Foto: Heritige science
Zanimljivosti

Knjige koje ubijaju: Smaragdnozelene korice pune arsena

Neil Gaiman, engleski pisac i autor brojnih naučnofantastičnih romana, rekao je da je “knjiga san koji držite u ruci”, međutim ponekad to nije tako, jer prema najnovijim istraživanjima, postoje knjige, rasute širom svijeta, čije su korice otrovne.

Ove otrovne knjige proizvedene su u 19. vijeku, ukoričene u živopisnu tkaninu obojenu ozloglašenim pigmentom poznatim kao “smaragdnozeleno” koji je pomiješan sa arsenom. Mnoge od njih decenijama su stajale neprimijećene na policama i u privatnim kolekcijama.

Iz tog razloga Melisa Tedone, šefica laboratorije za konzervaciju bibliotečke građe u Vintertur muzeju u Delaveru, pokrenula je “Projekat otrovne knjige” te je njen tim do danas otkrio 88 otrovnih knjiga iz 19. vijeka.

Iako ove otrovne knjige mogu da naprave samo manju štetu – osim ako neko ne odluči da doručkuje knjigu staru skoro 200 godina – one nisu ni sasvim bezbjedne. Često ljudi koji dolaze u kontakt s njima, kao što su bibliotekari ili istraživači, mogu slučajno da udahnu ili progutaju čestice koje sadrže arsen.

To može izazvati pospanost i vrtoglavicu ili čak dijareju i grčeve u stomaku. Na koži arsen može da izazove iritaciju i rane. Teški slučajevi trovanja arsenom mogu dovesti do srčane insuficijencije, bolesti pluća, neurološke disfunkcije, a u ekstremnim situacijama i smrti.

Koliko su česte bile ove knjige otrovnice, teško je predvidjeti, jer baza podataka još nije obimna.

– Svaka biblioteka koja prikuplja knjige sa platnenim povezom iz sredine 19. vijeka vjerovatno ima najmanje jedan ili dva primjerka – istakla je Tedoneova.

Boja smrti

Smaragdnozelena, poznata i kao pariska zelena, bečka zelena i švajnfurt zelena, finalni je proizvod kombinovanja bakar-acetata s arsenik-trioksidom, čime se dobija baka-acetoarsenit.

Ovaj toksični pigment razvijen je u komercijalne svrhe 1814. godine od strane firme “Wilhelm Dye and White Lead Company” iz Švajnfurta, u Njemačkoj. Korišten je u svemu, od odjeće i tapeta do lažnog cvijeća i farbi. Do 1860. godine samo u Engleskoj je proizvedeno više od 700 tona ovog pigmenta.

Da je arsen toksičan, bila je poznata činjenica u to vrijeme, ali živa boja je ipak bila popularna i jeftina za proizvodnju. Otrovni zeleni prah je sa tapeta padao na hranu i podove, a odjeća obojena pigmentom iritirala je kožu i trovala njene vlasnike. Uprkos rizicima, smaragdnozelena je bila duboko ukorijenjena u viktorijanskom životu.

Foto: Jstore Daily

Otrov u biblioteci

U proljeće 2019. godine, Tedoneova je primila zahtjev saradnika iz galerije Vintertur koji su željeli za izlaganje da pozajme knjigu “Rustični ukrasi za svačiji ukus i dom”, objavljenu 1857. godine.

– Ova knjiga je bila veoma lijepa, svijetlozelena sa mnogo zlatnih pečata. Vizuelno je bila zapanjujuća, ali je bila u prilično lošem stanju. Trebalo ju je restaurirati prije izlaganja – kaže Tedoneova.

Ona je pod mikroskopom posmatrala pocijepane korice knjige.

– Postojala je crna voštana materija na površini i pokušavala sam da je pokupim, a onda sam primijetila da se boja na platnu knjige vrlo lako skida – dodala je Tedoneova.

Neuvježbanom oku ovo bi moglo izgledati normalno za knjigu staru 162 godine, ali za nju je bilo iznenađujuće. Da bi otkrila identitet misterioznog zelenog pigmenta, obratila se Rozi Grejburn, direktorki muzejske laboratorije za naučna istraživanje i analizu.

Grejburnova je prvo proučavala uzorak pomoću rendgenskog fluorescentnog spektrometra, koji gađa materijal rendgenskim zracima i mjeri energije emitovanih fotona da bi odredio njegov hemijski sastav. Druga tehnika koju koristi je Ramanov spektrofotometar koji mjeri kako svjetlost lasera reaguje sa ciljnim molekulima. Kao što svaka osoba ima jedinstvene otiske prstiju, svaki molekul ima karakterističan Ramanov spektar. Rendgenska fluorescencija otkrila je prisustvo i bakra i arsena u zelenom pigmentu, što je bio ključni nalaz. Jedinstveni otisak prsta Ramanove spektroskopije pozitivno je identifikovao pigment kao zloglasno smaragdnozeleno. Tim je dalje mjerio količinu arsena. Otkrili su da je platno za knjige u prosjeku sadržalo 1,42 miligrama arsena po kvadratnom centimetru. Poređenja radi, smrtonosna doza arsena za odraslu osobu je oko 100 miligrama.

Prateći Gledlove preporuke, biblioteka Vintertur je uklonila iz korištenja devet zelenih knjiga koje sadrže čestice arsena i stavila ih u velike polietilenske kese koje mogu da se zapečate.

Nacionalna geografija

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

Možda vas zanima

Njemačka: Uskoro proizvodnja kamiona na vodonik

M D

Otkrio slikarstvo sa šest godina, a sada je među najboljima na svijetu

M D

Gdje na svijetu možete najlakše da se obogatite?

JG

To ne rade samo psi, već i ljudi: Njuškanjem otkrivaju (ne)prijatelje

JG

NATO samit u Madridu: Prijete Rusiji, a jedu “rusku salatu”

JG

Ljudi koji mogu svaku slučajnu fotografiju pretvoriti u histerični mem

JG

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više