Izdvajamo

Vuk Bačanović: Jesu li Srbi zbilja genocidni?

Radovan Karadžić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik dobili su plakete povodom godišnjice osnivanja Narodne skupštine Republike Srpske. Ovo je, naravno, izazvalo brojna užasavanja u “većem entitetu” BiH. Republika Srpska je ponovo označena kao proizvod fašizma, zločina protiv čovječnosti i genocida. To razmišljanje otprilike teče ovako: Ako Dodik dodijeli plaketu Krajišniku, Karadžiću i Plavšićki, to znači da Dodik podržava ono što piše u njihovim presudama. Svako ko podržava Dodika podržava sve to, što znači da podržava genocid, zločine protiv čovječnnosti i da je, jednom riječju “fašista”, kojem ne preostaje ništa drugo nego da usvoji federalna moralisanja, ili da se suoči sa nesigurnošću svog dugoročnog opstanka u BiH, koja će, upravo radi dodjeljivanja plakete spomenutim ljudima, uvijek biti trusno područje. Trusno na način da bi od njegove “trusnoće” nastradali, prevashodno, Srbi. I tome bi bili sami krivi.

Tako nekako razmišlja Refik Hodžić nekadašnji šef u odjelu za komunikacije ITCY-a, a radi se kako sam tome imao prilike svjedočiti tokom svoga života u Sarajevu, o mejnstrim razmišljanju bošnjačke javnosti. Evo kako glasi ta logika: “Ukoliko ne dođe do prihvatanja i javnog priznanja činjenica o zločinima, ukoliko Karadžićeve metode uključujući eksterminaciju i genocid ne budu delegitimizovane u srpskom političkom diskursu, ako ih se se političko vođstvo bosanskih Srba ne odrekne, ako se nastavi poricanje zločina i rehabilitacija ratnih zločinaca, ako se nastavi sa zastrašivanjem i diskriminacijom nesrpskog stanovništva od strane vlasti Republike Srpske, jedini razuman zaključak koji Bošnjaci mogu izvući je da je današnja Republika Srpska nastavak Karadžićevog projekta, koncipirana tako da dovrši njegov posao i cementira rezultate eksterminacije i genocida.”

Ovako piše Hodžić u svom tekstu Karadžićeva realnost (objavljenom u aprilu sarajevskom sedmičniku Stav), gdje zaključuje da je “jednostavno… nezamislivo da bi Bošnjaci mogli sebi dopustiti da se ikada više nađu u sličnoj situaciji. Barem ne bez rata, koji bi vjerovatno imao devastirajuće posljedice po sve, ali prvenstveno po Republiku Srpsku, uzimajući u obzir njenu sadašnju geostratešku poziciju i odnos snaga u poređenju sa onim iz 1992. godine.” (podvukao V. B.)

Hodžić tekst ilustruje užasnim detaljima iz svjedočenja jedne fočanske djevojke iz procesa Karadžiću, koju je je Radomir Kovač zvani Klamfa u decembru 1992. godine tjerao da gola hoda ulicama ovog grada, da bi je klanja spasila samo činjenica da su je neki crnogorski para(vojnici) od Kovača kupili, kao robinju, za 500 maraka. Ovime Hodžić želi onome čega se bi se vođstvo Republike Srpske moralo odreći, dati pečat svjedočanstva o nezamislivoj ljudskoj patnji i, naravno, izazvati gnjev pravednika prema svima koji bi Karadžića mogli percipirati na bilo koji drugi način, osim kao čudovište koje treba prepustiti zaboravu ili ga ispisati iz čovječanstva. A kamoli mu dati plaketu! Čime se rukovodstvo Republike Srpske ispisalo iz čovječanstva i upisalo u one koji će, u najboljem slučaju, dobiti po ušima, “uzimajući u obzir geostratešku poziciju i odnos snaga”. I sve bi to zaista bilo tako kako nam hoće predočiti Hodžić da su čovječanstvo, politika i čovjek kao političko biće, vakuum u kojem vječno važe uzvišeni i nepromijenjeni moralni zakoni i principi, koje, eto, ponekad, neko poput Karadžića, naruši, pa zatim takvoga i njegove sljedbenike, one koji se od njegovog nasljeđa žele okoristiti, pa i kompletan narod koji ih, iz svoje perspektive nešto drugačije percipira, takav moralni svijet vilenjaka i jednoroga, ima pravo i dužnost ispisati iz ljudskosti.

