„Betonska džungla gdje se stvaraju snovi“, tako o ovom gradu pjeva Frank Sinatra. O njemu ste čuli milion priča i pogledali na desetine filmova u kojima se radnja dešava upravo na ulicama neke od četvrti u Njujorku.
Ko bar jednom u svom životu nije poželio da Novu godinu dočeka na Times Square-u zajedno sa milion ljudi, ili da prošeta Central Parkom na neki lijep i sunčan jesenski dan? E pa ja jesam, i doživio sam bar jednu od ove dvije stvari.
“Velika Jabuka”, kako je popularno zovu, podijeljena je na pet velikih četvrti: Manhattan, Brooklyn, Bronx, Queens i Staten Island. Dolaskom tamo, ne znate šta da očekujete, glamur i raskošnost Manhattan-a, ili siromaštvo i bijedu Brooklyn-a. Vidio sam oboje, i upravo je onakvo kakvo vidimo na filmovima. Deset minuta vožnje podzemnom željeznicom, povezuje dva potpuno različita svijeta. Čuo sam priču da postoje ljudi u Brooklyn-u koji nikad nisu bili na Manhattan-u, zamislite to, a udaljeni su nekih 10 minuta vožnje, nezamislivo za nas. Manhattan i Queens su dvije četvrti u kojima žive malo imućniji Amerikanci, Queens je pun ogromnih vila, idealna za život, dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko od centra. Po riječima stanovnika, tamo će te rijetko sresti Afroamerikanca, lokalci odmah zovu policiju, toliko o zemlji slobodnih.
Manhattan je priča za sebe. U njemu se manje-više dešava cijela radnja serije Seks i grad, Bruce Willis i Samuel L. Jackson upravo na tim ulicama spašavaju grad od raznoraznih loših momaka (i to u Jugi). Manhattan je ustvari jedno veliko poluostrvo površine od 57 kvadratnih kilometara koje od ostatka grada odvajaju dvije velike rijeke, Hudson na zapadu i East River na istoku. U njemu živi preko 1,5 miliona stanovnika, ali u toku dana tamo se slije čitav Njujork, puno je jeftinije živjeti negdje drugo, a raditi na Manhattanu, ako tome dodate i turiste, i one sto su tu ilegalno, ta cifra se drastično poveća.
Sve što vidite tamo je u stalnoj kretnji i žurbi, naravno osim visokih nebodera. Turisti se mogu prepoznati po ogromnim kartama grada koje nose u ruci i torbama na leđima, i po još jednoj stvari. Priča je da semafore za pješake jedino poštuju turisti, lokalci jednostavno nemaju vremena za to. Ako se pitate koliko treba vremena da se upozna cijeli Manhattan, puno zaista puno. Mojih 5 dana zaista nije bilo dovoljno da se vidi sve što se mora vidjeti, a toga je mnogo. Ja nisam uspio otići do mjesta gdje su nekad stajali popularni Blizanci, srušeni u terorističkom napadu 2001. godine. A bio sam otprilike 10 minuta šetnje udaljen, jednostavno nema vremena za sve. Kip slobode, Times Square, Empire State Building, Brooklyn most, Central Park, čuvena Peta avenija, sva su to mjesta koja se moraju vidjeti. Na mene je najveći utisak ostavio Times Square, noću kada svjetla sa mnogobrojnih reklama, koje su inače papreno skupe, osvjetlaju trg, to morate vidjeti.
Ja sam imao tu sreću da sam bio i u zgradi Ujedinjenih nacija na popularnom East Riveru. Kada uđete u prostorije u kojima su se donosile neke od najvažnijih odluka za čovječanstvo, stojite za govornicom za kojom su stojali mnogobrojni političari, naučnici, zvijezde iz raznih nauka, ne možete a da ne osjetite svu ozbiljnost i odgovornost koju su morali imati, pričajući i predstavljajući svijet. Nadao sam se da ćemo se sresti ja i generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon, ali nismo bili na istom spratu, šteta. Čuveni Trumpov neboder se nalazi u blizini, ni njega nisam sreo, ali uspoređivati njih dvojicu bi bilo malo neozbiljno. Central park je specifičan. Ogromna zelena okružena zgradama, meni je trebalo pola dana da prođem pola parka, tako da možete stvoriti predstavu koliko je ustvari velik. Interesantno je da se ulaskom u park automatski isključite iz ostatka grada, uđete u neki drugačiji svijet, puno mirniji i zeleniji. Ogroman dio najpopularnijeg svjetskog grada zauzima park, mi svoje prodajemo za neke sumnjive projekte, mogli bi nešto i naučiti od Amerikanaca, a ne samo posmatrati ih kroz naočale sa staklima u boji stereotipa. Gomila ljudi koji trče sa psima, sjede na sred livade, totalno opušten svijet. Mirnoću vam jedino mogu pokvariti svirači i zabavljači koje možete sresti. Obavezno je da se pojede čuveni hot dog od 4 dolara. (ne vrijedi toliko, ali šta da se radi, jedete ga u sred New York-a).
