Izdvajamo

Monika Ponjavić: Criminal – S obe strane ogledala


Ukoliko je još uvijek niste počeli gledati ili ste već zakoračili u tu avanturu, ali je niste završili, važno je da znate da postoji određeni redoslijed kojim bi Netfliksovu seriju “Kriminalac” (Criminal) trebalo pogledati.

Za one koji ne znaju, u pitanju je policijski procedural čiji je glavni lik prostor u kojem se radnja odvija. Interesantnog i inovativnog koncepta, ova serija podijeljena je na četiri dijela, prema zemljama radnje, na takav način da svaka država dobija po tri epizode. Iako, u principu, ništa neće narušiti vaše iskustvo ukoliko prvo pogledate Francusku ili Njemačku jer je radnja nelinearna i kao takva dopušta slobodu volje i izbora, najbolji redoslijed je ipak: Velika Britanija, Francuska, Španija, Njemačka. Najbolji, jer nudi najbolje od onoga što serija pruža. Iako nije najkvalitetnija u grupi, britanska priča je ona koja sigurno na najkvalitetniji način postavlja atmosferu i generalno ritam serije čija se radnja u potpunosti odvija u zatvorenom prostoru policijske stanice koja na momente asocira na daleku budućnost, na momente na rijaliti, pri tom nas često podsjećajući na atmosferu i štimung “Crnog ogledala” (Black Mirror).

Taj prostor je ujedno i najbolje što nam “Kriminalac” nudi, jer je riječ o prostoru koji prepušta mnogo ličnoj interpretaciji, koji razigrava maštu i koji nam daje sitne indicije o slučaju koji pratimo, o likovima koje gledamo, uprkos svim ograničenjima koji sa takvim izborom dolaze. Jedno od takvih ograničenja jeste upravo činjenica da je kompletna radnja svedena na taj prostor u kojem se načelno ne dešava ništa osim dijaloških scena između policije i osumnjičenog. Takva postavka je zanimljiva ne samo zato što ne ostavlja mnogo prostora za lutanje, iako ga itekako dopušta ukoliko se za lutanje opredijelite, jer je sva satkana iz mnoštva detalja koji znače, nego i zato što je u potpunosti zasnovana na tekstu i na igri.

To je ono što je čini jedinstvenom i što je odvaja od drugih procedurala čiji slučajevi obično počinju na mjestu zločina, prikazom tijela, forenzičarima koji ga u potrazi za materijalnim dokazima obrađuju, te inspektorima čiji je cilj otkriti identitet počinioca. Ono što je ovdje drugačije jeste taj mali obrt koji svaki izraz lica, svaki postupak, svaki detalj stavlja pod istragu, jer, bez obzira na svu suptilnost, ponašanje osumnjičenih, njihov fizički izgled, odjeću koju nose i slično, svi ti elementi su ključni za zaplet jer su oni ti koji nas navode na zaključak, o krivici ili nevinosti.

Taj zaplet, taj preokret dolazi kao rezultat ljudskog ponašanja koje je ovdje stavljeno pod lupu. I u tom smislu, vizuelni aspekt serije, vizuelni aspekt na kojem je u dobroj mjeri njen koncept zasnovan, ovdje je u službi ljudskog ponašanja i njegov zadatak je pružiti gledaocima kontekst na osnovu kojeg bi došli do zaključka o temperamentu i osnovnim karakteristikama osumnjičenog. Takav postupak, u kojem vizuelno za cilj ima da suptilno utiče na našu moć rasuđivanja, je odličan, jer nas stavlja direktno u igru, tjerajući nas da mijenjamo svoju poziciju i odnos prema njihovoj krivici ili nevinosti. A rijetki su slučajevi takve angažovanosti publike danas. Posebno kada je riječ o filmu ili televiziji.

Sa druge strane, pored odličnog koncepta, inovativnog pristupa u pogledu prostora (koji ostaje isti, ali na jasan način daje uvid u promjenu sredine) i scenografije koja je po meni najdragocjeniji element “Kriminalca”, dobrog teksta i fantastične igre, ono što ostaje jeste repetitivnost koja je, uzevši u obzir da svaka epizoda prati drugog osumnjičenog, neminovna. U tom smislu “Kriminalac” je serija čiji su fragmenti bolji od ukupnog dojma koji serija kao cjelina ostavlja. A svaki njen dio, ovdje prvenstveno mislim na izabrane evropske zemlje i takvu podjelu, sa sobom donosi nešto drugačije zbog čega je važno pogledati je u komadu, iako je riječ o jednoj vrsti antologije. S tim u vezi, treba reći da će vas francuski segment uvući dublje u priču, španski donijeti najbolju igru, a njemački najbolji preokret i osjećaj koji će ostati neko vrijeme sa vama, onaj koji će priču zabetonirati.

Iako “Kriminalac” nije najbolje što nam televizija nudi, posebno kada je u pitanju policijski procedural smješten u jednu prostoriju i zasnovan na gomili razgovora uz lošu kafu (to je i dalje “Mindhunter” bez konkurencije) i iako nema snagu, energiju i strast koju “Mindhunter” posjeduje, ako volite ovaj žanr, ako nemate ništa bolje da radite dok čekate novu epizodu “Nasljednika” (Succession), onda je ovo serija za vas. Što bi rekao Djatlov: “Not great, not terrible”.

Ocjena: 3.5/5 

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Otvoren Dukafest, prijavljeno 1 500 filmova

AP

Hrvatska: Štrajk prosvjete nastavljen, đaci izgubili šest dana nastave

AP

Za svaku pohvalu: Odbornici se odrekli naknade da pomognu bolesnoj djevojčici

AP

Objavljene fotografije osumnjičenih za ubistvo Olivera Ivanovića

AP

“Pazarić” pod istragom, Tužilaštvo KS formiralo predmet

AP

Dodik: Srbi trebaju da teže ujedinjenju u jednu državu

AP

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više