Film

Monika Ponjavić: Sluškinjina priča – A zašto ne mini serija?


Prošle godine sam, po završetku druge sezone “Sluškinjine priče” (The Handmaid’s Tale), napisala tekst “Neke priče zahtijevaju kraj”, misleći da je njena nedorečenost najgore što se ovoj seriji moglo desiti, a onda je uslijedila treća sezona. O njoj pišem danas, iako je ostalo još nekoliko epizoda do finala, jer njen kraj je, čini mi se, sasvim izvjestan – krupni kadar lica odlučne, ljute i prkosne Džun (Elisabeth Moss).

Tada sam govorilao tome kako je prva sezona, iako izuzetno frustrirajuća (a to je i poenta, jer gledamo refleksiju sopstvenog društva), pratila prilično doslovno tekstualni predložak na kojem je bazirana, i da, kako to obično biva, kada su u pitanju adaptacije za film i televiziju, sve dok se književno djelo pomno prati, problema nema. Istu stvar mogu reći i danas, jer je “Sluškinjin apriča” upala u zamku u koju je upala i “Igra prestola”, ostajući tako zarobljena u nekom među prostoru koji je sa jedne strane ili izuzetno spor, razvučen i napakovan sporednim događajima koji ne doprinose priči u velikoj mjeri, ili previše brz, što dovodi do toga da se određeni događaji odvijaju skoro bez ikakvog smisla ili prethodno izgrađenog uporišta. Kao i tada, i sada bih kao pozitivan primjer navela “Ostavljene” (eng. Leftovers), čiji se kvalitet dramatično poboljšao u trenutku kada se Dejmon Lindelof (Damon Lindelof) konačno oslobodio Perotinih (Perrota) okova, tako da prevazilaženje izvornog materijala nije nužno loša stvar. Nažalost, u “Sluškinjinoj priči” jeste. Ne samo zato što se u ovoj seriji posljednje dvije sezone skoro nije desilo ništa, ili ako jeste, to nešto je moglo biti spakovano u maksimalno deset epizoda (umjesto dvadeset i šest koliko ćemo na kraju dobiti), nego zato što je “Sluškinjina priča”, baš kao i “Igra prestola”, napravila otklon od svog sopstvenog kanona. Ovo odstupanje je upravo razlog zašto više ne možemo govoriti o velikoj i važnoj seriji, na šta je prva sezona upućivala.

Taj otklon u najvećoj mjeri ima veze sa prikazom njenih muških i ženskih likova, odnosno njihovih motivacija. Jedno od važnih otkrovenja u prethodnim iteracijama “Sluškinjine priče” bila je spoznaja da je Serena Voterford direktno zaslužna za formiranje Gilea da i njegovog društvenog poretka u formi kakav je on danas. Staviti ženu u poziciju tvorca društva koje ženama oduzima slobodu ukalupljujućiih u uloge supruga (wives), domaćica (marthas), majki (handmaids), poslovnih žena (aunts) i tretirajući ih kao odvojene uloge, bio je odličan potez, jer je dao izvjesnu trodimenzionalnost takvoj politčkoj klimi koja muškarce, u kontekstu savremenosti, ne tretira isključivo kao ugnjetavače. Međutim, takva teza, čija je demokratičnost bila neophodan začin ovoj nekada kompleksnoj priči, sada je pretvorena u jednostrani prikaz muškaraca čija okrutnost sa svakom novom epizodom postaje sve izoštrenija. Nik (Max Minghella) je, naravno, pretvoren iz brižnog partnera i oca u novog Zapovjednika čija je prošlost koljača isplivala niotkuda i izničega. Fred Voterford (Joseph Fiennes) je usput izgubio sve svoje posljednje vrline, a sa njima i ono što mu je davalo ljudskost, dok je Zapovjednik Lorens (Bradley Whitford), čovjek koji je spasio Emili (Alexis Bledel) i Nikolu u finalu prošle sezone, sada prikazan kao okrutni suprug koji ugrožava mentalno zdravlje svoje žene zarad pozicije u društvu kojem navodno ne želi pripadati. I to su samoglavna tri lika koja, za razliku od ostalih, nisu čisto, dvodimenzionalno zlo ili barem ne bi trebalo to da budu. Ovakav preokret u jednoumlje je možda i najgori novi momenat “Sluškinjine priče”, čiji je svaki novi minut i svaka nova izgovorena riječ pretvara u pamflet koji feminizmu čini medvjeđu uslugu.

Na sve to, tokom ove sezone dobili smo i uvid u prošlost i motivaciju određenih likova, poput Lidije Klements (Ann Dowd), koji su toliko uvredljivog karaktera da je možda ipak bolje da nismo. Svesti tako zanimljiv lik na frustriranu ženu koja je zbog muškarca odlučila da se osveti drugoj ženi čiji je osnovni grijeh biti zaposlena, samohrana majka nije samo uvredljivo nego je i bazično banalno, čime se dodatno naglašava činjenica da serija trenutno nema fokus niti joj je posve jasno ko su joj glavni antagonisti, zli muškarci ili isfrustrirane žene koje se ponašaju kao muškarci? Ili i jedni i drugi ili niko? Ili je zapravo cilj svesti sve “dobre” ženske likove na napaćene žene, lišene slobode i bez glasa, pa bilo to čak i usiljeno. Pored toga, postavlja se pitanje koliko se ovi likovi uopšte mogu razviti ako se njihove pozadinske priče uključuju na samom kraju, to jeste ako ova serija ikada doživi kraj. A po svemu sudeći, kraja u ovom beskonačnom iscrpljujućem ciklusu ponavljanja jedne te iste formule (iz prkosne Džun koja je donijela odluku preko slomljene, bespomoćne Džun do prkosne Džun koja je donijela odluku i sve to ispraćeno tikovima u krupnom kadru, u nedogled, Džun koja je imuna na sve opasnosti, čime se njen lik unižava), prosto nema na vidiku,zbog čega je fokus serije izgubljen, i zbog čega će sa njim uskoro bez traga nestati i interesovanje publike. Jer gledati Džun, u distopijskoj kolor-šemi koja jednostavno mora biti isprana, jer u suprotnom nije dovoljno distopijska, kako kleči pred ženom na samrti koju je nešto ranije željela ubiti, jer graditi neizvjesnost tokom cijele epizode ka ishodu koji će završiti nespretnim rukovanjem skalpela i epskim neuspjehom koji graniči sa slepstikom, jer slušati jeftino napisane misli i dijaloge koji očigledno ne vode ničemu (Beniofi Vajs su za Brusa Milera i ekipu Šekspir), više jednostavno nema smisla. Jer postoji toliko zanimljivijih stvari koje umjesto toga u životu možemo trenutno raditi.

Ocjena: 2.5/5

Monika Ponjavić/SrpskaCafe

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Doboj 2019: Čekamo novog šampiona, kandidati Šartr i Eurofarm

DM

“Ruska filmska grupa” tužila Džeki Čena i Švarcnegera

GC

Odlična uvertira pred Olimpijakos: Borac slavio protiv Sesveta

GC

SC Lektira: Svi ti kileri, ubice, nacoši i varvari

GC

Srbija ponovo bolja od Italije

GC

Amazonija u plamenu! Predsjednik Brazila: Ne miješajte se!

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više