Izdvajamo

Monika Ponjavić: Najbolje serije iz 2020. godine


Godina iza nas je godina (samo) izolacije, boravka u kući, godina smanjenog socijalizovanja. Iako bi takva situacija, pod nekim drugim okolnostima (jer pandemija je, kao što je poznato, uslovila brojne produkcije), pretpostavila kvalitetniji televizijski sadržaj, to se, u poređenju sa nekim prethodnim godinama, nije desilo.

Ne toliko u broju novih izvanrednih izdanja, koliko u nedostatku kvaliteta novih sezona nekih poznatih ostvarenja (npr. The Sinner, The Alienist, La Casa de Papel, Castle Rock, Killing Eve, Penny Dreadful, Westworld itd.). Ono što je ohrabrujuće jeste da se taj prosjek sa samim krajem godine značajno popravio i da je 2020. ipak završena sa izvjesnom dozom optimizma. Lista pred vama je lista serija koje, po mom mišljenju, zaslužuju da budu prozvane najboljim serijama tzv. “najgore” godine. U pitanju su serije koje su me zabavile, opčinile, koje su me iznenadile, serije koje su završile savršenim krajem (iako one same nisu bile savršene, naprotiv). Serije ukorijenjene u realnosti, ali i one koje predstavljaju čisti eskapizam. Gledajući unazad, jasno je da je ovih drugih daleko više, što, uzevši u obzir i samu godinu, zaista nije iznenađujuće. Štaviše.

10. PATRIA
HBO, Španija, Aitor Gabilondo, S1

Konflikt koji nismo imali prilike toliko da vidimo u sadržaju serija ili filmova, pitanje Baskije u Španiiji, ovdje nam je prikazan kroz odnos dvije obične porodice neraskidivo vezane za djelovanje paravojne organizacije ETA. Surovost posljedica svih koje je vrtlog ovog konflikta uvukao u sebe prikazuje nam sjajna glumačka ekipa, brutalni realizam scenarija, te režijski postupak koji u prvi plan stavlja upravo običnog čovjeka i golgotu kroz koju prolazi sve ono što je humano, pogotovo u okolnostima besmisla ljudskog zvjerstva koje prati svaki politički sukob. Ovdje je to majstorski pokazano kroz sudbinu malog čovjeka, na čijim leđima uvijek završi najveći teret.

9. HOMELAND
Showtime, SAD, Howard Gordon/Alex Ganza, S8

“Domovina” (Homeland) je serija koju vjerovatno prati najviše predrasuda, međutim, jednom kada pregrmite prvih nekoliko epizoda prve sezone i kada odbacite misao o američkom patriotizmu i njegovom propagiranju (jer “Domovina” zapravo nije uopšte o tome), postaćete zauvijek njen fan ili ćete, sa druge strane, od nje u potpunosti odustati i to zahvaljujući prije svega njenim glavnim likovima koji su, ruku na srce, više nepodnošljivi nego simpatični. Keri (Claire Danes) i Brodi (Damian Lewis) su otjelotvorenje svega onoga što nije u redu sa savemenim Sjedinjenim Američkim Državama – genijalni CIA agent manično depresivnog poremećaja i američki heroj koji u zarobljeništvu postaje izdajnik svoje domovine promjenom vjere i ličnih uvjerenja. Osma, posljednja sezona “Domovine”, naizgled nema puno veze sa samim početkom serije. Ali samo naizgled. U prvom redu zato što se pravi puni krug ove zanimljive priče i portreta njenih likova, a u drugom zato što Keri doživljava takvu transofrmaciju da do kraja serije postaje Brodi protiv koga i za koga se sve vrijeme borila. Postoji nešto poetično u izboru da se priča završi na ovakav način, posebno jer je na kraju jasno da ovo suštinski nije priča o Keri i Brodiju, o Keri i Kvinu (Ruperrt Friend) ili o Keri i Gromovu (Costa Ronin), nego radije priča o Keri i Solu (Mandy Patinkin), njenom učitelju, prijatelju, mentoru, njenoj porodici. Iako je serija imala svoje uspone i padove (peta sezona, ona u Berlinu, je jedna od boljih, dok je treća jedna od gorih) sam kraj, a ovdje mislim i na kompletnu osmu sezonu kao i na njeno fantastično finale, je nešto najbolje što nam je “Domovina” do sada imala za ponuditi.

