Izdvajamo

Prelistavanje devete dimenzije: Halo, Bing, kako brat?


O godišnjicama se čovjek lakše sjeća. Pitanje je kada bih pomislio na najpoznatiju cvjećaru da prije nekoliko dana nisam pročitao još jedan tekst o grupi koja je umjesto hrizantema prodavala vrhunsku ironiju i još izvrsniji crni humor. Ali, kako rekoh, o godišnjicama se čovjek lakše sjeća, pa su se i meni vratili oni dani kada sam prvo letio da vidim šta se dešava u Darkvudu, a tek potom u Prokinom gaju.

Stripove sam, kako to već i biva, otkrio slučajno. Na trafici koja se naslanjala na školu pojavila su se ponovljena izdanja “Zlatne serije” i “Lunovog Magnus stripa”. Prvo Teks, potom Zagor. Kita Telera i Komandanta Mikija nikada nisam volio, jer je svaki broj imao beskonačno nastavaka koje nikako i nikada nisam mogao da pronađem. Komadanta Marka samo ako nije bilo ništa drugo, a Velikog Bleka čak ni tada. Mister No je bio podskup ovih skupova.

Kasnije dolazi Alan Ford. Zatečen sam novom “filozofijom” koju strip nosi. Nema Indijanaca, nema zlih čarobnjaka, nema podlih crvenih mundira, nema čukundede vrača i lijepe Beti. Potom Marti Misterija i grmalj Java. Za njima Dilan Dog i cinik Gručo. Otprilike tada stižem i u Banjaluku i kod Vase ispred “Pošte” upoznajem novi svijet – Fantoma, Ripa Kirbija, Mandraka, Modesti Blejz, Barakudu.

Čovjeka u životu prate razna razočarenja i mnoge tuge. Među najvećima koje su me pogodile je ona kada sam saznao da se iza Frenka Laramija i Dereka Finegana krije Valjevac Branislav Nikolić. Bilo je to vrijeme kada sam sanjao da potežem niklovane revolvere sa drškom od slonovače u salunu prepunom bitangi koji žele da provjere moju legendarnu brzinu i da vodim nindža-ljubav sa Sumiko, Japankom širokih kukova.

Novinar na privremenom radu među portparolima Slaviša Bajić iskreni je i dugogodišnji stripoljubac. Toliki da je svojevremeno emisiju “Samo vas posmatram” radio u maniru televizijskog stripa.

– Od kutije na tavanu ispunjene raznim krševima – stripovima bez naslovnica, posljednih strana ili isječenih sličica koje su najavljivale sljedeći broj Zagora – do sobe sa uredno složenim tvrdokoričenim kolekcionarskim izdanjima prošlo je više od dvije decenije. Tu kutiju sam, sjećam se, krišom htio da ponesem sa sobom kad smo bježali iz Drvara, ali mi nisu dali – priča Bajić za SC.

U izbjeglištvu je, nastavlja priču, druge kutije punio Stripotekama i istrgnutim srednjim stranicama iz Politikinog zabavnika, pa su tako Zagora zamjenili Bluberi, Aster Blistok, Asteriks i Tintin.

– Uvjeren sam da svako ko je bar jednom pročitao neki klasik francusko-belgijske škole zauvijek ostaje zaljubljen u devetu umjetnost. Tako je bilo i sa mnom, ali se ta zaljubljenost vremenom proširila na svjetski ultrapopularne, ali i na mejnstrimu totalno nepoznate stripove. Trenutno čitam mangu Ichi the killer, skeniranu na netu, jer čisto sumnjam da će to neko nekad prevesti na srpski – kazao je Bajić.

Među velikim stripadžijama je i šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Žunić. On za SC kaže da je čitajući stripove zapravo naučio čitati. Njegova porodica je, dodaje, od prvog broja kupovala “Politikin zabavnik” i tu je upoznao Fleša Gordona, Fantoma, Hogara, Srebrnog letača, Ripa Kirbija. Poslije je, kao i ostali klinci iz ulice, prešao na “Zlatnu seriju”, “Lunov Magnus strip”, Alana Forda i Stripoteku.

– Tada su nam stripovi bili i platežno sredstvo, bogatstvo, stvar prestiža, nešto iz čega smo učili. Mislim da sam prvu ozbiljnu kolekciju stripova imao već u 3. razredu osnovne škole – kazao je Žunić.

