Jovo Čulić
Kultura

Jovo Čulić za SC: Kad bude bolje zidarima i konobarima, biće i piscima za djecu


Često mi govore da izgledom i nastupom odudaram od svojih pjesama. Skoro da sam mrk kao Dušan Radović, mada se ne osjećam tako, ali šta bih sad. Poslije jednog gostovanja u školi u Zalužanima, gdje smo nastupali Tanja Stupar i ja, prišao mi je kućni majstor i zabrinuto upitao: „Zašto ste tako vesele i smiješne pjesme čitali tako ozbiljno?“

Ovo u razgovoru za portal SrpskaCafe kaže jedan od najboljih književnika za djecu Republike Srpske i ovogodišnji „Princ Dječijeg carstva“ Jovo Čulić. Objavio je knjige za djecu „Miran kao prepariran“, „Tako stoje stvari“, „Ako se nađeš“ – šašave pjesme za šašavu djecu, „Ruku pod ruku kroz brojeve i azbuku“ i „Prvak u hvatanju zjala“. Kao predstavnik BiH nominovan je za najveću svjetsku nagradu za dječiju književnost Astrid Lindgren, za 2013 godinu, koju dodjeljuje Nacionalni savjet za kulturu Švedske.

o Da li u RS ima dovoljno kvalitetnog materijala kada je književnost za djecu u pitanju?

– Mislim da nema dovoljno bilo kakvog materijala iz kojega bi se onda mogao izdvojiti i izroditi kvalitet. Godišnja produkcija po mojim saznanjima je oko pet-šest naslova, što je više nego mizerno. Dok je stvar u Srbiji sasvim drukčija gdje imamo na desetine književnih izdanja. Tamo je neko, čak, književnost za djecu shvatio kao ozbiljan posao. Tako da imamo namjenski pisane i štampane knjige za djecu koje se dobro prodaju i donose zaradu i piscu i izdavačkoj kući. Manje se obraća pažnja na kvalitet, više se ide na to da se povlađuje kako djeci tako i roditeljima, sve usljed zarade. Nemojte me pogrešno razumjeti, nemam ja ništa protiv da se to i finansijski isplati, ljudi se snalaze kao znaju i umiju i ja to na neki način podržavam. Ali ipak pisati nešto gdje vam je već u startu jedini cilj da se to što bolje proda po meni, to nije to.

o Da li je u književnosti za djecu humor najvažniji “sastojak”?

– Iako u većini mojih pjesama humor provejava i njen je sastavni dio, daleko od toga da mislim da je on najvažniji sastojak, ali je sigurno vrlo bitan. Zašto da se djeca ne nasmiju? Zašto ih ne razveseliti i razigrati? Zašto im samo nuditi ozbiljne i „teške“ teme? Ili ih stalno nečemu podučavati? Mislim da ima neke istine u izreci da pjesma najviše podučava kad ništa ne podučava. Čini mi se, kao i u životu, da svega treba pomalo i umjereno. Ali ipak najbitnije od svega je da pjesma bude pjesma.

o Znaju li vaša djeca da ste pjesnik za djecu? Čitaju li vaše knjige? Čitate li vi njima?

– Kako je ovo dobro pitanje! Vjerovatno da je proisteklo iz ličnog iskustva. Negdje u malom mozgu imaju oni tu informaciju, ali je uopšte ne koriste niti me doživljavaju kao nekog pisca. U najmanju ruku imam osjećaj da im je to sve nekako čudno. E sad, ne mogu duše griješiti, kada sam dobio nagradu „Princ Dječijeg carstva“ i kada mi je zamjenik gradonačelnika Banjaluke, Srđan Amidžić, uručivao nagradu, pogledom sam tražio svoje „cickove“. Blistali su. Vidjelo se da su jako ponosni na mene i valjda su me tada doživjeli i kao pisca, a ne samo kao, kako se znaju zezati, „oca Jovu“. Što se tiče čitanja, mislim da nešto pročitaju jednom i to je to. Uglavnom ja njima čitam, ali samo nove pjesme. Kad nešto novo bljesne, normalno je da su oni prvi kojima čitam i gledam njihovu reakciju. Pažljivi su i kada im ono što sam pročitao „nije nešto“ kažu da je dobro pa moram čitati između redova.

o Da li je književnost za djecu u RS dovoljno vrednovana?

– Nije. Kao što, uostalom, nisu dovoljno vrednovane ni ostale grane kulture. Živimo u takvom društvu i tako je kako je. Valjda kada bude bolje zidaru, konobaru, trgovcu, nastavniku, milicioneru valjda će biti i nama.

o A da li je dovoljno podržana?

