Društvo

SC vas vodi u Hercegovinu: Odmorili smo na Tjentištu, Bilećkom jezeru i u Trebinju


Malo šta može da se uporedi sa udisanjem čistog i oštrog vazduha na Dragoš Sedlu u prašumi Perućici, dok stojite pored ograde koja vas dijeli od duboke provalije, a pogled vam puca prema vodopadu Skakavac.

Ovo je bio jedan od najboljih trenutaka na četvrtom FAM tripu inicijative Odmori u BiH uz podršku Evropske unije, a tokom kojeg smo posjetili Nacionalni park Sutjeska, Bilećko jezero i grad Trebinje. Ranije smo putovali kroz “Ljutu Krajinu” gdje smo se posebno oduševili Čardaklijama, bili smo u Kantonu Tuzla, kao i u Jajcu i Travniku.

Kao i obično, na naše putovanje krenuli smo ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu i nakon nekoliko časova stigli smo u Nacionalni park Sutjeska poznat kako po jednoj od posljednjih prašuma Evrope i svijeta, tako i po herojskim bitkama iz Narodnooslobodilačkog rata. U okviru ovog parka nalazi se i najviši vrh u BiH, Maglić.

– Prašuma Perućica je u mnogo čemu jedinstvena, posebno po svom džinovskom drveću visokom i preko 50 metara. U okviru NP Sutjeska su planine Maglić, Volujak i Zelengora sa svojh devet glečerskih jezera, kao i predivni vodopad Skakavac – rekli su nam domaćini.

Oni su nam objasnili da se u prašumu može ući samo sa posebnom dozvolom, da morate imati planinarsku opremu i da morate angažovati vodiča. Put do Dragoš Sedla je prilično loš, pa ko ide parkovskim autobusom, kao što je to bilo u našem slučaju, neka se spremi za propisnu dozu truckanja.

Nakon piknika na vidikovcu vratili smo se do spomenika u Dolini heroja gdje je spomenik palim herojima iz Drugog svjetskog rata i čuvene bitke na Sutjesci, a gdje smo iskoristili priliku za fotografisanje.

Ukoliko se odlučite da na ovom mjestu dobijete i kratki čas istorije, podsjetićete se na herojstva naših predaka i kako su se oduprli višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Bitka na Sutjesci, koja je trajala od sredine maja do sredine juna 1943. godine, uz onu na Neretvi, jedna je od najvećih borbi koje su partizani vodili u ovom ratu. Iako nema jasnog slaganja oko broja učesnika bitke, nesumnjivo je da je vojska Sila osovine bila višestruko nadmoćnija. Partizana je bilo od 17 000 do 22 000, nisu imali motorizovanu opremu, a među njima je bilo mnogo ranjenika i tifusara koji nisu mogli da se bore. Ipak, izvukli su se iz obruča koji je oko njih napravilo oko 127 000 do 150 000 dobro opremljenih nacističkih vojnika, njihovih tenkova i avijacije. Sa 7 000 do 7 500 poginulih boraca, ovo je ujedno i najveće masovno stradanje partizana tokom Drugog svjetskog rata. Osmica kojom se penjete do ovog spomenika simbol je probijanja obruča i ako se zadišete preko 200 stepenica do gore, znajte da to nije ništa šta su naši preci preživjeli boreći se da bismo mi danas uopšte mogli stajati na tom mjestu.

Nedaleko od ovog spomenika nalazi se i Spomen soba Bitke na Sutjesci u kojoj su izloženi eksponati zaplijenjeni neprijateljskoj vojsci u periodu bitke.

Nastavljajući naše putovanje stigli smo do Bilećkog jezera koje se nalazi na rijeci Trebišnjici. Direktor Turističke organizacije Bileća Nikola Bajović rekao nam je da se ovdje radi o najvećem akumulacionom jezeru na Balkanu koje od izgradnje privlači ronioce i ljubitelje ribolova.

– Često se dešava da ribolovci ulove ekstremno velike primjere somova i šarana – istakao je Bajović.

Bilećko jezero je zaista veliko, površina mu je 33 kvadratna kilometra. Međutim, ono što ga odvaja od svih ostalih je činjenica da se ispod njega nalazi pet sela, pa čak i jedan manastir. Ovo vještačko jezero je nastalo zbog izgradnje hidrocentrale Trebinje I i brane Grančarevo na rijeci Trebišnjici 1968. godine, što je zahtijevalo da se sa tog lokaliteta evakuišu sela Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše. Svi oni završili su pod vodom. Zajedno sa selima, voda je potopila i spomenike, groblja, puteve i crkve. Među njima je i manastir Kosijerevo, izmješten na novu lokaciju u selo Petroviće, kao i mnogi kulturno-istorijski spomenici. Na pojedinim mjestima jezero je danas duboko i do 100 metara.

