Izdvajamo

Svijet poslije korone: Šta nam nosi bliska budućnost?


Rijetko ko se sjeća naslova u medijima krajem prošle i početkom ove godine o nepoznatom virusu u Kini koji izaziva upalu pluća. “Misteriozni virus se širi Vuhanom, zaraženo 20 osoba”, “Virus koji kosi Kineze ipak nije SARS”, “Otkriveno: U Kini se pojavila nova vrsta korona virusa”, pa konačno priznanje Svjetske zdravstvene organizacije od 18. januara da bi sve moglo da poprimi oblik “šire epidemije”.

Samo dva mjeseca kasnije epidemija je prerasla u pandemiju, drugu u ovom vijeku, stigla je do gotovo svih zemalja, zarazila više od 622 000 hiljada osoba i usmrtila više od 29 000. I strah i panika među ljudima poprimaju oblik pandemije, a u sveopštoj globalnoj krizi dešavaju se stvari koje su do ove turobne 2020. bile nezamislive.

Sada imamo zatvorene granice i škole, puste ulice i prenatrpane bolnice. Karantin, samoizolacija, socijalna distanca, stopa smrtnosti i broj zaraženih i umrlih dio su novog vokabulara. Mnogo toga što smo juče uzimali zdravo za gotovo, poput putovanja javnim prevozom, odlaska na koncert ili čak izlaska iz kuće, smatra se nesigurnim.

Pandemija je prvo zbunila, pa uplašila i na kraju ogolila čovječanstvo u svim njegovim manama i slabostima. Primorani smo da držimo fizičku distancu, a da istovremeno budemo ujedinjeniji nego ikada, što nas je samo podsjetilo koliko smo otuđeno živjeli. Istovremeno vidimo primjere nevjerovatne solidarnosti i krajnjeg sebičluka. Priroda nam je jasno stavila do znanja da neće mirno posmatrati destrukciju nad sobom, dok ruši apsurdne predstave čovjeka o njegovoj nadmoći.

Zakulisne političke igre sada postaju očigledne u svom sjaju. Jedni se ne snalaze, drugi iz situacije izvlače najbolje za sebe, a tasovi na na vagi moći i poretka, kakvog znamo, uskoro bi mogli da se preokrenu.

Ipak, život se uvijek nastavljao uprkos svim katastrofama. Pandemije dođu i prođu. Ono što nas drži da ne pokleknemo u teškim vremenima je pogled u budućnost. Iako ono što ćemo tamo zateći odavno nije bilo neizvjesnije, futurolozi se ipak trude da predvide kako će “kraj igre” koronavirusa izgledati. Već sada je izvjesno da svijet na kraju tog puta više neće biti isti.

Kako će izgledati kraj korone?

Najprije se očekivalo da će restriktivne mjere pojedničanih država spriječiti širenje virusa, ali je očigledno da to neće teći po planu. Nade da će virus zamrijeti sam od sebe kada dođe toplo vrijeme polako padaju u vodu.

Nepoznati virus koji se širi svijetom brzinom svjetlosti dok ljudi nemaju odgovor na njega jeste scenario za katastrofu. Uskoro će značajan dio populacije biti pogođen. Mnogi će umrijeti.

Ipak, kao najvjerovatniji krajnji domet koronavirusa ostaje to da će on postati endemska bolest. Vakcina će se prije ili kasnije pojaviti, nakon čega ćemo imati još jedan u nizu respiratornih virusa, poput gripa, koji kruže među ljudima iz sezone sezonu, ali ih većina ne doživljava kao nešto strašno.

Stopa smrtnosti od koronavirusa procjenjuje se na oko jedan procenat, što može dovesti do zastrašujućeg krajnjeg bilansa. Ako se 60 odsto svjetske populacije zarazi, uz ovu stopu smrtnosti stradalo bi skoro 50 miliona ljudi, slično španskom gripu 1918. godine. S tim što mi sada živimo u drugačijem i daleko povezanijem svijetu. Ono što se desi na jednom mjestu, vrlo brzo može da obiđe planetu.

Kao i prethodne velike tragedije, i ova će ostati utisnuta u kolektivnoj psihi čovječanstva. Sada se rađa generacija djece koja će život započeti u duboko izmijenjenom društvu. Njihove sudbine će oblikovati izbori koji budu donijeti u narednim sedmicama i gubici koje pretrpimo kao rezultat toga.

