Film

Monika Ponjavić: Najbolji filmovi iz 2019. godine


Godina iza nas je bila godina izuzetnih filmskih ostvarenja. Izabrati dvadeset je zaista bio težak zadatak.

Kao kod godišnje liste serija, i ovdje je prvih pet mjesta uklesano u kamen. Svi ostali filmovi bi se mogli pomjerati na listi naprijed ili nazad, ali prvih pet su, po meni, najbolji filmovi godine. Tri dokumentarna, jer je 2019. bila plodna godina za dokumentarce, i dva igrana filma. S tim da je jedan, onaj koji stavljam na prvo mjesto, na granici, jer još uvijek nisam sigurna da li se radi o dokumentarnom filmu ili igranom filmu koji koristi jezik dokumentarca kako bi ispričao svoju priču.

Kako je u pitanju lista, a liste su subjektivne i nezahvalne, unaprijed se izvinjavam što nisam stavila sve vaše omiljene filmove. Nisam stavila “Irca” (The Irishman), nisam stavila “Bilo jednom u Holivudu” (Once Upon a Time in Hollywood) i nisam stavila “Džokera” (Joker). Nisam, jer iako je riječ o (relativno) dobrim filmovima, oni prosto u mojim očima nisu bolji od ovih koje navodim, niti su ostavili na mene utisak. “Irac” je tako, i pored režije i vizuelnog identiteta, onih elemenata koji su pokazali da je Skorseze veliki majstor zanata, kod mene u talasima izazivao osjećaj nelagode, prije svega zbog izbora glumaca i vizuelnih efekata na kojima će se još neko vrijeme morati raditi. Drugi čin “Bilo jednom u Holivudu”, filma koji je imao savršen početak i kraj, i koji nam je dao Pitovo (Brad Pitt) najbolje izdanje, me je svojski napatio, dok je “Džoker” možda najprecjenjeniji film godine, koji se ozbiljnim temama bavi na prilično površan način. Kada bismo mu oduzeli Hoakina Finiksa (Joaquin Phoenix), ne znam šta bi nam ostalo. Kako je film u velikoj mjeri subjektivan, jasno je da se sa ovim neće složiti svi. Ali, šta je tu je.

Listu počinjem takozvanim pohvalama (eng. honourable mentions) i nastavljam je spiskom od deset najboljih. Sa bonusom, to je ukupno dvadeset i jedan film koji izdvajam za 2019. godinu.

Oray, Mehmet Akif Buyukatalay, Njemačka
Klaus, Sergio Pablos, Španija
About Endlessness, Roy Andersson, Švedska
The Souvenir, Joanna Hogg, Velika Britanija
Under the Silver Lake, David Robert Mitchell, SAD
The Farewell, Lulu Wang, Sad/Kina
An Elephant Sitting Still, Kina
Monos, Alejandro Landes, Kolumbija
The Lighthouse, Robert Eggers, SAD, Kanada
Knives Out, Rian Johnson, SAD

BONUS: JO JO RABBIT

Da je bio samo malo odvažniji u svom naumu, da je istjerao svoju ludu ideju do kraja, bez kompromisa i bez zadrške, hrabro i neustrašivo kako je i počeo, “Džodžo zec” bi se sigurno našao pri samom vrhu. Taika Vaititi je smjeli reditelj čija djela nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. On je vizionar i legenda, vješti autor odličnog smisla za humor koji zaslužuje svu našu pažnju i zato mi je ova odluka možda i najteže pala, jer ovaj Vaititi u odnosu na onog Vaititija kojeg znamo prosto nije bio dovoljan.

10. 1917

Sam Mendes, SAD

Dugo sam se razmišljala da li da “1917” stavim u prvih deset. Na kraju je prevagnula činjenica da nam je Mendes dao svjež pogled na ratnu tematiku. Sa izuzetkom jedne scene, “1917” je besprijekoran film koji ostavlja snažan utisak. U svojoj suštini, on je više triler ili čak horor, gdje su vrijeme i pejzaž glavni antagonisti, nego što je ratni film. Njegova premisa je jednostavna baš kao i struktura i u tome se ogleda njegova čitava ljepota. U toj jednostavnosti. Koristeći se svedenom, arhetipskom pričom Mendes je nizom stilizovanih prikaza Prvog svjetskog rata izgradio kompleksan film jasnog stava u čijem središtu stoji prerano izgubljena mladost. “Iz jednog kadra” nema ama baš nikakve veze s tim.