8. THE NEW POPE
Sky Atlantic/HBO/Canal+, Italija/Francuska/Španija, Paolo Sorrentino, S1

Znatno slabija u odnosu na “Mladog papu” (The Young Pope), prvenstveno zahvaljujući svom drugom činu, nova serija Paola Sorentina (Paolo Sorrenino), koju možemo posmatrati i kao nastavak, odnosno drugu sezonu, je ipak svojim nevjerovatnim krajem, a ovdje govorim o posljednjih desetak minuta, uspjela da ponađe mjesto na ovoj listi. Iako je ulogu pape iz naslova besprijekorno odigrao maestralni Džon Malkovič (John Malkovich), to nije bilo dovoljno da bi se zasjenila harizma Džuda Loua (Jude Law) i koncept koji stoji u pozadini dizajna njegovog ekscentrično-tradicionalnog lika. Upravo ta snaga i harizma jednog čovjeka sa kojom se silovito ušlo u prvu sezonu jeste razlog zašto druga nije uspjela da opravda sva prethodno postavljena očekivanja.

7. WHAT WE DO IN THE SHADOWS
FX, SAD, Jemaine Clement/Taika Waititi, S2

“Šta radimo u tami?” (What We Do in the Shadows) je dostojan nastavak istoimenog novozelandskog filma Džemejna Klementa (Jemaine Clement) i Taike Vaititija (Taika Waititi) iz 2014. godine. Po žanru pseudo-dokumentarac (mockumentary), ova horor komedija prati živote petorice vampira koji žive zajedno u stanu u Velingtonu i čije doživljaje u stopu prati ekipa filmadžija, snimajući skoro svaki njihov pokret. Serija ne odstupa mnogo u odnosu na original, iako su sada promijenjeni i likovi (umjesto Viaga, Vlada, Dikona i Petira tu su sada Nandor, Lazlo i Nađa) i lokacija (umjesto Velingtona sada smo na Staten Ajlendu), što sa sobom neminovno donosi novi kontekst. Ako ste gledali “Šta radimo u tami?”, (i film i seriju) onda znate da takva odluka ne utiče na cjelokupni utisak niti kvalitet serije jer je njen duh, prikazan kroz interakciju tradicionalnih vampira sa savremenim svijetom, zahvaljujući visprenom, britkom humoru prije svega, ostao netaknut.

6. THE UMBRELLA ACADEMY
Netflix, SAD, Steve Blackman, S2

Po završetku građenja svijeta, što se desilo u prvoj sezoni, u drugu se ulazi naglavačke. Figurativno i vrlo, vrlo doslovno, budući da je finale završeno prolaskom naših heroja kroz crvotočinu u neko novo vrijeme, u prošlosti. Prošlost su 1960-te u Dalasu, neposredno pred atentat na Kenedija u koji su naši likovi (Dijego! Five!) upleteni. Naravno. Alternativna istorija je, barem za mene, uvijek interesantna tema jer koristi poznato kako bi iznjedrila svoj, manje poznati, narativ. Upravo taj osjećaj poznatog jeste jedan od glavnih aduta serije najglupljeg naziva (sve mimo tog naziva je zapravo genijalno), jer se ona, gotovo u cjelosti, zasniva na osobinama i na posebnosti njenih likova koje sada poznajemo do srži i koje bezuslovno volimo (čak i Vanju, nevoljko priznajem). Put koji u ovoj sezoni prolaze i cilj do kojeg na kraju ti likovi dolaze (bez odavanja) je rezultat vješto postavljene priče kojoj ova sezona duguje sve jer, ruku na srce, zamisliti bilo kakav nastavak na ono što smo vidjeli dvije godine ranije djelovalo je nemoguće, jednako kao što nam sada djeluje treća sezona. Kuda nakon ovoga? Kako?

