Izdvajamo

Ponosno stoji na grbu Srbije, a prijeti mu izumiranje!


U Srbiji je opstao samo jedan jedini par orlova krstaša, Bora i Eržika. Sramotno je reći da se ova ptica nalazi na srpskom grbu, a ljudi su je doveli do faze potpunog izumiranja.

Nada, u nadi da će preživjeti u Srbiji

U poslednje dve godine dobili su tri mladunčenta, prije dvije godine na svijet su došli Duško i Lilika, a prošle godine je došla i Nada, koja je, simbolično, baš to ime dobila u nadi da će krstaš ipak preživjeti u Srbiji.

Posljednji preostali par te ptice u Srpskom Krsturu čuvaju članovi Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije u okviru međunarodnog projekta “Panon igl lajf” (Pannon Eagle Life), koji Srbija sprovodi u saradnji sa Češkom, Slovačkom, Austrijom i Mađarskom.

Prema riječima Milice Mišković, predstavnice Društva, radi se o projektu koji je započet prije tri godine uz finansijska sredstva Evropske unije, a u cilju zaštite ove globalno ugrožene vrste.

Prošle godine na svijet je došla i Nada

– Orao krstaš je evroazijska vrsta, a danas je mnogo više ima u mongolskim i kazahstanskim stepama, dok je u Evropi, za razliku od ranijih vremena, njen broj drastično manji – kaže Miškovićeva.

Ljudi uništili prirodna staništa

Do prije 20 godina na Fruškoj gori bilo je tri para orla krstaša, a u Deliblatskoj peščari čak sedam ili osam.

Danas ih tamo više nema, a jedini preostali par u Srbiji svoje gnezdo je svio na granama kanadske topole, u stepi blizu sela Srpski Krstur, gdje je i ove godine položio jaja.

Razlog zbog kojeg je orao krstaš postao još jedna u nizu ugroženih vrsta je isti kao i kod drugih životinja – ljudi, jer, kako kaže Miškovićeva, sva prirodna staništa ljudi su uništili i iskoristili za poljoprivredu, naselja ili industriju.

– Staništa poput ovog, u blizini Srpskog Krsutra, više nema. Kada pogledate u Vojvodini svuda imate naselja, a orlu krstašu je potrebno izolovano stanište, jer su osjetljivi na ljude, a osjetljivi su s razlogom, naučili su da su ljudi nešto što njih proganja, uznemirava i lovi- ispričala je Miškovićeva.

Ekipa Tanjuga dobila je ekskluzivno pravo da sa svega 500 metara od gnezda snimi ove ptice, a predstavnici Društva, inače, ne dozvoljavaju da se gnijezdu priđe na bliže od kilometar, pošto krstaš, kako su objasnili, ima odličnu percepciju i može da osjeti prisustvo čovjeka sa velike daljine.

Lovili su ih kao trofejne ptice

Orao krstaš je nekada bio trofejna ptica za mnoge lovce lijepa i velika, sa rasponom krila od dva metra, a opet, pristupačna, jer ne živi u planinama, već u stepama, što je, takođe, umanjilo njihovu populaciju.

Osim nedostatka staništa, razlozi zbog kojih ova ptica nestaje su i nedostatak visokih i starih stabala, koja oni obično biraju za svoje gnijezdo, a najveći problem za njih, kaže Miškovićeva, jeste trovanje.

– Trovanje je začarani krug. S jedne strane ima ljudi koji namjerno bacaju zatrovane mamce za pse, šakale ili lisice, a ironija je što ptica leti i onda će prije da snimi mamac nego životinja sa zemlje. Druga stvar, poljoprivrednici i dalje koriste pesticide koji su zabranjeni u Srbiji, poput furadana, koji je usmrtio veliki broj životinja – kaže Miškovićeva.

Zato su pored čuvanja gnijezda jedinog preostalog para orla krstaša od lovokradica, prisustva poljoprivrednika, oluja, ističe ona, Društvo i Lovačko društvo ““Srpski Krstur”, koje im u tom poslu pomaže, zaduženi i za čuvanje staništa od postavljanja otrova i podizanja svesti građanima koliko je to opasno.

– Ako bi se jednoj od ove dvije ptice nešto desilo mi više nemamo tu vrstu u Srbiji, a stoji nam na grbu i dičimo se time. To je stvarno jedna velika ironija – rekla je Mišković.

A kako je orao krstaš završio na srpskom grbu?

Mišković navodi da je od pojedinih ljudi o tome čula dvije vrste predanja, a jedna od njih kaže da je to ptica koja je najviše viđana na ovim prostorima i koja se gnijezdila na hrastu – drvetu koje naš narod smatra svetim.

– Mi smo hrast doživljavali kao svetinju. Posebno te stogodišnje hrastove koje smo obilježavili krstom. Krstaš voli takvo drvo, i zato je i dobio taj narodni naziv, jer su ljudi viđali velikog orla na svetom drvetu. Nekako nam je logično da je ptica, koja je imala takvu simboliku u narodu, bila inspiracija za grb” – ispričala je Mišković.

Druga priča kazuje da mi nismo jedini na čijem je grbu orao krstaš i da smo ga najvjerovatnije preuzeli od drugih, jer su i rimski imperatori, austrijski carevi, Napoleon Bonaparta, pa čak i Nijemci, za vrijeme Drugog svjetskog rata, prepoznali tu pticu kao simbol i koristili je na svojim zastavama ili pečatima.

Tanjug

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Kuzmić se probudio iz kome

DB

Nema povećanja naknade za topli obrok zaposlenim u institucijama BiH

DB

Počela nagradna igra ”Deset racuna izbroji i stan osvoji’ (VIDEO)

DB

U akciji Jug 1 zaplijenjeno više od kilograma heroina

DM

Sale nacionale okupio “orlove”: Cilj Srbije uvijek je medalja!

DM

Dodik: Uvijek ću štititi vitalni interes Srpske

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više