To možda tako funkcioniše u svijetu Gospodara prstenova, no svijet ljudi, a posebno svijet politike funkcioniše potpuno drugačije. Ma kako to odvratno zvučalo moralistima na njihovim ugodnim pozicijama, Radovan Karadžić nije samo bošnjačka slika Radovana Karadžića, on čak nije samo Radovan Karadžić, predsjednik Republike Srpske koji je u Hagu osuđen za zločine, koji svako sa trunkom empatije osuđuje, on je i Radovan Karadžić, lik za političku (zlo)upotrebu, istu onakvu kakvom se služe, ama baš sve politike širom svijeta. U onom trenu kada je Alija Izetbegović stavio potpis na Dejtonski sporazum, razdvojio je Republiku Srpsku kao legitimnu težnju srpskog naroda i Radovana Karadžića, no time nije razdvojio Srbe od njihove percepcije Karadžića, baš kao što ih nije razdvojio ni od svoje. Politike se, izuzev u rijetkim slučajevima kao što je njemački (a radi potpunog poraza ove države u Drugom svjetskom ratu), nikada ne vode neisprobanim, već oprobanim narativima. Srpska kolektivna svijest nije spremna Karadžića percipirati kao zločinca zbog specifičnih istorijskih okolnosti u kojima se taj narod našao i razumljivo je da će političar koji želi opstajati na vlasti “jahati” na takvom mitskom narativu, jer od toga ima koristi, baš kao što je npr. Ronald Regan, kao “vođa slobodnog svijeta” u istom danu, na različitim skupovima hrvatske i srpske imigracije u SAD znao pohvaliti i Dražu Mihailovića i Antu Pavelića, a 10. travanj nazvati vrhuncem hrvatske povijesti.

Ako ćemo oštrim aršinima suditi Dodiku zbog plaketa osnivačima Republike Srpske, zbog čega ne bismo ni demokratskim kandidatima za američkog predsjednika koji silni novac za svoje kampanje dobijaju od raznih diktatora i glavosječa, prvenstveno onih u islamskom svijetu, a u kojima važe zakoni poput vješanja homoseksualaca, spaljivanja vještica, kamenovanja preljubnica?

Hodžić kaže da bi tek potpuno srpsko distanciranje od Karadžića “pomoglo da se legitimizira politička pozicija srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, ali i u međunarodnoj zajednici”, a da bi “istovremeno, Bošnjaci ne bi imali isto uporište za percepciju o Republici Srpskoj kao sigurnosnoj prijetnji, a Srbi bi imali platformu za zahtijevanje reciprociteta u priznavanju zločina počinjenih nad Srbima.” To je lijepa zamisao, ali, za sada neostvariva, upravo zbog specifičnih istorijskih okolnosti razvoja bh. društava (više traumatskih društvenih nasloga zbog više međusobnih istrebljivanja, genocida i užasa u recentnoj istoriji), u kojem je “real-politika” moguća jedino u okvirima isplativosti politike čuvanja svoga. To je možda ružna realnost, ali ona realnost u kojoj ne postoji Deda Mraz, već kapitalizam sa svim svojim prednostima i manjkavostima. U istoj mjeri u kojoj se bošnjačkoj politici ne isplati odustati od svoje politike vječne žrtve i to ne bi učinila ni kada bi Srbi zaboravili da je Karadžić ikada i postojao, to se srpskoj politici ne isplati promovisati kolektivnu isključivu percepciju Karadžića zločinca, a ne i Karadžića, prvog predsjednika Republike, koji je, kao i mnogi cijenjeni predsjednici različitih demokratskih evropskih republika u recentnoj istoriji, zamrljani nimalo lijepim odnosom prema manjinama.