5. I MAY DESTROY YOU
BBC, Velika Britanija, Michaela Coel, S1

U svjetlu svega što se trenutno dešava na Balkanu, a što je pokrenula glumica Milena Radulović, kao i generalno u svijetu kroz #metoo pokret koji već neko vrijeme traje, “Možda te uništim” (I May Destroy You) je sigurno najaktuelnija od svih serija koje su izašle 2020. godine jer kroz fikciju aktuelizuje stvarne događaje koji su se desili njenom idejnom tvorcu, Britanki Mikaeli Koel (Michaela Coel), za vrijeme njenog angažmana na seriji “Žvaka” (Chewing Gum) sredinom 2000-tih. Prenoseći lična iskustva na male ekrane, Mikaela igra glavnog lika Arabelu koja jedno veče, praveći pauzu u pisanju nove knjige kako bi se opustila i našla sa prijateljima u lokalnom londonskom pabu, doživljava gubitak pamćenja u smislu da se sljedeće jutro ne sjeća dobrog dijela svoje večeri. Nakon nekog vremena, kako joj sjećanja počnu navirati, Arabela shvata da je bila seksualno napastvovana i da je silovana od strane njoj nepoznatog muškarca. Od tog trenutka pa nadalje, narednih deset epizoda se bave Arabelinim likom, njenim postupcima, sviješću, karakterom, mislima… u nekoj vrsti, kako je samo autorka navela, introspekcije (lične, ali i kolektivne jer je publika pozvana da aktivno učestvuje i preispituje svijet u kojem ovakva vrsta nasilja postaje naša svakodnevica), da bi neminovno kulminirale u posljednjoj, dvanaestoj epizodi, koja je konceptualno vjerovatno najgenijalniji, najzdraviji i najsvježiji epilog jedne ovako teške teme, ovakvo teške priče. Najzdraviji, jer postavlja niz relevantnih pitanja na temu od kojih, između ostalog, i onaj – u kom momentu nasilnik postaje žrtva i obrnuto. To jeste, kada bi se nasilje nasiljem trebalo rješavati?

4. THE MANDALORIAN
Disney+, SAD, Jon Favreau, S2

Prva sezona “Mandalorijana” (Mandalorian aka The coolest dad in the Galaxy) je bila dobra. Druga je maestralna. Savršena. Ne samo zato što je serija pronašla svoj modus operandi, pri tom i dalje se držeći prethodno uspostavljenog koncepta vesterna, nego i zato jer je vješto i nepretenciozno povezala sve priče, dijelove i likove “Ratova zvijezda”. To do sada, usudila bih se reći, nije pošlo nikome za rukom. To jeste, barem ne u ovolikoj mjeri kao Favrou (Jon Favreau). This is the way indeed.

3. THE BOYS
Amazon Prime, SAD, Eric Kripke, S2

Ono što su prošle godine bili “Nadzirači” ove su “Dječaci”. Međutim, za razliku od prve, koja (nažalost) nikada neće dobiti novu sezonu, druga ju je dobila. Na svu sreću, jer se radi o daleko superiornijoj sezoni u pogledu priče, ali i načina na koji se ona plasira publici. Druga sezona “Dječaka” je sve ono što ste voljeli u prvoj (pod uslovom da ste je voljeli) – ona je gruba, nasilna, uznemirujuća, zabavna i bogata, likovima, radnjom, metaforama. Sve to, ali na kub. Posebno ako govorimo o jednoj novoj interpretaciji superherojskog svijeta koja postavlja ključno pitanje: “Kakvi bi superheroji zapravo bili da su realni i da nastanjuju ovaj naš svijet?” (nasuprot Marvelu i romantičnom prikazu superheroja, oni su ovdje poprimili sve osobine prosječnog čovjeka, oni su korumpirani, nasilni, tašti zlikovci i egocentrici, drugim riječima, superherojski šljam). Jer to jeste ono čime se “Dječaci” suštinski bave. Kako u prvoj tako i u drugoj sezoni. Pa ipak, druga sezona je bolja jer pravi veći iskorak, hrabriji iskorak, koristeći svoju priču kako bi iznijela snažnu metaforu o aktuelnoj američkoj politici i, a ovo je najvažnije, toj nadasve opasnoj ljubavi između menjstrim konzervativizma i bjelačke nadmoći kojom se američki narod (ali i svi mi ostali) svakodnevno bombarduju putem medija i društvenih mreža.

NAPOMENA: U ogromnoj dilemi koju od ove dvije serije da stavim na prvo mjesto odlučila sam da ih tretiram ravnopravno jer rijetko kada se dese tako dobre serije, a tako različite, i čije poređenje zaista nije moguće, a bogami nije ni fer.

