Svima nam je dobro poznat taj nevjerovatni osjećaj uzbuđenja, razdraganosti i veselja pri otvaranju predizbornih investicija, koje su ili dugo čekale baš taj „prajm-tajm“ ili zgužvane na brzinu (i na uštrb kvaliteta) kako bi naš napaćeni (i blago priglupi) narod dobio još malo hljeba i igara, obogaćenih hladnom prasetinom i mlakim pivom uz, valjda nekom i interesantan, „kulturno-umjetnički program“. Baš takvi, obogaćeni, hljebovi i igre su dokaz da se mi protiv korupcije ne možemo boriti, jer smo kao društvo toliko obezvrijeđeni, da ne kažem individualno korumpirani…do mlake pive i ‘ladnog pečenja.
Valjda su naše političke elite toliko srasle sa darovima koji njima idu sa naše grbače, pa i ne znaju smisao tog pojma, ali ono što je sigurno, njihov „dar“ nije isto što i „poklon“ kod normalnih ljudi, jer mi kad poklon dajemo, plaćamo ga iz svog džepa, dajemo ga nekome do koga nam je stalo, i ne očekujemo ništa zauzvrat. Situacija kod njih je malo drugačija, jer po matematici koju je izveo jedan moj prijatelj, njihov dar nama – autoput 9.januar, o kome se nedavno oglasila Dušanka Majkić, nas košta 480,50 KM po glavi stanovnika, uvećan za kamate, ali i za putarinu koju ćemo plaćati u periodu eksploatacije darovanog.
Raznorazne „darove“ nude različite vlasti na različitim nivoima, bez obzira na blok kome pripadaju, pa tako Savez za promjene oštro kritikuje predizborne asfalte vladajuće koalicije, a istovremeno njihov Mićo Mićić u Bijeljini prednjači u otvaranju istih. Djeca u Doboju se zahvaljuju Obrenu Petroviću zbog nekoliko klackalica, a Slavko Vučurević najavljuje izgradnju fabrike hljebog žita, valjda ubijeđen da je istočna Hercegovina Vojvodina.
Poseban slučaj „darivanja“ nude ljekari, koji uz dijagnozu i recepte pacijentima nude i „pravilno“ popunjene glasačke listiće, ili na javnim mjestima, po parkovima i trgovima „daruju“ birače specijalističkim pregledima. Samo zdrav birač je dobar birač, mada se i pokojni mogu iskoristiti, tako kažu bar.
Ipak, glavni i udarni „dar“ kandidata su obećanja, iako mi zaista nije jasno kako je još uvijek neko spreman takve „darove“ prihvatiti, ali izborni rezultati kažu da većina prihvata. Tako je npr. mještanima banjalučkog naselja Česma Nenad Stevandić obećao zalaganje za izgradnju novog mosta kod Vitaminke, a onda potpisao sporazum sa strankom koja je tvrdo protiv izgradnje istog. „Darivanje“ obećanjima nas bombarduje iz svih vrsta medija, sa bilborda, iz poštanskih sandučića, sa kućnih pragova… a ponekad se i odlazak u toalet prolongira iz straha da se ne natrči na nekog kandidata.
Bilo kako bilo, proćiće i vrijeme „darivanja“ i to za malo više od dvije sedmice, a onda ćemo samo papreno plaćati darove, do sledećeg izbornog ciklusa, čuj mene, vremena „darivanja“.
Marko Knežević
Marko Knežević je privrednik i ljubitelj politike, ali se ne pronalazi u trenutno postojećoj.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.