoliko važnih trenutaka o kojima svi u danima nakon Oskara bruje, što govori zapravo više o nama nego o samoj ceremoniji ili njenoj politici. I ne, nije riječ o filmovima koji bi valjda trebalo ovdje da budu u centru pažnje. Glavne teme su, kao i obično, ko je šta obukao, gdje je fokus ove godine stavljen na balsku haljinu jednog muškarca, najbolji, odnosno najgori govor (ruku na srce, moj glas ide ekipi šminkera “Čovjeka iz sjenke”), ko je s kim u vezi i ko je kakav skandal napravio. Najviše se govorilo o padu Ramija Maleka sa scene, o hemiji Lejdi Gage i Bredlija Kupera, te o Spajk Lijevom nesportskom ponašanju nakon što je “Zelena knjiga” proglašena Najboljim filmom, o čemu ste možda i čitali. Koliko je takvo ponašanje opravdano nisam sigurna, ali da izgubiti dva puta od meltene jednog te istog filma boli, boli (“Do the Right Thing” je 1990. godine, kada je nagradu za Najbolji film dobio “Driving Miss Daisy”, bio nominovan u kategoriji Originalnog scenarija i Sporednog glumca).

U tom duhu i za kraj, trebamo biti svjesni da će uvijek biti ostvarenja koja su zarad politike i sigurnijeg, trendovskog izbora nepravedno lišena nagrada koje im pripadaju jer, ruku na srce, Oskari su danas ono što su uvijek bili. Samo je trend drugačiji.

Monika Ponjavić/SrpskaCafe

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Kirk Douglas proslavio 103. rođendan (FOTO)

DB

Velika čast: Srpski stručnjak postaje počasni građanin Bolonje

DM

Amelie Lens na narednom Sea Star festivalu

OT

Pretpremijera i pet noviteta od 12. decembra u Palasu

OT

Handkeu uručena Nobelova nagrada za književnost

OT

Kako će u budućnosti izgledati centar Banjaluke? (VIDEO, FOTO)

OT

1 komentar

Isidora Đolović Subota, 2.03.2019., 22:14 at 10:14 pm

Odličan, precizan, realan i argumentovan tekst! Bravo, Monika!

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više