Teško mu je, kaže, da izdvoji nekoga u plati strip-junaka. Ima osjećaj kao da bi ih povrijedio. Čini mu se da najviše može da se poistovjeti sa Dilan Dogom, sa svim njegovim fobijama, strahovima, vrlinama i manama.

– Kada čovjek uđe u ozbiljne godine strip gleda drugačije, mada te prve identifikacije ostaju za čitav život. Strip se definiše kao deveta umjetnost. Strip je i biznis. U Japanu svake sedmice na kioske izađe oko 500 različitih stripova. Meni je strip bio prvi izvor prihoda, jer smo brat i ja svake godine na ljetovanju prodavali stripove. To mi je bio prvi porok, jer smo kao klinci igrali poker “u romane” – priča Žunić.

Uz stripove je naučio da čita i dugogodišnji novinar i kolumnista Branislav Predojević. Dok nije znao da čita tjerao je, kaže, članove porodice da mu čitaju stripove, a njegova dužnost je bila da gleda crteže.

– Kada sam naučio čitati, a to je negdje u prvom razredu, nisam više čitao nego gutao stripove. Kao i većini generacije rođene 1973. godine strip-put je samo jedan – Zlatna serija, Lunov Magnus strip, Politikin zabavnik, potom Stripoteka, Strip Art, Eks Almanah, a negdje krajem osamdesetih godina i prvi strip-albumi kao zaokružena forma – prisjeća se Predojević.

Ni on, kao ni Žunić, ne može lako da se prikloni samo jednom junaku i da ga označi kao najdražeg. I dok je Žuniću to Dilan Dog, Predojeviću je – Korto Malteze.

– Najdraža mi je epizoda “U Sibiru”. Zašto? Što reče pokojni pjesnik: “Ne postoje riječi da objasne, ni djela da odrede”. Kalvin i Hobs Bila Vatersona. Bone Džefa Smita, potom Betmen, posebno Betmen Frenka Milera. Od Italijana – Dilan Dog, Marti Misterija i Ken Parker, iako zbog “ranih jada” imam naglašenu slabost prema cijeloj Boneli produkciji. Bluberi i sve drugo Mebijusovo. Džeremaja Hermanova. Većina radova Igora Kordeja. Gomila “DC” i “Marvel” radova, većina radova Alana Mura, Nila Gejmena, Garta Enisa, Bila Sjenkeviča – niže omiljene stripove Predojević.

O Alanu Fordu kažu ovoliko:

Bajić: Kao svaki čistokrvni metalac koji glorifikuje prva četiri albuma (dobro, prvih pet) “Metalike” kao jedina vrijedna slušanja, tako i svaki ljubitelj stripa “gotivi” samo prvih 75 brojeva Alana Forda. To bi trebalo da ima svaka poštena kuća, školska i gradska biblioteka.

Žunić: Alan Ford je imao veliki značaj za sve nas klince koji smo rasli osamdesetih u Jugoslaviji. Ono što su stvarali Maks Bunker i Magnus je bilo dio našeg života. Nekako smo živjeli Alana Forda. Ja sam imao skoro sve brojeve Alana Forda. Imao sam prvi broj (ne reprint) koji sam čuvao kao relikviju. Citati iz tog stripa i sada se provlače kroz govor naše generacije, a političke poruke koje je taj strip slao i sada su aktuelne. Kada smo se “igrali” Alan Forda meni su uvijek davali ulogu tog visokog, zbunjenog junaka, a ja sam nekako shvatao da je Sir Oliver onaj ko je glavni igrač u tom svijetu. Tako je i danas. Sir Oliveri vladaju svijetom, a rečenica: “Halo, Bing, kako brat?” i danas vrijedi.

Predojević: Vrhunski strip, na mnogo nivoa, od crteža do genijalnog scenarija, koji sjecira sve mane ljudske civilizacije, kroz vrhunsku satiru i humor, uz brojne reference na sve oblasti ljudskog društva. Nažalost šire nije prihvaćen, samo u Italiji i kod nas. Naravno mislim na orginalne epizode tandema Max&Bunker, u prevodu Nenada Briksija. Ostalo jednostavno nije to…

G. Dakić / SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Sebastian objavio spot “Beograd” u čast njegovog porijekla (VIDEO)

SD

Još dobrih vijesti: Ognjen je stabilno, slijedi buđenje iz kome

DM

Nestao muškarac iz Prijedora

SA

Zrenjanin: Pao avion, poginuo pilot

SA

Dogma i Saša iz grupe TBF imaju novu pjesmu (AUDIO)

SD

AMS: Gužve u Brodu i Gradišci

SA

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više