Ubrzanje pada zapadne moći

Na osnovu onoga čemu sada svjedočimo, pandemija će vjerovatno osnažiti državu i ojačati nacionalizam. Vlade svih vrsta će usvajati hitne mjere za upravljanje krizom, a mnoge neće biti voljne da se odreknu novih ovlaštenja nakon što se kriza završi.

Reakcija u zapadnim demokratijama bila je spora i katatrofalno neorganizovana, što sada uveliko koriste Kina i Rusija, stavljajući se u ulogu svjetskih dobročinitelja, pripremajući teren za udarac na postojeći poredak čim ljepša vremena dođu.

Ono što se neće promijeniti jeste suštinski konfliktna priroda svjetske politike. Prethodne epidemije nisu okončale rivalstvo velikih sila, niti su započele novu eru globalne saradnje. Bićemo svjedoci daljeg usporavanja hiperglobalizacije, budući da će građani od nacionalnih vlada zahtijevati da ih zaštite, dok će korporacije i nacionalne vlade nastojati da se bolje pripreme za buduće poteškoće.

Po ocjeni Forin polisija, koronavirus će stvoriti svijet koji je manje otvoren, prosperitetan i slobodan. Nije moralo da bude ovako, ali kombinacija smrtonosnog virusa, neadekvatnog planiranja i nesposobnih lidera izvela je čovječanstvo na novi i zabrinjavajući put.

EU kao posljednja žrtva pandemije

Jedina strategija oko koje se Brisel složio od početka krize jeste da je najbolje da se pravi mrtav. U prvim nedjeljama, kada je virus pojedine članice već bacio na koljena, ujedinjena reakcija, intervencija i pomoć bloka je izostala.

Kasnije su, tada već prekasno, uslijedili beskorisni sastanci ministara koji se nisu mogli složiti ni oko najprostijih odluka, kao i dogovor o slanju pomoći tamo gdje su to Kina i Rusija već učinile.

EU pala na testu solidarnosti

Ukratko, EU je pala na testu svih vrijednosti za čiji se svjetionik predstavlja – međunarodne saradnje, solidarnosti i humanitarnosti.

Evropi je trebalo gotovo pola vijeka da integriše svoje ekonomije, a koroni samo nekoliko sedmica da situaciju unazadi za decenije. Granice su podignute, a povezanost između članica svedena je na najniži nivo od osnivanja bloka. Institucije EU obustavile su svoje djelovanje na “federalnom” nivou, a svakoj državi je preostalo da se bori za sebe.

Unija će vjerovatno preživjeti sve ovo, ali svakako ne u obliku kakvom je težila. Italija sve glasnije spominje “Italegzit”, a priliku da zadaju udarac dobiće i sve evroskeptične, populističke vlade u bloku.

Globalizacija 2.0

Nepregledni paketi državne pomoći za preduzeća i radnike, čiji je cilj da ublaže ekonomski i finansijski uticaj bolesti, naveli su neke analitičare da sugerišu da se “država vratila” – i da su konačno dostignuta ograničenja poslijeratnog neoliberalnog modela slobodnog tržišta. Ono što je kriza pokazala, neki tvrde, jeste da, kada je izazov zaista egzistencijalni, samo država može da ponudi cijela i pravična rješenja, piše Gardijan.

– Pandemija bi mogla da bude kap koja je prelila čašu u ekonomskoj globalizaciji – napisao je Robin Niblet, direktor “Četam hausa”.

Za Roberta Kaplana iz Evroazijske grupe “korona virus je istorijski marker između prve faze globalizacije i druge. Globalizacija 2.0 je razdvajanje planete na blokove velikih sila sa sopstvenim rastućim vojskama i odvojenim lancima snabdijevanja, usponom autokratija i društvenim i klasnim podjelama koje su pokrenule nativizam i populizam … Sve u svemu, to je priča o novim i ponovo nastalim globalnim podjelama”.

