Kultura

Ninoslav Mitrović za SC: Literarni horor je za stvarni, povjetarac naspram uragana


Pojava romana na srpskom jeziku zasnovanog na hororu spada u istinski rijetke fenomene. Kada se ispostavi da je to praktično prvenac mladog autora Ninoslava Mitrovića to onda postaje još zanimljivije.

Da je iza Mitrovićevog romana, odnosno prije njega, morala postojati dugogodišnja fascinacija žanrom horora, vidi se po njegovom besprekornom poznavanju. Naš sagovornik nam objašnjava da li je kao mali dječak mogao da zaspi nakon odgledanog filma strave i užasa.

– Bez problema. Horor sam zavolio jako rano, nakon što sam jednog petka na moru, mislim da sam imao devet ili 10 godina, pogledao “Noć vještica” Džona Karpentera. Taj film je ostao moj omiljeni horor film jer u meni i danas budi isti osjećaj kao i taj prvi put kad sam ga pogledao. Taj osjećaj bih opisao kao susret sa nečijim drugačijim, što u isto vrijeme i plaši i privlači. Meni lično je horor bio žanr koji od svih drugih moju maštu tjera najviše da radi. Naravno bilo je i filmova koji su me pošteno prestravili, ali to su bili uglavnom neki s kojima sam se suviše rano susreo.

o Postoji li neki autor ovog žanra čiji je opus ostavio dublji trag od ostalih?

– Ja sam se sa horor literaturom, sticajem okolnosti, upoznao relativno kasnije. Dosta književnih djela iz ove oblasti nije bilo prevedeno niti dostupno kod nas, pa su mi glavni izvor upoznavanja sa žanrom bili filmovi, uglavnom oni koji su se emitovali u domaćim bioskopima tokom osamdesetih i početkom devedesetih, kao i oni koji su se mogli iznajmiti u video klubovima. Što se horor autora tiče, nekako mi se najviše dopada ono što radi T.E.D. Klein, sjajan pisac koji nažalost nema veliki opus. Preko novosadskog Orfelina i njihove edicije “Poetika strave” sam se upoznao sa dosta kvalitetnih autora kakvi su Robert Ejkman, Aldžernon Blekvud ili Tomas Ligoti. Dosta autora pratim preko antologijskih zbirki na engleskom, jer kod nas nisu objavljivane.

o Da li je filmskim autorima horora lakše od literata?

– Ne bih rekao da je lako ni jednim ni drugim, jer su to dva različita izraza koja iziskuju različite stilove. Istina je da je filmskim autorima možda jednostavnije da u jedan kadar smjeste ono što će književnik napisati na nekoliko strana. Ali treba biti majstor pa u tom jednom kadru ispričati priču.

o Zašto srpski autori rijetko zalaze u ovu teritoriju?

– Možda je to naslijeđe bivšeg sistema u kom se ne samo horor već generalno žanr nije cijenio, tačnije smatran je šundom, ili vjerovatnije praktična činjenica da horor na našim prostorima nema veliku publiku, pa se autori radije opredjeljuju za provjerene teme, samim tim i izdavači. Na zapadu je potražnja za horor žanrom veća, samim tim i produkcija, koja je čak i preko “samizdat” distribucija, npr. putem Amazona, uspješnija. Kod nas se na prste dvije ruke mogu nabrojati do sad objavljena horor književna djela, od čega gotovo nijedno nije objavila velika izdavačka kuća, što govori da ni sa te strane ne postoji interes da se situacija promijeni.

o Horor je svugdje oko nas, sami pišete da je jedan od njih kad se zajedno sa svojim djetetom borite protiv visoke temperature?

– Horor u knjigama i filmovima meni, a vjerovatno i većini ljubitelja žanra služi za opuštanje, ili eventualno da nas malo prodrma. Međutim, stvarni, egzistencijalni užas je ono što ledi krv u žilama svima, voljeli žanr ili ne. Pravi horor je onaj opipljivi, koji mnogi od nas u današnje vrijeme proživljavaju gotovo svakodnevno, suočeni sa teškim izborima i ćorsokacima u koji nas ti izbori vode. U poređenju sa stvarnim užasima, literarni i i filmski horor je povjetarac naspram uragana.

o Mora li autor horora da prije pisanja isključi prekidač za empatiju sa svojim junacima?

– Autor ne može emotivno da se distancira od svojih junaka. U suprotnom neće napisati dobru priču. To važi i za horor. Kako dočarati nečiji strah, užas, očaj, ili bilo koju drugu emociju ako i sami ne možete da se zamislite u toj situaciji i ulozi. Tako da u mom slučaju prekidač za empatiju ostaje uključen sve vrijeme, jer smatram da ja kao autor moram imati visoko razvijenu moć da saosjećam sa svojim junacima, čak iako sam svjestan da oni postoje samo u mojoj mašti.

o Razmišljate li da nastavite u ovom žanrovski čistom stilu ili postoji želja da se oprobate i u nekoj drugoj sferi?

– Imam nekoliko započetih ideja i koncepata, od kojih neke ne pripadaju horor žanru. Ima tu jedan istorijski roman koji sam započeo dok je “Crni pupoljak” nekoliko mjeseci “odmarao” prije ispravki, a koji sam krstio kao “južnokorejski vestern u istočnoj Srbiji” zbog motiva i tema koji se u njemu mogu pronaći. Tu je ideja i za jedan distopijski omnibus, ima i horora ali uglavnom u kraćoj formi. Još uvijek ne znam kojoj ću se od tih ideja prvoj posvetiti.

Roman “Crni pupoljak” se može kupiti u svim knjižarama “Kultura” i na sajtu Imprimatura.

SrpskaCafe/Nebojša Ristić

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Objavljena fotografija bombaša sa Šri Lanke

GC

Nova hapšenja zbog ubistva Krunića: Uhapšena braća Armin i Nermin Ćulum

GC

Repertoar bioskopa Cineplexx Palas od 25. aprila

GC

Klupko se odmotava: Uhapšeni Baldo i Milanović, za Đukanovićem se još traga

DM

Trostruko ubistvo: Šta smo do sada saznali o smaknuću Slaviše Krunića

AP

Još tri dana za prijave na Memorijalni foto konkurs “Goran Terzić”

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više