Art

Monika Ponjavić: Serija mjeseca – Dark


“Dark”, odnosno “Tmina” u našem prevodu, je njemačka serija u produkciji Netfliksa (Netflix) o kojoj pišem treći put, zaključno sa njenom trećom i posljednjom sezonom.

Ako ste čitali moje ranije kritike onda znate da je skepsa koju sam osjećala s krajem prve sezone sa drugom u potpunosti nestala, jer mi je tada postalo jasno da su autori, Baran Bo Odar (Baran Bo Odar) i Jantje Frize (Jantje Friese), ujedno obnašajući i uloge reditelja i scenariste, od samog starta znali šta je početak, a šta kraj njihove priče, to jest da je početak kraj i obratno. Ova informacija je vrlo važna, posebno kada uzmemo u obzir način na koji serije danas nastaju, jer, za razliku od filmova, proces stvaranja serije je dosta neizvjesniji.

Praksa je da se obično snimi prva sezona, nakon čijeg emitovanja se gleda reakcija publike i procjenjuje da li je gledanost na zadovoljavajućem nivou. Tek tada se ide u drugi krug pisanja i sljedeću sezonu. I tako iz godine u godinu. Nekada se unaprijed naruči sezona, nekad samo pilot epizoda. Nekad se zna koliko će serija imati sezona, ali češće se desi suprotno. Takav proces je nezahvalan, jer obično ide na uštrb kvaliteta – neke serije krenu odlično i okupe veliki broj gledalaca, ali se uprkos inicijalnom kvalitetu i popularnosti do završetka, upravo zbog nejasnog i nedefinisanog kraja, rasplinu i dožive fijasko. Najbolji primjer za to su “Igra prestola” (Game of Thrones) i “Izgubljeni” (Lost). S druge strane, imamo “Tvin Piks” (Twin Peaks) i “Na rubu” (Fringe) kao predstavnike dobrih, pametnih završetaka. Da bi se to postiglo, mora se unaprijed znati šta je priča, kako ona počinje, gdje počinje, kako se završava, gdje se završava i, naposlijetku, šta je stav autora. “Dark” ili “Tmina” ima sve to. I u tome, između ostalog, leži ključ njenog uspjeha.

Kako sam u prethodnim kritikama opširno pisala o režiji i vizuelnom identitetu koji čine fotografija, atmosfera, scenografija, kostim, šminka… glumi i kastingu, za koji i dalje tvrdim da je najbolji kasting koji smo imali prilike gledati na malim ekranima, te muzici, ovaj put bih se fokusirala više na samu priču i njen kraj, jer je ipak riječ o finalnoj sezoni po čijem završetku smo dobili i zaključak, pa se “Dark” sada konačno može posmatrati kao jedna cjelina. Stoga, podrazumijeva se, ako niste pogledali treću sezonu, ostatak teksta čitajte na ličnu odgovornost…

Uzevši u obzir da je “Dark” serija čiji se zaplet vrti oko putovanja kroz vrijeme i stvaranja vremenske petlje koja je iznjedrila Vinden, fiktivni grad u kome se radnja dešava, dugo se teoretisalo o tome šta je zapravo okidač ili početak petlje u kojoj su se naši likovi vrtili dvije sezone. Ono što je došlo kao prijatno iznenađenje (jer niko od nas nije bio u pravu i hvala piscima na tome) desilo se u posljednje dvije epizode kada se činilo da priča ne može i neće imati smislen završetak. I to je ta snaga koja leži u pisanju, jer su Odar i Frize unaprijed znali da postoje tri svijeta, što smo mi zanemarivali i pored brojnih dokaza. Tri svijeta, od kojih je samo jedan originalan, onaj u kojem je sve počelo, dok je svijet koji smo od početka pratili zapravo tek jedan od njegovih ishoda. U pitanju je jednostavna, ali efektna premisa i koncept koji je autorima dozvolio poigravanje sa redoslijedom pričanja priče. A to je moguće samo onda kada imaš potpunu slobodu, kada znaš šta je početak i šta je kraj. Sve ostalo su detalji koji se naknadno bruse i grade.