9. MARRIAGE STORY

Noah Baumbach, SAD

Kliše “manje je više” ponekad zaista ima smisla. Otjelotvorenje te ideologije vidi se u novom filmu Noe Baumbaha. Bazirana djelimično na ličnom iskustvu reditelja, “Priča o braku” je ispovijest o kraju jednog odnosa ispričana iz ugla njenog glavnog muškog lika, ali na takav način da istovremeno nudi obje strane priče zavađenih supružnika koje igraju Skarlet Johanson (Scarlett Johansson) i Adam Drajver (Adam Driver). Iako je kompletna glumačka ekipa ponudila najbolje od sebe, Drajver se nametnuo kao njen najjači član. Riječ je glumcu nevjerovatnog talenta koji će, nažalost, ove godine izgubiti i više nego zasluženog Oskara.

8. LONG DAY’S JOURNEY INTO NIGHT

Bi Gang, Kina

Još jedan mladi reditelj na ovoj listi je Bi Gang (1989. godište), čije je djelo “Putovanje dugog dana u noć”, nastalo pod snažnim uticajem Dejvida Linča (David Lynch), Vong Kar-Vaija (Wong Kar-Wai) i Afikatponga Virasetakula (Apichatpong Weerasethakul), više halucinacija, više san, više meditacija, više poezija nego što je film. Tema koja bi bila svojstvenija nekom sredovječnom muškarcu bavi se, iznenađujuće, pitanjem izgubljene ljubavi, opsesivne ljubavi, izgubljenog života i žala za prošlošću. Film nije za svakoga i nije za sva raspoloženja. Zato, gledajte ga samo onda kada ste u stanju dati svu svoju pažnju i samo u onom trenutku u kom se možete potpuno prepustiti.

7. BEANPOLE

Kantemir Balagov, Rusija

“Izrazito savremeno djelo klasičnog filma” je možda najbolji opis “Divke” (Beanpole u prevodu znači žena-div), visceralnog filma koji ostavlja ožiljke. Kako je riječ o savremenom ruskom filmu, a savremeni ruski film se sve više manifestuje samo u dva oblika – akcioni film (poput onih sa Bikovićem koji se mahom ugledaju na američku produkciju) i teška socijalna tegoba – jasno je da “Divka” pripada ovom drugom ekstremu. Iako rad jako mladog reditelja (Balagov je 1992. godište), “Divka”, kao i “Putovanje dugog dana u noć” odiše izvjesnom starošću, bogatim iskustvom i zrelošću kakva se u ovakoj situaciji ne bi očekivala. To je, između ostalog, samo jedan od njenih šokova.

6. UNCUT GEMS

UNCUT GEMS

Josh Safdie, Benny Safdie, SAD

Tamo gdje su “Dobra vremena” (Good Times) možda podbacila, “Nebrušeni dijamanti” su nadoknadili. I više od toga, držeći ritam haosa u konstantnoj uzlaznoj putanji, u ovoj zaglušujućoj kakofoniji uznemirenosti i horora. Međutim, zvijezda filma koji trči sprint, umjesto maratona, je na kraju i pored maestralne režije, montaže, fotografije, scenarija, ipak Sendler (Adam Sandler), bez kojeg bi ovaj haos bio nezamisliv. Ovo je uloga karijere. Bravo!

5. FOR SAMA

Waad Al-Khateab, Sirija

Dokumentarac iz perspektive jedne žene koja se nalazi u prvim redovima borbe u Alepu je najkraći opis filma “Za Samu”. Žena je nagrađivana novinarka Vad Al-Kateb, a Sama njena kćerka, rođena u sred horora ratom zahvaćene Sirije. Film je, što se iz premise može zaključiti, izuzetno nasilan i na momente težak za gledanje, jer u prvi plan stavlja djecu koja su odrasla u kakofoniji ratnih zvukova na koju gotovo više da ne reaguju, čije prve riječi nisu mama ili tata, koja se igraju u ruševinama svog nekadašnjeg grada i čiji su prijatelji ili mrtvi ili davno otišli. Vad nije otišla. Naprotiv. Njena odluka da ostane u Alepu, da putem hitnog carskog reza rodi Samu dok oko njih padaju bombe, da sve to snimi i nastavi odgajati svoju djevojčicu tu, je osnovna tema filma. Filma, koji je podigao ljestvicu kada su u pitanju ratni dokumentarci.

