Ako birokratsku organizaciju približimo njenom najizraženijem obliku, državnoj organizaciji imamo nepodeljen stav da su sve državne birokratije organi¬zovane prema svrsi, odnosno funkciji. Ovo se postiže organizacijom raznih oblika (departmana, ministarstava, resora i drugih organa) koji su odgovorni za sprovođenje određene politike ili realizaciju određene funkcije.
Naravno, broj organa i organizacija se menja u zavisnosti od perioda i konkretnog ustrojstva sistema , kao i od načina na koji se funkcionalne odgovornosti organizuju, dele ili spajaju. U savremenim uslovima globalnog uticaja vrlo često se upotrebljava ili zloupotrebljava termin reforma ili rekonstrukcija čime se želi ostvariti uticaj a ne dati odgovarajuća pomoć nekom sistemu ili grupi sistema na organi¬zovanosti, efikasnosti ili funkcionalnosti.
Najznačajnije obeležje ove funkcionalno defini¬sane birokratije ispoljava se kroz određeni stepen centralizacije ili decentralizacije u okviru samo organizacionog sistema. Tako de se vrlo često dešava da se razvijaju birokratski centralistički sistemi tamo gde za njih nema političke volje i saglasnosti a isto tako, decentralizacija se vrši u sistemima i društvenim oblastima gde je ona više kontraproduktivna nego efikasna.
Karakteristično je da se uoči da je tradicionalno najcentralizovanija liberalno-demokratska birokratija u Francuskoj. Dok su se birokratije kod velikih evropskih naroda razvijale kroz procese reformi i prilagođavanja, francuski sistem se zasniva na napoleonovskom modelu administracije. U njemu se ističe značaj veoma centralizovanog i hijerarhijski strukturisanog dela tehničkih stručnjaka, posvećenih dugoročnim interesima Francuske.
Počevši od sedamdesetih godina dvadesetog veka uobičajena struktura vladine birokratije bila je izložena posebnim oblicima kontrole i pritisku javnosti. U krajnjoj konsekvenci to je dovelo do toka da se administracija počne rekonstruisati ali još uvek, na početku dvadesetprvog veka, ona je isuviše snažna a u ponekim slučajevima i opasna. Od administracije vrlo često „zaziru“ i najviše pozicionisani izabrani funkcioneri, a administrativni službenici, kao pose¬ban klan, to veoma često i vešto koriste kako unutar sistema tako i prema javnosti čime se stvaraju snažni centri nekontrolisane moći.
Široko posmatrano, novo javno upravljanje, odnosno menadžment, jeste korišćenje upravljačkih tehnika privat¬nog sektora u vladi i prenos vladinih funkcija na privatna tela. Prema filozofiji novog javnog upravljanja vlada bi trebalo da „usmerava“ (odlučuje u politici), dok bi privatne organizacije trebalo da „veslaju“ (pružaju usluge) a državne ustanove da budu ispunjene „preduzetničkim duhom“. Novo javno upravljanje predstavlja opšte pomeranje od hijerarhije ka tržištu, i od vladavine ka upravljanju.
Krajem dvadesetog veka pojavljuje se novi subjekt u birokratskoj organizaciji oličen u nevladinom sektoru. Uveden je i termin „kvango“ kao akronim za kvaziautonomnu nevladinu organizaciju. Ovo je vrlo neprecizan termin ali i ceo spektar rada nevladinog sektora je neprecizan. Među ove organizacije spadaju različita konsultantska i savetodavna tela koja ponekad obavljaju klasične vladine funkcije ali bez odgovornosti.
Kvaziautonomni status kvangoa znači da su oni „udaljeni“ od vlade, da nisu izabrani ali koristi koje donose su sledeće; daju mogućnost vladi da se pozove na iskustvo, stručnost i specijalističko znanje spoljnih savetnika, smanjuju teret rada zvaničnih vladinih institucija (ministarstava, uprava, odeljenja, agencija). Ipak u ovom slučaju ključni problem je u „bežanju“ od javnosti i svako uključivanje ovog sektora znači da vlade žele nešto da urade što nije u skladu sa proklamovanom politikom kojom su dobijeni izbori.
Ovaj organizacioni oblik iako veoma raširen ima mnogo slabosti koje se ispoljavaju kroz; povećanje domena dodeljivanja visokih funkcija bez političke podloge te na taj način doprinosu centralizacije političke moći, slabljenje demokratske odgovornosti jer predstavničke ustanove nemaju dovoljan broj adekvatnih kontrolnih mehanizama, podsticanje razjedinjavanja u okviru oficijelnog sistema uprave što ga čini bitno manje efikasnim a samim tim i podložnim raznim destruktivnim uticajima.
Piše: Gostimir T. Popović
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.