Komentarišući sa ljudima posljednje dvije sedmice, ali i čitajući komentare po internetu, jasno je da nisu svi jednako zadovoljni krajem, što je i očekivano u ovom slučaju, jer “Dark” je u svojoj suštini ipak misterija. A svaka misterija, prema mišljenju publike, zahtjeva odgovore na sva postavljena pitanja. Lično se ne bih složila s takvom konstatacijom, jer poenta nije (samo) u praćenju radnje, gledanju šta će se desiti ili odgovaranju na pitanja, ona je mnogo šira od toga i podrazumijeva, prije svega, razvoj likova (što mnoge serije zanemaruju), izražavanje stava po pitanju filozofije unutar priče, upisivanje logike u koncept putovanja kroz vrijeme, te načina na koji se priča priča, njenog ritma, smisla i poruke koju šalje. Iako izrazito kompleksna, možda i prebrza, treća sezona je kroz priču ipak, uprkos svemu, plovila s lakoćom, odajući utisak izvjesne prirodnosti. Ovakav utisak je stečen zahvaljujući upravo vizuelnom aspektu serije (ali i tekstu), jer skakati iz vremena u vrijeme, iz realnosti u realnost, svijeta u svijet, iz minute u minutu, a pri tom biti uvijek svjestan gdje i kad se nalaziš, je zaista poduhvat, prije svega scenografa, kostimografa, šminkera, fotografa… a zatim i reditelja i pisca. U tom smislu, “Dark” je uspio, ne ostavljajući za sobom haos i stranputice, jer bez obzira kako vam se činilo, svi odgovori su tu, ako ste pomno pratili. Ako nisu tu, onda za priču suštinski nisu ni bili važni. Toliko je to jednostavno.

Sa druge strane, iako ću nastojati dati odgovore na najčešće postavljana pitanja na kraju, kao dodatak tekstu, fokusirati se samo na pitanja i odgovore i tražiti dlaku u jajetu SF priči o vremenu i čovjekovoj borbi za preživljavanjem (naravno da pojedine stvari nemaju smisla (kako neko može sam sebi biti čukunđed?!), ali da podsjetim, putovanje kroz vrijeme, koliko nam je poznato, još uvijek nije moguće i pripada domenu fikcije) je dokaz da ste promašili poentu ove serije. Putovanje kroz vrijeme se ovdje treba posmatrati kao okvir za priču (o pet porodica: Kanvald, Nilsen, Tideman, Dopler, Tanhaus) čiji je cilj publici prezentovati ambicioznu, iscrpnu analizu o čovjeku, njegovom stanju, prirodi i postojanju, kao mehanizam, kao sredstvo, ali ne i kao njena poenta. Poenta se treba tražiti izvan ovog mehanizma, u temama i metaforama koje su autori ovdje iznijeli. Stavljajući biblijske reference po strani (jer o njima se može pisati i pisati), težište serije se pronalazi negdje na granici između determinizma i slobodne volje, primarnim temama sa kojima su autori odlučili da se uhvate u koštac.

Sa jedne strane imamo priču o čovjeku koji je iz neopisive boli zbog gubitka svoje porodice život posvetio pronalasku vremeplova i tako nehotice stvorio dva nova svijeta preplavljena ljudima čija je sudbina mahom vječni život u paklu. Sa druge, imamo ta dva nova svijeta osuđena na iluziju slobodne volje, gdje predestinacija i determinizam predstavljaju okosnicu života ljudi manipulisanih od strane svojih vođa. Sva tri svijeta, svaki na svoj način, prikazuju ogoljenog čovjeka koji je zarad preživljavanja, sebe ili svojih bližnjih, spreman na strašnu žrtvu i još strašnija djela. Niti jedan od likova nije crno-bijel (sa izuzetkom Hane Kanvald koja nema nijednu vrlinu) i svaki od njih ima jaku motvaciju za svaku odluku koju donosi iznova i iznova, često potpuno svjestan ishoda. Ljudska patnja, žrtva, ljubav, pohlepa, bol, želja i potreba da se impulsima udovolji, ali i da se preuzme odgovornost za svoja djela, sve su to teme, teške, zahtjevne teme kojima se “Dark” bavi sa lakoćom i jednostavnošću. Napisati tako univerzalnu, a opet tako njemačku, evropsku priču koja ostaje dosljednja i vjerna sebi, koja se tiče svih nas i koja, uprkos svim mogućim paradoksima (utemeljenim u nauci), jeste jedan od razloga zašto je “Dark” izglasan kao najbolja Netfliksova serija. Međutim, ja bih otišla korak dalje i rekla da je, barem za mene, “Dark” jedna od najboljih serija u istoriji televizije. Vrijeme će pokazati da li sam u pravu.