1. NORMAL PEOPLE
BBC/RTE One, Irska, Sally Rooney/Lenny Abrahamson/Hettie Macdonald, S1

Tinejdžerske priče o odrastanju obično uključuju i seks, međutim, postoje one tinejdžerske priče gdje je seks sam po sebi cilj i postoje “Normalni ljudi” Seli Runi (Sally Rooney) gdje je seks svojevrstan način eksperimentisanja sa ličnim indentitetom, odnosima sa drugim ljudima, sa snagom, sa moći i nemoći. Seks, a kasnije i epska ljubav koja se rađa između Konela (Paul Mescal) i Merijen (Daissy Edgar-Jones), njenih protagonista, kroz dvanaest epizoda ove serije, otkrivaju njihovu suštinu, njih kao likova koji su ovdje postavljeni na takav način da zapravo izvrću poznate obrasce (eng. tropes). Merijen je bogatašica i samotnjak koja ne uživa ljubav niti poštovanje svojih školskih kolega, dok je Konel naizgled njena suprotnost, siromašni, ali popularni sportista, omiljen u duštvu, čija je majka kućna pomoćnica u Merijeninom domaćinstvu. Te suprotnosti ostaju na površini već na samom početku i to u onom trenutku kada Konel i Merijen otkriju da se njihov odnos, pored očigledne privlačnosti koja se razvija među njima, u suštini zasniva i na inteligenciji (zapitajte se samo s koliko ljudi u svom životu zapravo možete razgovarati?), međuobnom povjerenju, ljubavi i mišlju, to jeste osjećaju da “sa drugima nije ovako” (It is not like this with others je rečenica koja se često čuje u seriji). Takva vrsta razumijevanja i nadopunjavanja rezultat je činjenice da svako od njih dvoje ima nešto za čim drugo žudi, ali da su suštinski oni ipak jedna te ista osoba, uprkos očiglednoj dihotomiji. Rijetke su ovakve serije danas, one nepretenciozne, iskrene, životne, jednostavne, a opet tako slojevite, tako bogate, koje život slikaju gotovo dokumentaristički. Ta jednostavnost u svoj kompleksnosti koja se iznosi prvo putem knjige, a zatim i malih ekrana u ovoj vjernoj adaptaciji, jeste jedan od razloga zašto smatram da su “Normalni ljudi” bez ikakve dileme jedna od najboljih serija koje sam ikada u životu pogledala. To i nevjerovatna hemija njenih mladih, ludo talentovanih glumaca.

1. DARK
Netflix, Njemačka, Baran bo Odar/Jantje Friese, S3

Priča. Priča. Priča. I samo priča. To je ono što većini serija u ovoj eri hiperprodukcije nedostaje. A priča “Tmine” (Dark) je njen najveći adut. Zapravo sve serije koje sam ovdje izdvojila svoj uspjeh duguju priči. “Tmina” vjerovatno najviše. Nakon nemogućeg zapleta koji se desio u drugoj sezoni postalo je jasno da će pred trećom biti postavljen veliki izazov po pitanju zadovoljavajućeg kraja koji se neće moći sa lakoćom izvesti. A jeste. Sa takvom lakoćom, bez ikakvog napora i pretencioznosti. Puno sam do sada pisala o “Tmini” (pogledajte recenziije svih sezona i liste prethodnih godina), tako da ću sada samo reći da mi je žao što je nisam ja napisala. A to je, vjerujem, najveća pohvala i kompliment njenim autorima. Izbaciti tako svježu priču o putovanju kroz vrijeme u 21. vijeku kada je skoro sve već viđeno je nevjerovatan poduhvat koji zaslužuje svo naše divljenje čak i onda kada takva priča nije stvar našeg ukusa.

Ostalih deset: The Good Fight, Des, Zero Zero Zero, Ghosts, After Life, Quizz, Primal, The Crown, Ozark, The Twelve

Bonus: Kosti, kao najbolje domaće (balkansko) izdanje.

Najveće razočarenje: Run

Najveće iznenađenje: Normal people

Serija koja je ove godine najviše nedostajala: Succsession (3. sezona)

Monika Ponjavić, teoretičar dramskih i audio-vizuelnih umjetnost, scenograf i scenski dizajner

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Višegrad: Tone otpada i smeća danas plutaju Drinom (FOTO)

DB

Ministarstvo: Fajzer postavio nove zahtjeve za isporuku vakcina

DB

Kantar pristao na četiri godine robije za trgovinu narkoticima

DB

Mamić za ELTA TV: Piksi je karika koja je trebala Srbiji, palac gore za Porfirija (VIDEO)

GC

Banjaluka: U Boriku pronađeno tijelo muškarca

DB

Turković: Narednih dana stiže 100 000 vakcina, za kašnjenje kriv Kovaks

GC

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više