Ako je to istina, malo ljudi će oplakivati prolazak ere globalizacije, a podrška Kaplanovoj teoriji može se naći u pojačanom post-pandemijskom protekcionizmu ako, kako neki predviđaju, zemlje pokušaju da ograniče buduću izloženost globalnim prijetnjama. UN su prošle sedmice upozorile na nestašicu hrane u svijetu uzrokovanu nedostatkom radnika, pooštrenom imigracijskom kontrolom, sankcijama i tarifama – i pozvale na novi, otvoreniji pristup. Slabljenje multilateralnih foruma i institucija, koje je bilo očigledno i prije krize, još je jedan znak “smanjivanja sveta”. Pokušavajući da ožive svoj kolektivni uticaj, bogate zemlje G20-a kasno su se obavezale da će učiniti “sve što je potrebno” za borbu protiv virusa. Ali ostaje u velikoj mjeri nejasno šta to podrazumijeva u praksi i ko će preuzeti ulogu.

Krhki svijet

Najgore će, kao i u vrijeme svake druge teške krize, proći već krhke ratom razorene zemlje, čiji stanovnici grcaju u siromaštvu.

Sirijci, Libijci, Jemenci, Avganistanci i Južnosudanci, biće među najteže pogođenima.

Zato su UN prošle sedmice pokrenule apel za dvije milijarde dolara humanitarne pomoći. Generalni sekretar UN Antonio Gutereš, želi i bilione dolara da se spriječe “milioni” smrti.

– KOVID-19 prijeti čitavom čovječanstvu i cijelo čovječanstvo mora da se bori – rekao je on.

– Pandemija je snažno podsjećanje na dvije stvari: zajedničke izazove našeg globalnog sela i duboke nejednakosti sa kojima se moramo suočiti da bismo se borili protiv njih. Koronavirus nije problem samo za bogate zemlje. Jaki smo samo koliko je jak naš najslabiji zdravstveni sistem – rekao je Dejvid Miliband, koji predvodi Međunarodni odbor za spas.

Da li će međunarodna zajednica poslušati ovaj i slične pozive, to će biti ključni test.

Glas struke kao glas razuma

Zasada, u suočavanju sa prijetnjom od globalne pandemije, svaka zemlja radi za sebe, bez međunarodnog zdravstvenog samita lidera. Države uvode zabrane izvoza ključnih proizvoda kao što je medicinska oprema, dok standardi izolacije, karantina i praćenja kontakata, znatno variraju među zemljama.

Slična je situacija i u ekonomiji, gdje vlade i centralne banke ne koordinišu svoje ekonomske mjere za saniranje posljedica korona virusa. Takav pristup je trijumf za nacionalizam i antiprosvjetiteljske vrijednosti širom svijeta.

Ipak, virus je pokazao svima da ne poznaje nacionalne granice. To znači da glas nauke i razuma mora da ispliva, jer nema drugog načina.

Dok svjetski lideri ne razgovaraju međusobno, naučna zajednica to radi više nego ikada. Upravo zahvaljujući tome imamo brzo dekodiranje genetskih sekvenci virusa, kao i sve veći konsenzus o rizicima zaraze, stopi smrtnosti i efikasnosti različitih strategija obuzdavanja širenja.

Jasno je da oblik neregulisane slobodnotržišne globalizacije, ranjive na krize i pandemije, sada umire, a rađa se drugi oblik koji prepoznaje međuzavisnost i prednost kolektivnog djelovanja zasnovanog na naučnim podacima.

Biće i drugih pandemija koje će primoravati vlade da, poučene sadašnjom, investiraju u javno zdravlje i da poštuju nauku, sa paralelnim mjerama u vezi s klimatskim promjenama, okeanima, finansijama i sajberbezbjenošću. Pošto ne može bez globalizacije, imperativ će biti da se nađe način za njenu regulaciju.

Takođe, medicina i nauka će steći dragocjeno iskustvo zbog koga će sljedeću pandemiju dočekati daleko spremnija.

Slično će se desiti i sa školstvom. Gotovo milijardu učenika širom svijeta sada nije u školskim klupama, što će imati nemjerljive posljedice po njihovu edukaciju, ali će iskustvo nastave putem interneta i televizije možda pokazati da budućnost obrazovanja i ne leži u učionicama.

Blic.rs

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Novalić, Solak i Hodžić na slobodi

SA

Trener za Ginisa: Preko pola vijeka na istoj klupi

GC

Suđenje Draganu Mektiću počinje 4. juna

SA

RS: Zaraženo još 13 osoba

SA

Ljubavna priča para sa Titanika

SA

Gdje je Hitler sakrio 28 tona zlata?

SA

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više