P.S. Iako bi to imalo enorman uticaj na emotivno proživljavanje kraja, opraštam im što nisu ranije uveli Tanhausovu ličnu priču, iako su imali milion prilika da to i urade. Ovako, na površini, rješenje da je Tanhausova patnja početak petlje, a bez da znamo išta o njemu lično, djeluje pomalo Deux Ex Machina.

Ocjena: 5/5

Sedam najčešće postavljanih pitanja

Šta je stvorilo petlju?

Vinden kakav mi poznajemo je rezultat cijepanja originalnog svijeta na dva alternativna svijeta koji se desio u trenutku kada je originalni H.G. Tanhaus odlučio napraviti vremeplov kako bi spasio porodicu. U jednom svijetu Jonas nije rođen jer Mikel ne prođe kroz vrijeme i ne postane Mihael, u drugom Marta gine tokom apokalipse kada je Adam, stara verzija Jonasa ubije. Starija verzija Jonasa (Adam) i starija verzija Marte (Eva), iz našeg, odnosno alternativnog svijeta, manipulisanjem događaja nastoje održati petlju kako bi, kroz tri ciklusa, došli u određeni trenutak i postigli svoj cilj. Jonas želi uništiti petlju kako bi konačno umro i time postao slobodan u svojoj verziji raja, dok Marta nastoji zadržati petlju kako bi omogućila kontinuirano postojanje njihovog sina i život u svojoj verziji raja. Na taj način, ova dva svijeta prave petlju koja može postojati samo ukoliko Adam i Eva nastave raditi iste stvari koje rade iz ciklusa u ciklus, nesposobni da se odupru ličnim željama i težnjama.

Kako je Klaudija saznala za originalni svijet i kako je uspjela da istovremeno bude i živa i mrtva?

Regina je osnovna motivacija Klaudije Tideman, najinteligentnijeg lika ove priče. U želji da prekine patnju svoje kćerke koja u obe realnosti iznova umire od raka, Klaudija je odlučila da posveti svoj život pronalasku načina da prekine petlju, što se u neku ruku poklapa sa težnjama Adama. Ono što je Klaudija razumjela, a Adam i Eva nisu, jeste da se ovdje ne radi o petlji koja se sastoji iz dva dijela (znak beskonačnosti), nego iz tri (znak trikvetra). Znajući da je Reginin otac Bernd Dopler, a ne Tronte Nilsen, Klaudija je shvatila da Regina nije direktno vezana za petlju, jer nije produkt putovanja kroz vrijeme, što je bila početna informacija koja joj je omogućila da dođe do istine. Vodeći se pretpostavkom da postoji još realnosti u kojima Regina živi, Klaudija je započela svoj put kao dvostruki agent (ubistvom alternativne Klaudije nakon što je iz razgovora s njom shvatila da starija verzija te Klaudije ne postoji) prikupljajući tako informacije sa obe strane, i od Adama i od Eve, čime je postepeno došla do postojanja originalnog svijeta.

Uz to, od Eve, a i zahvaljujući vijestima koje je slušala na radiju, Klaudija je shvatila da unutar same petlje postoji trenutak u kom vrijeme stoji, trenutak koji se može manipulisati kako bi se dobila nova realnost (na primjer, jedna realnost je ona u kojoj Marta spasi Jonasa, a druga je ona u kojoj to, zahvaljujući Bartošu, ne uradi. Kao eksperiment sa Šredingerovom mačkom. Zato se naš Jonas ne sjeća alternativne Marte, jer je on ona verzija koja je otišla u podrum i nastavila da živi nakon apokalipse u Vindenu s Klaudijom, Noom i Elizabetom). Ta informacija je Klaudiji omogućila da istovremeno bude i mrtva (nakon što je u šumi ubije Noa, misleći da je ona kriva za kidnapovanje Šarlote) i živa (kada, nakon svoje smrti posjeti Adama neposredno nakon što on uništi “origin” i shvati da ipak nije bio u pravu). Prva Klaudija je tako omogućila drugoj Klaudiji da dođe do starog Jonasa u budućnosti kako bi mu prenijela informaciju o originalnom svijetu, Tanhausu i načinu na koji se petlja može uništiti – slanjem mladog Jonasa po mladu alternativnu Martu prije nego što je Magnus i Franciska, a po naređenju starog Jonasa (Adama) prevedu u njihov svijet. Eva je znala za postupak kreiranja nove realnosti unutar petlje dok Adam nije, jer je druga verzija Adama/Jonasa koja jeste znala ubijena u alternativnom svijetu.