Na samoj obali Bilećkog jezera, u neposrednoj blizini restorana u kojem smo ručali, naišli smo na desetine stećaka, razbacanih po polju, o kojim se, očigledno niko ne brine. Zapušteni, opasani konzervama od sokova i piva, opušcima i drugim smećem, jasno je da služe za okupljanja i noćna druženja, nikako kao spomenici prošlosti. Velika šteta, pogotovo kada shvatimo da su stećci preživjeli svjetske ratove, a propadaju nakon štu su dati nama u nasljeđe.

Putovanje smo nastavili prema Trebinju, gradu koji definitivno zna kako treba dočekati goste i pokazati mu da je svaka njegova posjeta bila vrijedna. U razgovoru sa direktorom Turističke organizacije ovog grada Markom Radićem saznali smo da je sezona bila vrlo uspješna, a da je priliv turista svake godine sve veći. Tome u prilog ide klima i 260 sunčanih dana u godini, zbog čega je i prozvan “Grad Sunca”, kako se naziva i poznati bazenski kompleks nedaleko od grada.

– Čak i ove godine smo imali veliki broj turista, posebno iz naše zemlje, jer se nije mnogo išlo preko granice, pa su ljudi iskoristili priliku da dođu kod nas. Trebinje uvijek rado dočekuje sve svoje goste, pa smo se potrudili da vrijeme koje provedu kod nas, bude nezaboravno – rekao je Radić.

Kada dođete u Trebinje na njegovim ulicama jasno ćete osjetiti spajanje uticaja, osmanskog, austrougarskog i mediteranskog. Šetajući ulicama vidjećete da je to grad srpskog pjesnika Jovana Dučića, da su se tu preplitali putevi iz Kotora i Dubrovnika prema Bosni, Srbiji i Crnoj Gori. Vidjećete uticaje Nemanjića, pa onda Vizantije, zatim Osmanlija i Austrougara. Svaka od ovih epoha i vladara u njima ostavljala je trag i dala pečat ovdašnjoj kulturi, duhovnoj i materijalnoj.

Našoj šetnji kroz Trebinje pridružio se i specijalni predstavnik Evropske unije u BiH Johann Sattler, koji nas je prilično iznenadio svojim poznavanjem turističkih destinacija u BiH.

– Bosna i Hercegovina ima potencijal, ali ga ne iskorištava u potpunosti. Potrebno je posvetiti pažnju turizmu kao posebnoj grani industrije, te ulagati u nju. Treba da navedete ljude da putuju i troše novac u vašem gradu. Što više ponuda napravite, više će novca biti – rekao je Sattler.

Uz vrlo gostoljubive vodiče, vožnju na lađama Trebišnjicom do Arslanagića mosta, posjetom Hercegovačkoj Gračanici gdje je sahranjen i čuveni pjesnik, kroz stari grad, trebinjsku pijacu, korzo, kao i Muzej Hercegovine, priveli smo kraju naše četvrto putovanje, puni utisaka i sa željom da se što prije vratimo u ovaj grad.

Prije polaska kući, svratili smo do prelijepog manastira Tvrdoš, čuvenog po svojim svjetski poznatim vinima. Ljubazni domaćini su nas ugostili, pokazali nam svoj podrum vina i pozvali nas na degustaciju.

Inicijativa „Odmori u BiH“ pokrenuta je sa ciljem da motiviše stanovnike BiH da u što većem broju ove godine posjećuju domaće destinacije i da na njima provode svoje odmore. U okviru inicijative pokrenuta je i web platforma na adresi www.odmoriubih.ba, koja promoviše turističke potencijale BiH i nudi mogućnost kupovine ponuda za odmor u BiH.

A. Pisarević / SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

U Crnoj Gori 145 novozaraženih

GC

I Borenović pozitivan na korona virus

GC

Afera “respiratori”: Novalić, Solak i Hodžić nisu došli na ročište

GC

Predsjednik Skupštine grada Banjaluka Zoran Talić pozitivan na virus korona

GC

Opao broj zaraženih u Srbiji, još 122 slučaja, preminulo dvoje

GC

Vlada RS: Preporuka je da se maske nose i na otvorenom

GC

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više