4. PAIN AND GLORY

Pedro Almodovar, Španija

Protkan paletom jarkih, živih boja, simptomatičnih za Almodovara i njegov vizuelni stil (koji iznenađujuće uvijek funkcioniše u savršenoj sinhronizaciji), “Bol i patnja” se, kako sam naziv filma kaže, suštinski bavi pitanjem kreativnosti umjetnika i boli koja djeluje dvojako na njegov stvaralački proces. U jednom od dijaloga, a film je gotovo isključivo baziran na dijalozima i snenoj intorspekciji, ovo pitanje se stavlja u prvi plan – da li bol uništava umjetnost? Naravno, odgovor, jedini mogući za umjetnika, jeste da takvo pitanje odbaci kao posve neprikladno, jer umjetnost je možda jedina profesija u kojoj je bol presudna, u kojoj je bol njena pokretačka snaga, ono što joj, na kraju krajeva, daje njen finalni oblik. Duboko ličan i poetičan, “Bol i slava” je film zrelog reditelja, možda čak i njegov najbolji. Za Banderasa (Antonio Banderas) nema sumnje.

3. HONEYLAND

Tamara Kotevska, Ljubomir Stefanov, Makedonija

“Zemlja meda” je najljepši film koji sam pogledala u 2019. godini; godini lijepih filmova. Njegova dualnost – dokumentovanje jedne distinktivne dramske priče, antropološka studija zaboravljenog prostora, zaboravljenog naroda koji živi u potpunoj izloaciji, ekološki vapaj, studija lika, harizmatične, neustrašive, plemenite Hatidže, sve to u jednom – je samo dio njegovih vrijednosti. Možda je baš zato “Zemlja meda” ušla u istoriju kao film koji je istovremeno nominovan i u kategoriji Najboljeg stranog i u kategoriji Najboljeg dokumentarnog filma. U svakom slučaju, potpuno zasluženo.

2. PARASITE

Bong Joon-ho, Južna Koreja

Drastično različit od svojih popularnih prethodnika (Snowpiercer, The Host, Okja) u iskazu, a opet jako blizak u ideji koju želi prenijeti – o ljudima kao štetočinama – “Parazit”, novi film Bong Džun Hoa (Bong Joon-ho), je suma svega što je ovaj kreativni reditelj do sada želio reći. Odslikavajući kroz prostor status suprotstavljenih porodica, iako malo očigledno i banalno, ipak je efektno, jer cilj ovog filma nije prikazati dobre i loše ljude, dobre siromašne i loše bogate porodice, one koje jesu imale sreće i one koje nisu nego radije, činjenicu da svaku porodicu danas oblikuju represivne kapitalisitičke snage koje im zauzvrat oduzimaju humanost, koje ih, igrajući na kartu dominacije i moći, guraju u stanje ekstremne konkurentnosti, generišući konstantu odbojnost prema drugim ljudima i uopšte prema svemu drugom i drugačijem. Posebnost ovog filma leži i u činjenici da je ostvario nemoguće – ujediniti publiku i kritiku.

1. COLD CASE HAMMARSKJÖLD

Mads Brugger, Danska, Norveška, Švedska, Belgija

Činjenica da još uvijek nisam sigurna da li sam pogledala dokumentarni film ili igrani film, tačnije triler, koji koristi dokumentarac kao sredstvo izraza, poput Ekoovog “Fukoovog klatna”, uopšte nije važna kada je riječ o Brugerovom “Hladnom slučaju Hamaršold”. Ono što, međutim, jeste važno je lakoća sa kojom Bruger plete svoju nevjerovatnu priču baziranu na istinitom događaju – na smrti generalnog sekretara Ujedinjenih Nacija Daga Hameršolda 1961. godine u Zambiji. Rijetki su filmovi koje gledam širom otvorenih očiju i usta, oni koji ostavljaju bez daha, koji uzbuđuju, provociraju, raduju… A kada se dese, onda zaslužuju sve, i hvalospjev i pažnju i ljubav. Takav je “Hladni slučaj”, film koji će vas zabaviti i zaprepastiti, za koji nikada nećete biti sigurni šta je. U suštini, jedino što ćete o njemu moći reći sa preciznošću, a kada kažem “sa preciznošću”, mislim na onu golu istinu, jeste da je u pitanju djelo pripovjedačkog genija. Bruger je genije i ako je do sada bilo sumnje, ona je sa ovim filmom iščezla.

Elta televizija će i ove godine ekskluzivno donijeti glamur i zvijezde na male ekrane širom BiH u direktnom prenosu dodjele prestižne nagrade Oskar. Domaćini u studiju će i ove godine biti Monika Ponjavić i Nebojša Ristić.

SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Ko je bila Milena iz kultne pjesme Novih fosila?

DB

Sateliti otkrili nove kolonije carskih pingvina na Antarktiku

GC

U Federaciji šest preminulih, zaraženo 326

SA

Indija: Pronađena crna kutija

SA

Filmovi koji nas najbolje uče o mentalnom zdravlju

DB

Ilarion Ruvarac – Rodonačelnik kritičke istoriografije

SA

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više