Zašto Regina ne umire u originalnom svijetu?

Zato što u originalnom svijetu nuklearna elektrana ne postoji. Ona ne postoji jer Jonasov i Martin sin, koji takođe ne postoji, nikada ne ucijeni predstavnika gradske vlasti zbog čega Bernd Dopler nikada ne dobije dozvolu za njenu izgradnju.

Zašto Bartoš ne postoji u originalnom svijetu ako Regina i Aleksandar nisu dio petlje?

Zbog Urliha Nilsena. Ulrih je Martin i Jonasov praunuk, što ga čini produktom petlje. Bez Urliha, Regina i Katarina nikada ne dođu u sukob, što dovede do toga da Regina nikada ne sretne Aleksandra Kolera i nikad se ne uda za njega. Na taj način, pored toga što se ne uda za direktora fabrike, što je drugi razlog njenog preživljavanja u originalnom svijetu, izbrisano je i postojanje Bartoša Tidemana, njihovog sina.

Gdje je Adam poslao Agnes?

Treća sezona je pokazala način na koji Adam i Eva manipulišu vrijeme, šaljući svoje pratioce u različita vremena kako bi održali petlju. Eva šalje starijeg Bartoša da spasi mlađeg od apokalipse, najstarijeg Egona da odvede Hanu u prošlost nakon pobačaja, Martu u alternativni svijet da ostavi pismo Jonasu itd. Adam, sa druge strane, šalje Magnusa i Francisku po alternativnu Martu, Elizabetu i Šarlotu da kidnapuju bebu Šarlotu i ostave je Tanhausu, Siliju u prošlost kako bi upoznala mladog Bartoša (stoga naređenje Marti da skine odjeću sa sebe), dok se vrijeme i svijet u koji Agnes (koja na put ide sa svojom majkom Silijom) ne prikaže. Razlog za to je vrlo jednostavan, jer smo već tokom druge sezone vidjeli gdje Agnes završi – u crkvi 1921, tačno na vrijeme da ubije Nou, neposredno nakon Klaudijine smrti i saznanja da ga je Adam sve vrijeme manipulisao.

Zašto su Elizabeta i Šarlota kidnapovale bebu Šaroltu?

Da bi održale petlju, ali i da bi dijete dale Tanhausu iste večeri kada on izgubi svoju porodicu. Na taj način Tanhaus nikada ne dođe u iskušenje da ode u prošlost, jer sada ima novi razlog za život i novu svrhu postojanja “koja nije ni u prošlosti ni u budućnosti, nego tu, u sadašnjosti”.

Da li je sve ovo bio samo san?

Ne. Originalni Tanhaus nije uspio napraviti vremeplov, ali jeste stvorio alternativne svjetove čiji su predstavnici – Jonas i Marta – spasili njegovu porodicu, što je bio cilj. Ali kako su spasili porodicu ako nisu nikada postojali? Pa. U pitanju je ontološki paradoks i sasvim legitimno rješenje u priči o vremenu.

Monika Ponjavić / SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Opozicija kandiduje aktuelne načelnike, u trku neće samo Bundalo u Kostajnici

OT

U Srpskoj 118 novooboljelih, dva smrtna slučaja!

OT

Eksplozija u Bejrutu treća po snazi u istoriji, nakon atomskih bombi! (VIDEO)

OT

Medved: U Gruborima počinjen ratni zločin nad srpskim civilima

OT

NBA: Novi poraz Memfisa, pale se “alarmi” u Lejkersima

OT

Bombastična Meridian ponuda za završnicu Lige Evrope!

OT

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više