– Još manje je podržana. Bili su neki pokušaji Ministarstva prosvjete i kulture gdje su nekoliko godina u svojim konkursima za izdavačku djelatnost naglašavali da je prioritet stvaralaštvo za djecu sa ciljem da se pisci motivišu da stvaraju za najmlađu populaciju. Da li zbog kvaliteta ili nečega drugog, ali i pored ove „pogodnosti“, vrlo mali broj djela za djecu je podržavan. Takođe, i Zavod za udžbenike RS je, prije dvije godine, uveo nagradu „Sovica“ za najbolji neobajvljeni rukopis za djecu, sa istim ciljem. Međutim, pored prvonagrađene knjige, za ostale, čak i one koje su se našle u užem izboru, nema mjesta. Čak se i ne navedu ko su autori rukopisa koji su se našli u užem izboru, kao što je to bio slučaj sa ovogodišnjim konkursom.

o Koje pjesnike vi najradije čitate?

– Da ne nabrajam sad šta sve volim, uglavnom su to klasici, mada otkrivam i „nove snage“. U zadnje vrijeme čitam antologije. Na jednom mjestu u jednoj knjizi ima svega i svačega i to mi nekako utaži žeđ za poezijom. Preporučio bih antologiju Svjetske poezije za djecu Milovana Vitezovića, kao i antologiju Lepo slovo dr Ljubomira Milutinovića i Mirka Vukovića. Što se tiče poezije za odrasle često se vraćam Đuri Jakšiću, volim to „pisanje sopstvenom krvlju“, gdje sve vrvi od emocija. A od „domaće“ literature, na dohvat ruke su mi knjige Bore Kapetanovića kao i zbirka pjesama “Istočno od neba”, Đure Damjanovića.

ZA TVOJ SMEŠAK

(Kristini)

Pretražiću šumu celu

Ispod snenih trepavica

I od sebe sve ću dati

Da pronađem malog svica

Doneću to noćno sunce

I uz to još čuda trista

Što ti srce bude htelo

Da ti lice srećom blista

Staviću ga na uzglavlje

Neka svetli tu u mraku

Nek ti snove obasjava

I odagna tugu svaku

Za tvoj smešak sve će dati

I za tebe pesmu piše

Tata što se s mamom svađa

Ko te od nas voli više

PORODIČNE ZAVRZLAME

Kad misliš da njega

više vole,

pa vodiš mali

kućni rat,

šta je uzrok ljubomori,

ako nije,

mlađi brat.

Ko se s tobom

malo igra,

pa nestane

poput vetra,

niko nije tako čudan,

ko starija

sestra.

Do podne je

glava boli,

do igre joj

nije s vama,

znaš sigurno da te voli,

jer samo je,

jedna mama.

Ko se ljuti

za sitnice,

retko kada

mladost shvata,

još zahteva sve petice,

e to može,

samo tata.

NA PLAŽI

Na plaži vrvi od bezbrižnog sveta

K'o tiho zujanje pčela u vresku

Život je kren'o, početak je leta

Ostavljam tragove sreće u pesku

Topli vetar s juga lica šareni

More se mreška, treperi i seni

Po plaži nehajno radost sejem

Sve mi je smešno, svemu se smejem

Sunce mi priča o postanku svom

Talasi radosno podižu kreste

Galeb se čuje i ribe se mreste

I sve je nestvarno u oku mom

Mornari pevaju pesmu života

Telo mi opija mirisan poj

I osećam, živa sam. Živim. Lepota.

Hej – hej, haj – haj, hoooooooj…

VEČNA SREĆA

Neka crno bude belo

Neka pola bude celo

Nek pupoljak bude cvet

Nek miriše ceo svet

Neka tuga bude manja

Nek se tmina suncu sklanja

Više smeha manje plača

Neka pesma sve nadjača

I to pesma dece srećne

Srećne dece sreće večne

ISPOD LIPE

Divan miris širi

Rascvetala lipa

Nesebično svetu

Deo sebe sipa

Ptice se vesele

I travke i ljudi

S ranim jutrom sve se

Proteže i budi

Slušam kako pčele

Pričaju o letu

I tanani vezak

Oko lipe pletu

Zalutali mravak

Moje prste broji

Zna neću mu ništa

Pa se i ne boji

Leptiri mi mašu

Mašem i ja njima

Dok jutarnje sunce

Svetli u očima

Goran Dakić / SrpskaCafe

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Zbog ubistva Damira Ostojića “Šijana” uhapšen Srećko Trifković

GC

NBA od naredne sezone na TV Areni Sport, od pet do osam utakmica sedmično

GC

Britanski milijarder Mittal uhapšen u Lukavcu

GC

Korn predstavio spot za najnoviji singl (VIDEO)

SD

Usvojena odluka o privremenom finansiranju institucija BiH

OT

“Plan bjekstva 3” u Palasu: Stalone i Bautista u akciji spašavanja

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više