Hodžić ne nalazi nikakav pretjeran problem da piše u magazinu koji finansira država koja je 1952. organizovala pogrom kompletnog grčkog stanovništva iz svog glavnog grada, čime je ta dvijehiljadegodišnja zajednica zauvijek prestala postojati. I ne treba ga ni nalaziti, ukoliko se ne razbacuje praznim moralizmima.

Beograd, 24.10.2016, promocija knjige, Žene žrtve rata iz Republike Srpske 1992-1995.

Otvaram ovu knjigu i u njoj nalazim uredno potpisanu potvrdu kojom je izvjesni zapovjednik pozadine HVO-a za Bosanski Brod-Sijekovac potvrdio pravo “interventnom vodu iz Zagreba da može izvršiti privođenje osoba ženskog spola Novaković Anđe i Nikšić Petre u korist muškog spola.” Što bi se reklo, rat u realnom, a ne fantasy svijetu donosi realne-ljudske užase, protiv kojih svakako treba nalaziti lijeka, ali ne u moralizovanju, upakovanom sa prijetnjama.

14793814_10207304060266114_2063623270_n

Vuk Bačanović

Vuk Bačanović je sarajevski istoričar, dugogodišnji novinar i urednik. Protjeran od sarajevske javnosti zbog drugačijeg mišljenja. 

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

Možda vas zanima

Cijene medicinske opreme bile ogromne, Zeljković tvrdio da ništa nije znao

JMS

Loša vijest za pušače u BiH: Od marta skuplji Marlboro, Hits, Česterfild…(FOTO)

SB

Na današnji dan prvi pisani pomen Banjaluke (FOTO)

JMS

Elektroprenos BiH: Desio se djelimični raspad sistema

JMS

Turska: Državljanin BiH pod ruševinama zgrade

JMS

Novi zemljotresi u Turskoj i Siriji, više od 1.700 poginulih

JMS

5 0 komentara

Boško Buha Utorak, 25.10.2016., 15:12 at 3:12 pm

Prevazišao si sam sebe Vuče. Ovi tvoji pokušaji relativizacije graniče sa ludilom. Posjeti neke doktore, popričaj šta nije u redu sa tobom, zapitaj se zaboga milog šta pišeš. Svako opravdanje zla koje su predvodili Karadžić i Mladić je neprihvatljivo zdravom razumu, ali ti si očigledno izvan zdravog razuma odavno. Baš kao i multietnička republika srpska.

Odgovor
Nepoznato Srijeda, 23.11.2016., 12:39 at 12:39 pm

А прихватњиво је теби ово привођење особа женског спола у корист мушког!?

Odgovor
Goro Utorak, 25.10.2016., 21:33 at 9:33 pm

ovo j3 toliko kretenski napisano imputirano izvrnuto da se cudom cudim da mlad covjek moze tako rezonovat. de fakto ispade da su srbi genocidni jer je nsrs kao predstavnistvo naroda dalo nagrade troma okorjelim zlocincima koji se i danas ne kaju sve posmatraju psihopatski bas kao i autor teksta koji ne vidi nikakav problem u tome.

jedna digresija za silovanja. haski sud je presudi9 da je srpska vojska sprovodila masovna silovanja kao nacin ratovanja protiv civila – logori za silovanje karamanova kuca, hotel sonja itd su primjeri toga i nista to ne moze relatizovati pa ni “faksimili” pojedinih odluka HVO-a.

Odgovor
Fakti Srijeda, 26.10.2016., 11:59 at 11:59 am

U cemu je problem da Srbi velicaju ratne zlocince. Pa i drugi to rade. Nije ovo vise vrijeme partizana i komunista pa da se cetnici proglasavaju fasitima! Karadzic je bio legitimni predstavnik Srba izabran legalnom i legitimnom voljom ogromne vecine naroda. Zlocinac DA ali ujedno i predsjednik Srba 90-ih.

Odgovor
Ja Subota, 12.11.2016., 19:11 at 7:11 pm

Ne skontah na kraju sta je odgovor na pitanje iz naslova. 🙂

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više