Nakon sedam dana, koliko već igra u bioskopima, epski naučno-fantastični film “Odmetnik-1: Priča iz Ratova zvijezda” (eng. Rogue One: A Star Wars Story), u režiji Gereta Edvardsa (Gareth Edwards), zaradio je ukupno 388.1 milion američkih dolara, čime je doveo Dizni (Walt Disney Studios) na prvo mjesto po godišnjoj zaradi (7 milijardi) u istoriji kinematografije i tako postavio presedan u zaradi ne samo Diznija nego filmske produkcije generalno.
U pitanju je prvi samostalni film “Ratova zvijezda”, što znači da on stoji sam za sebe, iako je tematski povezan sa originalnom pričom, jer govori o grupi pobunjenika čija je glavna misija ukrasti nacrte Zvijezde Smrti (eng. Death Star), novog oružja za masovno uništenje Galaktičke imperije, o čijim podvizima smo slušali u “Novoj nadi” (eng. New Hope). Te davne 1977. godine smo dobili ne samo podatak o tome šta je Zvijezda Smrti i kako može biti uništena, nego i to da je u prikupljanju tih informacija veliki broj hrabrih ljudi izgubio svoje živote. Upravo o tome govori i posljednji film Lukasovog bogatog svijeta. Neustrašiva ekipa, ili bolje rečeno družina, koja se upućuje na ovu misiju, satkana je iz brojnih zanimljivih likova, što je i jedan od najboljih aspekata filma. Družinu čine: kapetan Kasijan Andor (Diego Luna), odbjegli pilot Imperije Bodi Ruk (Riz Ahmed), Bejz Malbus (Jiang Wen), plaćenik i najbolji prijatelj slijepog ratnika Čiruta Imvea (Donnie Yen), čuvara Vilsa koji je duboko uvjeren da je povezan sa „Silom”, te sarkastični robot odličnog smisla za humor, K2SO (Alan Tudyk) koji nam je, po prvi put u istoriji ove sage, pružio zadovoljstvo da gledamo robota kako se ravnopravno bori, rame uz rame sa ostalima, rukujući pravim oružjem. Malu ekipu, ali odabranu, predvodi Džin Erso (Felicity Jones), kćerka Gejlena Ersa (Mads Mikkelsen), originalnog tvorca Zvijezde. Iz priloženog se dakle vidi da je riječ o rasno najraznolikijoj glumačkoj postavi u istoriji „Ratova zvijezda”, sage koja je bila, i ostala jednako politična.
Već veoma dobro razrađeni svijet “Ratova zvijezda”, pored ove diversifikacije ovdje dobija i nešto novo: fenomenalno dizajnirano ruho galaksije u krizi i beznađu, od dizajna scenografije (koja je besprijekorna) do sjajnih kostima, brodova, oružja i svega ostalog. Za razliku od filmova koji prate glavnu priču vezanu za porodicu Skajvoker, ovdje vidimo ostali svijet: svijet običnih ljudi u buri intergalaktičkih dešavanja, u razrušenom, prljavom i dotrajalom okruženju, poput svemirske verzije Pobješnjelog Maksa. Svijet malih ljudi koji stavljaju u pokret velika dešavanja, tektonskih razmjera.
Ljubitelji ove franšize, a i svi ostali (ukoliko ih uopšte ima), biće počašćeni obiljem referenci i kratkih repriznih uloga dobro poznatih likova. Spomenimo samo kultne droide R2D2 i C3PO, bez kojih nije prošao ni jedan film “Ratova zvijezda” (na svu sreću), onda likove koji povezuju ovu priču sa događanjima u glavnoj epopeji: senator Organa, Mon Motma, piloti “X-Wing” lovaca, princeza Lea, dok je možda najveće zadovoljstvo bilo ponovo vidjeti i čuti Darta Vejdera lično, sa sve sarkastičnom doskočicom koju izgovara mučeći jednog od likova. Dobri stari Dart Vejder. A kada smo kod doskočica, ni ona najpoznatija nije zaobišla ovaj film, koja se takođe provlači kroz sve dosadašnje: “I have a bad feeling about this”.
