Iggy Pop
Muzika

Nebojša Ristić: Iggy Pop – Slobodan


Dakle, ne postoji takvo nešto kao “još jedan album Iggyja Popa”. Ne može ni biti jer samo potpuno zalutao slušalac može da prilikom preslušavanja isključi nevjerovatnu prošlost možda najvećeg rokenrol frontmena ikad.

Ako ne i najvećeg, iz razloga što je nemoguće tj. deplasirano upoređivati npr. jednog Jaggera, Morrisona, Stewarta, Daltreyja ili Mercuryja, onda definitivno posebnog. I po tome što je ispod njegovog šinjela, baš kao kod Gogolja, izmilila čitava armija sljedbenika i imitatora.

Kada bi to i stavili u stranu ostaje taj Glas. Onaj koji, baš kao i kod Johnnyja Casha, čini da i najbanalniji predložak dobije dubinu. Taman da je u pitanju neka Bregina reciklaža.

E, tako nekako vas udara i novi album “Free” jer počinje sa nečim što bi glasom bilo kog drugog bilo tek recitacija, a ovako odmah pomislite da je tako nekako morao zvučati Mojsije dok je prenosio smrtnicima Deset zapovijesti, znate već čijih.

Naziv albuma je možda i suvišan jer ako je ikako živio i djelao u rokenrolu na isključivo slobodan način onda je to James Jewel Osterberg. Moguće je da se Iggy to baš i ne sjeća najjasnije jer je unos hemije bio enorman, a nema baš previše video-zapisa tih karambola na sceni.

Jedan od takvih bio je kada je Elton John, svježe uspostavljen kao zvijezda i vlasnik diskografske kuće Rocket Records, poželio da angažuje svoj omiljeni bend, The Stooges. Nenajavljeno, i u kostimu gorile, popeo se na binu da to ponudi Iggyju i Ashetonima. Budući da su bili maksimalno urađeni ovi su utripovali da im se prava gorila našla iza leđa pa su počeli da ga mlate čim su stigli.

Danas se Iggy u poređenju s tim danima potpuno umirio, ako izuzmemo da se čovjek njegovih godina i dalje redovno skida do pasa na pozornici. Ono što je negdje ipak važnije redovno izdaje albume poput ovog o kojem je danas riječ.

Može da se vidi konstanta u tom djelanju jer većina tih albuma ima nekoliko jakih pjesama na njima koje se onda nadopunjuju vezivnim pjesmama koje i nisu baš za pamćenje. U vječitoj potrazi za drugačijim, ili da mu jednostavno ne bude dosadno, Iggyju nije mrsko da odluta u pravcima koje ne biste povezali sa čovjekom koji je praotac panka.

Uspješnost tih izleta varira od albuma do albuma, ili pak u okviru jednog istog albuma, ali je neporecivo da ima sasvim dovoljno primjera kada to klikne. Malo ko bi očekivao da će jedan Dylan Thomas i njegova poema „Do Not Go Gentle into That Good Night“ biti uvrštene na neki Iggyjev album, ali pokazalo se da to je savršena kombinacija.

Stari vuk zna, a može mu se zbog kultnog statusa koji uživa, da će lako dobiti bilo koga za saradnju. Nekog poput bivših članova Sex Pistols, Kate Pierson iz B 52's ili Queens of the Stone Age. To em povećava interes publike em osvježava zvučnu sliku koja zahvaljujući pomenutom Glasu, koji jeste i blagoslov ali i prokletstvo, može da ponekad zazvuči ravno.

Na albumu “Free” ulogu glavnog osvježivača dobio je trubač Lerom Thomas koji je ovaj album odveo u neke ezoterične vode, baš kao što je i gitarista Noveller učinio da njegov instrument ovdje bude više upotrebljen za stvaranje zvučne kulise negoli za rifove. Ovo sve ne znači da lisac nije ostavio prostora i za mnogo očekivanije komade poput „James Bond“ koja bi, kad bi to današnje trendsetere zanimalo, mogla da bude i omanji hit.

Ono na šta smo več navikli kod Iggyja, jer mu se, opet, tako može, jeste da ubaci i neku potpuno nepotrebnu stvar koja nije čak ni smiješna. U pitanju je „Dirty Sanchez“ koja je neka porno papazjanija za koju ni sam Iggy vjerovatno ne zna za šta mu je trebala, ali takvi su Iggyjevi solo-albumi. Valja ih poslušati da bi se probralo ono što valja i naravno nikad ne zaboraviti da ono što ne valja nikad neće naći mjesta tamo gdje je on najmoćniji, na koncertu. Takav performer se naprosto ne postaje, takvim se rađa, a čitateljke bi vjerovatno bolje znale da objasne magiju njegovog torza, čak i u 72. godini koju uredno gazi.

Odavno u komfornoj zoni u kojoj se igra sa bilo čim što mu je interesantno, uostalom, pamtimo i njegove obrade jednog Sinatre ili Edith Piaf, a sa pedigreom nekog kojem se klanjao i jedan Bowie, Iggy nastavlja svoje putovanje. Samo je jedan Passenger.

Nebojša Ristić/SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


ucitavam...

Možda vas zanima

Psihomodo Pop predstavili singl “Digitalno doba” (VIDEO)

DB

Nevrijeme u Trebinju: Voda ušla u kuće, potopljen put Strujići-Orašje

DB

Hoće li Vlada Srpske smanjiti doprinos na plate?

DB

Ništa od dogovora o najnižoj plati!

DB

Poplave u Veneciji: Grad je na koljenima! (FOTO/VIDEO)

DB

Akcija “Blic”: Pripadnici SIPA-e hapsili svoje kolege!

DB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više