Miroslav Gojković
Miroslav Gojković
Kultura

Nikada ne bih prodao indijsku prašinu sa “Ramajane”


Prvu knjigu Miroslav Gojković je prodao u studentskim danima. Bio je bez para i “utopio” je Kjerkegora. Za “Ili-ili” je dobio, kako kaže, “nešto novca”. Vidio je da se od toga može živjeti i posao je počeo. Danas, 15 godina kasnije, Gojković u knjižari-antikvarnici ima 7 500, a u internet ponudi čak 15 000 naslova.

– Petnaest godina prodajem knjige. Sedam ili osam godina mi je to jedini posao. Od toga živim. Nove knjige nabavljam u Zagrebu i Beogradu. Antikvarna izdanja se nalaze na svim mjestima, ali su Beograd i Zagreb i dalje Meka i Medina za sve knjižare na ovim prostorima – priča za SC Gojković.

Pred svakog knjižara se, dodaje, postavlja vječno i teško pitanje: da li je knjiga danas skupa ili jeftina? Da li je, pita Gojković, knjiga koja košta 15 maraka skupa ako je kutija cigara šest maraka?

– U siromašnoj zemlji je sve skupo. Može se naći mnogo jeftinih izdanja. Nove knjige su malo skuplje, jer najčešće plaćamo transport iz Beograda i Zagreba. Plaćamo i razne poreze i uvozne takse. Za trgovca knjiga nikada nije skupa. Za kupca – gotovo uvijek – kazao je Gojković.

Najskuplje je platio “Ilijadu” i “Odiseju” sa potpisom Miloša Đurića. Cijelih sto evra. Gojković dodaje da ipak ne prodaje ekskluzivno takvu vrstu antikvarnih knjiga, jer je za to teško, gotovo nemoguće naći kupce.

– Najskuplje sam prodao jednu enciklopediju iz 1760. godine i to za hiljadu maraka.Objavljena je u Osijeku i ujedno je to prva enciklopedija koja je štampana na prostoru bivše Jugoslavije – ističe Gojković.

Na policama je često imao prva izdanja Vukovog “Rječnika”, Andrićevog “Ex ponta”, “Nečistu krv” Bore Stankovića, Šantićevih pjesama.Takva izdanja se, kaže on, prodaju po 200-250 maraka.

– Najteže je nabaviti dobru istoriju, jer se ona dobro prodaje i svi su spremni da je otkupe. Prva izdanja je takođe teško nabaviti. U Hrvatskoj su to, na primjer, knjige Danijela Dragojevića, jer on ne dozvoljava druga izdanja. Njegove zbirkese prodaju po 100 ili 200 evra – kazao je Gojković.

Gojković, diplomirani filozof, ne čita rado romane, jer razum ne dozvoljava toliko fikcije. Najviše, kaže, čita sociologiju, esejistiku i poeziju. A među knjigama koje se nalaze u njegovoj biblioteci postoje i one koje nikada i ni za šta ne bi prodao.

– Među njima su Rilkeov “Arhajski torzo” Rilkeov i nekoliko Selanovih zbirki koje su sve rjeđe. Ne bih prodao ni komplet Česlava Miloša. Ne dam ni Eliota ni Platonove dijaloge. Ne bih prodao ni knjigu “Čovjek koji voli” Nine Karin Monsen. I ne bih tu jednu “Ramajanu” koju sam više puta čitao i nosio sa sobom u Indiju. Na njoj i danas ima indijske prašine – rekao je Miroslav Gojković.

Goran Dakić / SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Velika pobjeda: Vječni pomen na Živojina Mišića

OT

Aerodrom u Litvaniji krasi jelka sa bizarnim ukrasima (FOTO)

DM

Nove cijene ulaznica za Winter Fresh Wave!

DM

Željeznice Republike Srpske: Redovna godišnja promjena reda vožnje

DM

Fotografija koja je izazvala burnu raspravu na društvenim mrežama

DM

“Vivia Run&More Weekend” na proljeće ponovo u Banjaluci

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više