Međutim, film nije bez problema. Pored mračne atmosfere i nemogućnosti da u samom startu uopšte razaznamo lica brojnih likova koji se pojavljuju na jednako brojnim lokacijama, osnovni problem, koji sam ja lično kod ovog filma imala, jeste pojavljivanje kompjuterski generisane verzije Mofa Tarkina (Grand Moff Tarkin) kojeg je u “Novoj nadi” igrao britanski glumac Piter Kušing (Peter Cushing). Kušing je u međuvremenu, kao što vam je vjerovatno poznato, preminuo, što nas dovodi do činjenice da “Odmetnik-1”, pored tematike kojom se bavi, postavlja suštinsko pitanje o razvoju i budućnosti filma – da li je oživljavanje preminulog glumca uz pomoć digitalne tehnologije moralno ili etički prihvatljivo i ako jeste, koliku vremensku distancu treba napraviti? 22 godine kao u Kušingovom slučaju? 11? 5? 1? Ili nijednu? Gdje je granica? Ovo pitanje naravno otvara prostor za raspravu, generišući dalje nova pitanja koja se tiču budućnosti i razvoja glumačkog zanimanja. I zaista, da li nas uskoro očekuje praksa prema kojoj će svaki glumac biti u obavezi da potpiše klauzulu koja određuje kada, kako i na koji način će filmski studiji ostvariti pravo na korištenje njihovog identiteta, glasa, lica, tijela i tako dalje. U tom smislu, pored zarade, Dizni je ovim postupkom napravio još presedan u istoriji filma, presedan koji prijeti da postane pravilo i o kojem upravo iz tog razloga treba i mora da govorimo. S druge strane, iako je digitalizacija Pitera Kušinga urađena besprijekorno, Tarkin i dalje izgleda drugačije, manje realistično u odnosu na svoje kolege – žive glumce – što ne znači da ova tehnologija, kao i svaka druga, neće evoluirati i uskoro dostići savršenstvo. Samim tim, postavlja se pitanje da li je Tarkinovo pojavljivanje u filmu zaista bilo neophodno za razvoj same priče i ako jeste, da li je postojao neki drugi način putem kojeg bi se on uključio, u vidu, na primjer, holograma? Riječ je o svakako tehnički jednostavnijem i daleko bezbolnijem rješenju, da ne kažem moralnijem. Pored toga, hologramska verzija bi ga dovoljno izobličila, čime bi njegov lik bio daleko uvjerljiviji. Na kraju krajeva, mogli su ga uključiti i u posljednjem činu, tako što bi ga uveli kao Krenikovu (Ben Mendelsohn) zamjenu i to bez da uopšte kaže i riječ ili da, eventualno, izgovori jednu repliku, kao što je to uradila princeza Lea, sada ponovo mlada Keri Fišer (Carrie Fisher), čije digitalno pojavljivanje nije ni izbliza bilo toliko kontroverzno, niti bizarno. Nije, jer je urađeno sa mjerom i jer je Keri Fišer, bez obzira na sve, još uvijek živa.
Dinamika između glavnih likova, Kasijana i Džin, takođe je problematična, što je uveliko narušavalo odličnu atmosferu filma. Nisam sigurna da li taj problem stvara očigledna plošnost, odnosno dvodimenzionalnost i nerazvijenost njenog lika, nedostatak hemije između glumaca koji ih igraju ili činjenica da u filmu ovako brzog ritma, te velikog broja interesantnih likova i lokacija na kojima se radnja odvija, prosto nije bilo dovoljno vremena za produbljivanje postavljenih odnosa. Kvalitet dijaloških sekvenci takođe je varirao, od odličnih do flis-papir-tankih replika, često klišea, koje je obično izgovarala opasna i ljuta Džin, u dobro poznatom holivudskom maniru. Međutim, svi ovi nedostaci zaista su minorni u odnosu na količinu zabave koju je film sa sobom donio. Upravo iz tog razloga, toplo vam ga preporučujem.
May the force be with you.
Ocjena: 4/5
Monika Ponjavić
Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.***
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.