Društvo

Srpski seljak kome su se divili francuski generali


Budimir Davidović bio je učesnik Balkanskih i Prvog svjetskog rata, kao podnarednik srpske vojske. Samo u jednom boju zadobio je sedamdeset rana, ostao bez ruke i preživio bombu bačenu na njega. Ipak, ništa ga nije moglo pripremiti za strašnu sudbinu koju je dočekao nakon rata.

Budimir Davidović je početak Prvog svjetskog rata i opšte mobilizacije dočekao kao prekaljeni ratnik. Ovaj tada dvadesetčetvorogodišnji mladić iz Lučana već je vojevao u oba Balkanska rata stekavši reputaciju hrabrog i neustrašivog vojnika i među saborcima i među komandom.

I tako, kada je ostarjeli kralj Petar pozvao, Budimir se odazvao. Učestvovao je tokom Prvog svjetskog rata u više borbi protiv Austrougara i bugarskih vojnika. Prošao je Albansku golgotu, stigao do Krfa, tamo se oporavio, i bio jedan od učesnika proboja Solunskog fronta.

Budimir je bio izviđač. Ulazio je duboko u neprijateljsku teritoriju, šunjao se i snimao Bugare i Austrougare i nekako, uvijek uspjevao da se neopaženo vrati.

Junak sa 70 rana

Početkom 1918. javio se u jurišnu četu i tu je prilikom napada na položaje Krvavi Zub – Obla Čuka, Kravice – Zapadni Veternik. Ispostavilo se, posljednji put!

Budimir je bio ranjen sa sedamnaest uboda u borbi prsa u prsa! U toku borbe na njega je bačena ručna bomba zbog koje mu je amputirana desna ruka i u bolnici je izvađeno iz njegovog tijela sedamdeset četiri parčeta od bombe.

Za njegov podvig čulo se nadaleko. Za svoje junaštvo odlikovan je najvišim vojnim odlikovanjima, sa dvije Karađorđeve zvijezde sa mačevima, Ordenom Legije časti, Ordenom Bijelog orla s mačevima, Obilićevom medaljom za hrabrost i Albanskom spomenicom.

Dok se oporavljao u bolnici posjetio ga je francuski general Gijom. Priča kaže da je on skinuo sa svojih grudi Orden francuske Legije časti i pružio ga Budimiru.

– Junače, ti više nego ja zaslužuješ da nosiš ovo visoko odlikovanje. Hiljadili se takvi junaci – rekao je general.

Strašna sudbina “pobjednika”

Nakon oslobođenja i povratka u Srbiju, Budimira je snašla sudbina mnogih njegovih saboraca koji su ostali invalidi. Onako bez ruke bio je prisiljen da radi u nadnici kod drugoga, a kao invalid nije mogao mnogo. Ipak, ljudi su ga držali iz sažaljenja.

Poslije je nosio mlijeko u Čačak, bio monopolski kontrolor, služitelj u poreskoj upravi… sve samo da preživi, piše Istorijski zabavnik.

A sa godinama je bilo samo još teže… Bolesnog i za rad nesposobnog, svi su ga zaboravili. O ovome svjedoči i potresno pismo koje je, sured okupacije, 24. aprila 1942. Bogoljub uputio predsjedniku srpske vlade Milanu Nediću.

– Molim vas da mi se dodjeli nešto pomoći pošto nemam nikakvih drugih prihoda, star sam i sakat, umirem od gladi na čačanskoj kaldrmi sa ženom i još dvoje sitne djece – napisao je tada Budimir

Doživio je duboku starost. Umro je 1980. u 90. godini života u Čačku gdje od 1992. jedna ulica nosi njegovo ime.

Istorijski zabavnik

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Objasnili: Kako nastaje vremenska prognoza i zašto je često pogrešna?

DB

Koja rečenica najviše nervira Srbe, Hrvate, Engleze, Špance…?

GC

Za čelično tijelo: Najbolje varijacije skleka

OT

Smijeh se zove Čkalja

OT

Australijski kuvar srušio pet mitova “iz kuhinje”

DB

Kako je bar kod promijenio svijet?

DB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više