Mnogi turisti naprave tu grešku da pomisle da se Manhattan može prohodati. Ne može, nemojte ni pokušavati, ja sam izabrao Petu aveniju i sa njom prošao trećinu, inače u toj se ulici nalaze prodavnice najpoznatijih svjetskih brandova, od Apple-a do Louis Vuittona, zamislite koliko košta nekretnina tamo. Na rubu Central parka se u to vrijeme gradila najviša stambena zgrada na svijetu koja će totalno da promijeni vizuelni izgled grada, biće dominantnija čak i od Empire State Buildinga. Ako nastavite istom avenijom od sjevera ka jugu, proći će te kroz Times Square, doći do popularnog Wall Streeta, u kojem se i nema mnogo toga za vidjeti sem mase ljudi u skupim odijelima koji žure negdje. Tu u južnom dijelu se i nalazi mjesto na kojem je nekad bio Svjetski Trgovinski Centar (WTC), sad se tu nalazi spomenik posvećen žrtvama terorističkog napada od 11. septembra 2001. Mjesto puno emocija, koje zavređuje poštovanje bez obzira na to kako gledali na događaje koji su uslijedili nakon toga.
Dolaskom do ruba Manhattan, tj. njegovog najjužnijeg dijela, pogled se pruza na Liberty Island, na kojem se nalazi popularni Statue of Liberty ili Kip Slobode. Do tamo vas vodi jedan trajekt koji je pretrpan turistima, ostave vas tamo na nekih sat vremena i vraćate se nazad, računajte na stojanje u redu od nekih sat, dva vremena. Imate priliku i da vidite prvu stanicu imigranata koji su početkom 19. vijeka stizali u New York sa svih strana svijeta, tu prolazili rigorozne zdravstvene kontrole. Na par fotografija u potpisu se može pročitati da su ljudi sa te fotografije dolazili sa ovih prostora, vjerujem da su se dobro snašli u SAD-u. U suvenirnici koja se nalazi ispod Kipa Slobode, se mogu kupiti razni predmeti, zapamtio sam jedan mini Kip Slobode, od nekih možda 40cm visine koji je koštao 100 dolara (u to vrijeme oko 160KM). Ja sam naravno kupio isti takav u kineskoj četvrti za 10 dolara.
Na kraju su došle stvari koje nisam vidio, a volio bih da jesam. Ja sam inače kupio nešto što se zove New York city pass. Sa tim imate mogućnost obići najvažnije stvari, otprilike kao ulaznica za sve. Oslobađa vas stajanja u redu na svakoj destinaciji, tako da dobro dođe da se uštedi vrijeme. Intrepid Sea, Air & Space Museum se zove nešto za čim najviše žalim. To vam je muzej koji se nalazi na bivšem nosaču aviona koji je bio u sastavu američke mornarice, na njemu se može vidjeti od vojnih aviona do sve moguće ratne tehnike, i tehnike za svemirska istraživanja. Koga to interesuje stvarno super stvar. Ja sam umjesto toga (iz meni i dan danas nepoznatog razloga) izabrao Muzej modernih umjetnosti (MOMA-Museum Of Modern Arts). Odlična stvar za nekoga koga to interesuje, čak je i meni bilo interesantno, ali muzej je ogroman treba vam bar tri dana da prođete sve. Američki muzej prirodne istorije je također super stvar, muzej je organizovan tako obilazak počinjete od Velikog praska i putujute kroz sve periode ljudske istorije, sve do modernih vremena. Za njega vam treba i više od tri dana.
Velika jabuka, g6rad koji nikad ne spava, kako god ga zvali, je sigurno destinacija koju morate posjetiti. Nekoga će u startu odbiti sva urbaniziranost grada i betonske džungle, ali vjerujte da će te se vratiti puni dojmova. Moje putovanje je bilo upravo takvo, devetnaestogodišnjak sam u centru svijeta, ali da ste me prije toga, probudili u sred noći i tražili ime jednog grada to bi definitivno bio jedan jedini New York City.
Dario Handanagić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.