Izdvajamo

Monika Ponjavić: Succession – Moj omiljeni citat Šekspira: uzmi proklete pare!


“Nasljednici” (Succession), velika serija koja je prošle godine ušla na mala vrata, neprimjetno, tiho i sa stilom, ove godine uspijeva da nadmaši samu sebe, kao, između ostalog, i “Dark” i “Mindhunter”.

Dok je prva sezona Armstrongove (Jesse Armstrong) satirične drame zahtijevala izvjesno vrijeme da se priviknemo ne samo na ritam, tempo i agresivnu kameru iz ruke, nego i na plejadu odvratnih, degutantnih likova koji su svi, bez izuzetka, pokvareni do srži, druga je već poznati teren koji od nas više ne zahtijeva ništa osim da se prepustimo dekadenciji društva sa kojim smo odlučili nastaviti ovo putovanje. Pod uslovom da smo to odlučili. Jer ako jesmo, onda smo u priči 100%. Druge ovdje nema. I ako smo odlučili, onda je sve već poznato, i ritam, i tempo, i ta agresivna kamera i još agresivnija porodica koja gazi sve pred sobom, baš kao i sama serija.

Porodica je Roj, modelovana po Šekspirovom Kralju Liru i američkoj porodici Murdok, sada smještena na njujorški Menhetn. Njen kralj je Logan Roj (Brian Cox), medijski mogul i osnivač medijske imperije “Waystar Royco”. Kendal (Jeremy Strong), Roman (Kieran Culkin), Konor (Alan Ruck) i Šiv (Sarah Snook) njegova su djeca i nasljednici. Tokom prve sezone, fokus je stavljen na Kendala, vidno sposobnijeg od ostatka svoje braće i sestara, ali ne i pametnijeg, a njegov krah i posljednja rečenica prve sezone – You are my boy, my number one boy – je ona koja je napravila razliku i od dobre serije napravila odličnu, vinuvši je u nebesa izvrsnosti. Taj kraj i ta rečenica ostavili su na mene najjači utisak prošle godine, zbog čega su se “Nasljednici” našli na mojoj listi najboljih serija iz 2018. I to na drugom mjestu. Jer završiti seriju na zadovoljavajući način danas je veliko umijeće i prava rijetkost, što smo ove godine mogli i vidjeti.

Po ugledu na oca, Loganova djeca su grozni ljudi koji ne prezaju ni od čega da bi se domogli vrha, jer vrh i pobjeda su jedini koncepti koje su oni u stanju razumjeti. Međutim, pobjeda za Loganovu djecu je, kako se ispostavlja, nemoguća misija, jer nadmudriti Logana jeste srž igre i zapleta “Nasljednika”. Prvih deset epizoda njene prve sezone je upravo to – posmatranje ljudi koji pokušavaju i ne uspijevaju, ne uspijevaju da nadigraju jedni druge, sami sebe i čovjeka na vrhu. U svemu tome krije se određeno zadovoljstvo, doduše sumorno, po ugledu na samu seriju, jer potrebno je pronaći način da se vežemo za nekog od likova, što je, šire gledano, izuzetno teško i zahtijevno. Taj ciklus mržnje i ljubavi, gađenja i oduševljenja je pokretačka sila koja publiku drži prikovanu za male ekrane, a njena glavna zvijezda, htjeli mi to sebi priznati ili ne, je uvijek Logan, harizmatični nasilnik i tiranin i omiljeni lik, jer, sa moje tačke gledišta, pratiti “Nasljednike” i ne navijati za Logana je prosto nemoguće.

Takav osjećaj (frustracije) je u velikoj mjeri tu zaslugom nevjerovatnog Brajana Koksa koji je, čini mi se, konačno dobio ulogu života. Štaviše, svi glumci su besprijekorni, a ovdje u prvi plan moram ipak staviti Metjua Mekfejdena (Matthew MacFadyen), koji obično glumi frajera, bilo da je riječ o gospodinu Darsiju (Pride and Prejudice) ili inspektoru Ridu (Ripper Street). Njegova transformacija iz britanske face u američkog papučara, nevjerovatna je. Mekfejden igra Toma, supruga Šiv Logan, najpametnije od sve Loganove djece, ambicioznog, ali dosadnog i slabašnog muškarca, čija poniženja se iz epizode u epizodu nižu jedna za drugim.

Druga sezona nastavlja tamo gdje je prva stala, neposredno nakon njihovog vjenčanja koje je više bilo horor nego bajkovita priča. Kendal, nakon nesreće koja ga je ostavila u krhotinama, dovoden je do neprepoznatljivosti, međutim, kako je riječ o “Nasljednicima”, postavlja se pitanje da li je ono što gledamo istina ili još samo jedna od porodičnih igri. Manipulacija je ključna riječ ovog djela, što ostavlja dovoljno prostora za interpretaciju ovih i ovakvih odnosa. A ta manipulacija dovedena je do vrhunca u petoj epizodi druge sezona koja je u pogledu režije, teksta i igre nešto najbolje što smo mogli vidjeti ove godine. Zasnovana uglavnom na razgovorima i dijalozima koji se nalaze u zaštićenim, ali ipak krhkim prostorima iza kulisa, dozvoljavajući vam tako da na tren postanete dio onih famoznih 1%, “Nasljednici” nisu serija za svakoga. To je sigurno, ali oni koji su se uspjeli zakačiti u drugoj polovini njene prve sezone će joj ostati vjerni do kraja, jer kao što sam na početku teksta rekla, ova serija, sa svakom novom epizodom, sa svakim novim minutom, opravdava svoj status neizbježne, one koja je urađena po standardima i mjerilima ne samo 21. Vijeka, nego svijeta generalno, onog koji je postojao, postoji i koji će postojati. Uvijek.

Ocjena: 5/5

Monika Ponjavić / SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Dodik: Rusija želi da bude prisutna na prostoru Republike Srpske

DM

“Kitarovićeva ponovo krši ustav”

DM

Decenijama se spremaju za “ratove zvijezda”, a rakete još lansiraju sa flopi disketa

DM

“Ladies night” u Cineplexxu Palas uz film “Godina vjenčanja”

DM

Saobraćajka kod Zenice: Stradala žena, četiri osobe povrijeđene

DM

Gov: Velika Britanija napušta Evropsku uniju do 31. oktobra

DM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više